Prerano za odlazak međunarodnih tužilaca

Autor : Dženana Halimović

U Parlamentu BH,u redovnoj skupštinskoj proceduri, uskoro bi se mogao naći prijedlog Vijeća ministara BiH o produženju mandata međunarodnim sudijama i tužiocima na državnom nivou do 2012. godine.

Izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH, ukoliko one budu usvojene, produžiće se mandat međunarodnim sudijama u prijelaznom periodu do 31. decembra 2012. godine u drugostepenoj instanci u Odjelu za ratne zločine, s tim da u apelacionom vijeću može učestvovati samo jedan međunarodni sudija.

Strani tužioci, između ostalog, unose više ekspertize u sistem, a pružaju i podršku domaćim sudijama, no to je tek dio razloga za produženje njihovog mandata, ističe zamjenik glavnog tužioca u posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH Dejvid Švendiman (David Schwendiman).

David Schwendiman, Foto: BIRN

Švendiman: Istraživanje i procesuiranje ratnih zločina zahtijeva malo drugačiji pristup i pogled na stvari ... ono što su međunarodni tužioci donijeli jeste taj način gledanja na stvari zbog iskustva kojeg su imali drugdje. To je tek počelo da