Slava Gvozden majka je Jadranka Gvozdena, jednog od 20 odvedenih i nestalih ratnih zatočenika iz Bugojna. Njen sin je bio načelnik Intendantske službe 104. brigade HVO-a „Eugen Kvaternik“ i o njemu se ništa ne zna od septembra 1993. godine. Danas je Slavina jedina želja da zna gdje je grob njenog sina.
„Ja tražim sina svoga, Jadranka Gvozdena. Prošlo već, od ’93. ni glasa ni traga, bar da kažu gdje je, pa da ga fino mogu sahraniti kako treba. To mi je najveća želja dok sam živa,“ priča ona.
Teško je živjeti u ovom srednjebosanskom gradiću nakon svega što se dogodilo, kaže Slava.
„Nije lako živjeti i susretati se s nekima. A eto onaj je umro što ga je tukao i što ga je pretukao, Ajkunić. Jedan Ćatić radi i sada u MUP-u, nešto im čisti, ne znam kao mu je ime, samo Ćatić, a ovaj Ajkunić je umro, on ga je tukao. I Miloš mi je kazao da je Jadranko prevrnuo očima kad su ga istukli pa ga donijeli u sobu s njime. Dođu mi unučad, onda ja gledam. Eno, rekoh, on vam je tukao tatu. I tako sve. To je teško, teško je pričati o tome,“ govori Slava.
Bugojanske Hrvate nedavno je potresla vijest da je predsjednik Ratnog predsjedništva u ovom gradu Dževad Mlaćo zaposlen kao profesor matematike u bugojanskoj gimnaziji, mjestu gdje se u ratu nalazio logor za zatočenike hrvatske nacionalnosti.
„Mi smo poslali dopis resornoj ministrici, gospođi Greti Kuno da provjeri da li je prikupio svu dokumentaciju potrebnu za to radno mjesto, odnosno za raspisani natječaj. Pokrenut je postupak. On je osumnjičeni, zna, s obzirom da je bio načelnik za vrijeme zbivanja ratnih u Bugojnu. I sam je pročitao neki tekst pred tužiteljicom Slavicom Terzić koji pokazuje da zna šta se dešavalo u Bugojnu,“ kaže Sarafina Kolovrat, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
Mlaćo je pred Sudom BiH, 24. marta ove godine, svjedočio kao svjedok odbrane na suđenju Nisvetu Gasalu, Musajibu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću za ratne zločine nad zarobljenim vojnicima, civilima i ranjenicima hrvatske nacionalnosti tokom sukoba Armije BiH i HVO-a u Bugojnu, od jula 1993. do marta 1994. godine.
Udruženja porodica žrtava: Pravosuđe presporo
Pred Sudskim vijećem, kojeg čine sudije Davorin Jukić, Darko Samardžić i Patricia Ann Whalen, tužiteljica Slavica Terzić je javno ispitala Dževada Mlaću o nečemu što je već duže vremena bila javna tajna. Tužilaštvo BiH je još u proljeće 2007. godine, u toku pretresa kuće Dževada Mlaće, pronašlo rokovnik. U javnost je procurila informacija da se u ovom rokovniku govori o likvidacijama Hrvata u Bugojnu.
Terzić: Piše zvanično:’Ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno - ekstremni dio zarobljeništva, zarobljenih vojnika da se likvidira.’ Čija je to konstatacija?
Mlaćo: Da li je to rečeno i ko je rekao ja se ne sjećam i ne mogu tu ništa da tvrdim.
Porodice nestalih hrvatskih zarobljenika tvrde da Dževad Mlaćo mora znati gdje su tijela njihovih najmilijih.
„I on za sve znade, treba sve da odgovara za to. Ko je njemu naredio, šta su naši to učinili šta su činili. Znade on, samo krije. On je tako sposoban da je to sve prekrio i uništio. Sve on znade. Neka mu Bog vrati samo, ništa drugo,“ kaže Slava.
Sarafina Kolovrat, predsjednica Udruge, u jednom danu je izgubila supruga Ivu i sina Igora, dok su drugi sin Kristijan i djever Miroslav teško ranjeni. I sama je bila u povorci više od 5.000 Hrvata koji su izašli iz Bugojna.
„Moj sin i muž su poginuli isti dan, sto metara od kuće. Nisu bježali nigdje, nisu poginuli ni u Donjem Vakufu, ni u Sarajevu, ni u Banjoj Luci, nego kod svoje kuće. To je činjenica da su Bugojanci krivi samo zato što su ostali kod svojih domova. Ostali su u svojim kućama, branili su svoj dom i pravo na život,“ kaže ona.
Nakon Mlaćinog svjedočenja 24. marta, Sudsko vijeće je zatražilo pauzu i predočilo mu da ima pravo na pravnog savjetnika jer se izlaže opasnosti da samog sebe teško optuži. Dževad Mlaćo je odgovorio da se slaže s ovom konstatacijom sudija. Svjedočenje je nastavljeno 14. aprila, a Mlaćo je na pitanja sudije Patricie Ann Whalen ponovo tvrdio da ne zna ko je izrekao rečenicu koju je on zapisao u svojoj ratnoj bilježnici.
„Znači vi ste zapisali jedan komentar, ali vi se ne sjećate ko je to rekao?“
Mlaćo: Da, ne sjećam se.
Sudija: Ovo je jedan šokirajući komentar. Je li se to dešava stalno da se takve stvari govore?
Mlaćo: Pa nismo sjedili u nekoj kancelariji ili u hotelskoj sobi. To je, dakle, u štabu gdje smo mi bilia. Tu je bilo mnogo ljudi.
Predstavnici udruženja koja okupljaju porodice žrtava i bivše logoraše, te pripadnike HVO-a iz Bugojna, smatraju da je bh. pravosuđe sporo kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina u Bugojnu. Neke optužnice su podignute ali ne sve, kaže predsjednik HVIDRE Bugojna Miroslav Zelić.
„Postoje određene sumnje prema određenim osobama i nikada nisu pokrenuti postupci. Mislim da je najveći problem što mi ne uspijevamo naći 20 naših odvedenih i nestalih iz bugojanskog logora, a da ne govorimo o drugim slučajevima,“ rekao je on.
„Postoji određeni broj predmeta koji su u fazi istrage ili predistražnih radnji i razumljivo da ne možemo govoriti o identitetu osoba koje su osumnjičene. U radu postoje predmeti koji se odnose na ratne zločine koje su počinili pripdanici Armije BiH, a također postoje i predmeti koji se odnose na ratne zločine koje su počinili pripadnici HVO-a“, kaže glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Pred Tribunalom u Hagu za zločine u Bugojnu na tri godine, nakon žalbenog postupka, osuđen je Enver Hadžihasanović, bivši komandant Trećeg korpusa ABiH, i Amir Kubura, koji je osuđen na dvije i po godine zatvora. Pred Sudom BiH u toku je proces poznat kao Gasal i ostali.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
„Žrtve teških kršenja ljudskih prava imaju pravo na pravdu, istinu i obeštećenje. Međutim, surova stvarnost u BiH je takva da se žrtve u svojoj svakodnevici moraju susretati sa osobama za koje vjeruju da su odgovorni za krivična djela koja su počinjena nad njima. Procjenjuje se da u ovom trenutku u BiH postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratne zločine u BiH. To je zapanjujući podatak koji se mora hitno rješavati. Misija OSCE-a u BiH želi naglasiti da napori koji su usmjereni ka preuzimanju odgovornosti za ratne zločine predstavljaju ključni prioritet za BiH, a ta činjenica se ogleda u uspostavi Međunarodnog krivičnog suda za Jugoslaviju i Suda BiH i naglašena je u državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. U društvu koje se temelji na vladavini prava postoji obaveza svih građana da omoguće da pravda ide svojim tokom. S obzirom na posljedice ratnih zločina, to znači da žrtve treba nadležnim organima vlasti prijaviti ratne zločine koji su počinjeni nad njima kako bi se mogao provesti sudski postupak", kaže za emisiju Zločin i kazna govori Saša Bojanić, pravni savjetnik Misije OSCE-a u BiH.
Saradnja žrtava i drugih svjedoka u smislu pružanja dokaza koje imaju i svjedočenja na suđenjima, navodi Bojanić, je najznačajnije za postizanje pravde.
"Isto tako pojednici imaju pravo da očekuju da će nadležni organi vlasti provesti zakone koji omogućavaju njihovu zaštitu i pružanje prodške prije, u toku i nakon suđenja. Osiguravanje da se prava žrtava i svjedoka poštuju mora se posmatrati kao sastavni dio borbe prodtiv nekažnjivosti. Iako se sa žaljenjem može konstatovati da su žrtve primorane da se svakodnevno suočavaju sa svojim zlostavljačima, Misija OSCE-a u BiH odlučno se zalaže da nadležni organi provedu detaljnu istragu svih prijavljenih prijetnji ili zastrašivanja u skladu sa zakonom. Ukoliko se to ne uradi, onda nastaje neprihvatljiva situacija u kojoj pravda ne može biti zadovoljena bez kršenja prava žrtava i svjedoka. Kako žrtve i svjedoci, tako i pravosudni organi i međunarodna zajednica igraju značajnu ulogu u okončavanju nekažnjivosti. Pravosudni sistem BiH mora ispoštovati međunarodne pravne obaveze u procesuiranju odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Misija OSCE-a u BiH i drugi će nastaviti sa pružanjem pomoći BiH u ispunjavanju ovih obaveza na način pružanja podrške i pomoći kada je god moguće“, smatraju u OSCE-u.
„Ja tražim sina svoga, Jadranka Gvozdena. Prošlo već, od ’93. ni glasa ni traga, bar da kažu gdje je, pa da ga fino mogu sahraniti kako treba. To mi je najveća želja dok sam živa,“ priča ona.
Teško je živjeti u ovom srednjebosanskom gradiću nakon svega što se dogodilo, kaže Slava.
„Nije lako živjeti i susretati se s nekima. A eto onaj je umro što ga je tukao i što ga je pretukao, Ajkunić. Jedan Ćatić radi i sada u MUP-u, nešto im čisti, ne znam kao mu je ime, samo Ćatić, a ovaj Ajkunić je umro, on ga je tukao. I Miloš mi je kazao da je Jadranko prevrnuo očima kad su ga istukli pa ga donijeli u sobu s njime. Dođu mi unučad, onda ja gledam. Eno, rekoh, on vam je tukao tatu. I tako sve. To je teško, teško je pričati o tome,“ govori Slava.
Bugojanske Hrvate nedavno je potresla vijest da je predsjednik Ratnog predsjedništva u ovom gradu Dževad Mlaćo zaposlen kao profesor matematike u bugojanskoj gimnaziji, mjestu gdje se u ratu nalazio logor za zatočenike hrvatske nacionalnosti.
„Mi smo poslali dopis resornoj ministrici, gospođi Greti Kuno da provjeri da li je prikupio svu dokumentaciju potrebnu za to radno mjesto, odnosno za raspisani natječaj. Pokrenut je postupak. On je osumnjičeni, zna, s obzirom da je bio načelnik za vrijeme zbivanja ratnih u Bugojnu. I sam je pročitao neki tekst pred tužiteljicom Slavicom Terzić koji pokazuje da zna šta se dešavalo u Bugojnu,“ kaže Sarafina Kolovrat, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
Mlaćo je pred Sudom BiH, 24. marta ove godine, svjedočio kao svjedok odbrane na suđenju Nisvetu Gasalu, Musajibu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću za ratne zločine nad zarobljenim vojnicima, civilima i ranjenicima hrvatske nacionalnosti tokom sukoba Armije BiH i HVO-a u Bugojnu, od jula 1993. do marta 1994. godine.
Udruženja porodica žrtava: Pravosuđe presporo
Pred Sudskim vijećem, kojeg čine sudije Davorin Jukić, Darko Samardžić i Patricia Ann Whalen, tužiteljica Slavica Terzić je javno ispitala Dževada Mlaću o nečemu što je već duže vremena bila javna tajna. Tužilaštvo BiH je još u proljeće 2007. godine, u toku pretresa kuće Dževada Mlaće, pronašlo rokovnik. U javnost je procurila informacija da se u ovom rokovniku govori o likvidacijama Hrvata u Bugojnu.
Terzić: Piše zvanično:’Ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno - ekstremni dio zarobljeništva, zarobljenih vojnika da se likvidira.’ Čija je to konstatacija?
Mlaćo: Da li je to rečeno i ko je rekao ja se ne sjećam i ne mogu tu ništa da tvrdim.
Porodice nestalih hrvatskih zarobljenika tvrde da Dževad Mlaćo mora znati gdje su tijela njihovih najmilijih.
„I on za sve znade, treba sve da odgovara za to. Ko je njemu naredio, šta su naši to učinili šta su činili. Znade on, samo krije. On je tako sposoban da je to sve prekrio i uništio. Sve on znade. Neka mu Bog vrati samo, ništa drugo,“ kaže Slava.
Sarafina Kolovrat, predsjednica Udruge, u jednom danu je izgubila supruga Ivu i sina Igora, dok su drugi sin Kristijan i djever Miroslav teško ranjeni. I sama je bila u povorci više od 5.000 Hrvata koji su izašli iz Bugojna.
„Moj sin i muž su poginuli isti dan, sto metara od kuće. Nisu bježali nigdje, nisu poginuli ni u Donjem Vakufu, ni u Sarajevu, ni u Banjoj Luci, nego kod svoje kuće. To je činjenica da su Bugojanci krivi samo zato što su ostali kod svojih domova. Ostali su u svojim kućama, branili su svoj dom i pravo na život,“ kaže ona.
Nakon Mlaćinog svjedočenja 24. marta, Sudsko vijeće je zatražilo pauzu i predočilo mu da ima pravo na pravnog savjetnika jer se izlaže opasnosti da samog sebe teško optuži. Dževad Mlaćo je odgovorio da se slaže s ovom konstatacijom sudija. Svjedočenje je nastavljeno 14. aprila, a Mlaćo je na pitanja sudije Patricie Ann Whalen ponovo tvrdio da ne zna ko je izrekao rečenicu koju je on zapisao u svojoj ratnoj bilježnici.
„Znači vi ste zapisali jedan komentar, ali vi se ne sjećate ko je to rekao?“
Mlaćo: Da, ne sjećam se.
Sudija: Ovo je jedan šokirajući komentar. Je li se to dešava stalno da se takve stvari govore?
Mlaćo: Pa nismo sjedili u nekoj kancelariji ili u hotelskoj sobi. To je, dakle, u štabu gdje smo mi bilia. Tu je bilo mnogo ljudi.
Predstavnici udruženja koja okupljaju porodice žrtava i bivše logoraše, te pripadnike HVO-a iz Bugojna, smatraju da je bh. pravosuđe sporo kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina u Bugojnu. Neke optužnice su podignute ali ne sve, kaže predsjednik HVIDRE Bugojna Miroslav Zelić.
„Postoje određene sumnje prema određenim osobama i nikada nisu pokrenuti postupci. Mislim da je najveći problem što mi ne uspijevamo naći 20 naših odvedenih i nestalih iz bugojanskog logora, a da ne govorimo o drugim slučajevima,“ rekao je on.
„Postoji određeni broj predmeta koji su u fazi istrage ili predistražnih radnji i razumljivo da ne možemo govoriti o identitetu osoba koje su osumnjičene. U radu postoje predmeti koji se odnose na ratne zločine koje su počinili pripdanici Armije BiH, a također postoje i predmeti koji se odnose na ratne zločine koje su počinili pripadnici HVO-a“, kaže glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Pred Tribunalom u Hagu za zločine u Bugojnu na tri godine, nakon žalbenog postupka, osuđen je Enver Hadžihasanović, bivši komandant Trećeg korpusa ABiH, i Amir Kubura, koji je osuđen na dvije i po godine zatvora. Pred Sudom BiH u toku je proces poznat kao Gasal i ostali.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
Iz ugla OSCE-a
U OSCE-u navode kako u Bosni i Hercegovini postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratni zločin, te da taj problem treba što prije riješiti.„Žrtve teških kršenja ljudskih prava imaju pravo na pravdu, istinu i obeštećenje. Međutim, surova stvarnost u BiH je takva da se žrtve u svojoj svakodnevici moraju susretati sa osobama za koje vjeruju da su odgovorni za krivična djela koja su počinjena nad njima. Procjenjuje se da u ovom trenutku u BiH postoji više od 8.000 osoba koje se sumnjiče za ratne zločine u BiH. To je zapanjujući podatak koji se mora hitno rješavati. Misija OSCE-a u BiH želi naglasiti da napori koji su usmjereni ka preuzimanju odgovornosti za ratne zločine predstavljaju ključni prioritet za BiH, a ta činjenica se ogleda u uspostavi Međunarodnog krivičnog suda za Jugoslaviju i Suda BiH i naglašena je u državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. U društvu koje se temelji na vladavini prava postoji obaveza svih građana da omoguće da pravda ide svojim tokom. S obzirom na posljedice ratnih zločina, to znači da žrtve treba nadležnim organima vlasti prijaviti ratne zločine koji su počinjeni nad njima kako bi se mogao provesti sudski postupak", kaže za emisiju Zločin i kazna govori Saša Bojanić, pravni savjetnik Misije OSCE-a u BiH.
Saradnja žrtava i drugih svjedoka u smislu pružanja dokaza koje imaju i svjedočenja na suđenjima, navodi Bojanić, je najznačajnije za postizanje pravde.
"Isto tako pojednici imaju pravo da očekuju da će nadležni organi vlasti provesti zakone koji omogućavaju njihovu zaštitu i pružanje prodške prije, u toku i nakon suđenja. Osiguravanje da se prava žrtava i svjedoka poštuju mora se posmatrati kao sastavni dio borbe prodtiv nekažnjivosti. Iako se sa žaljenjem može konstatovati da su žrtve primorane da se svakodnevno suočavaju sa svojim zlostavljačima, Misija OSCE-a u BiH odlučno se zalaže da nadležni organi provedu detaljnu istragu svih prijavljenih prijetnji ili zastrašivanja u skladu sa zakonom. Ukoliko se to ne uradi, onda nastaje neprihvatljiva situacija u kojoj pravda ne može biti zadovoljena bez kršenja prava žrtava i svjedoka. Kako žrtve i svjedoci, tako i pravosudni organi i međunarodna zajednica igraju značajnu ulogu u okončavanju nekažnjivosti. Pravosudni sistem BiH mora ispoštovati međunarodne pravne obaveze u procesuiranju odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Misija OSCE-a u BiH i drugi će nastaviti sa pružanjem pomoći BiH u ispunjavanju ovih obaveza na način pružanja podrške i pomoći kada je god moguće“, smatraju u OSCE-u.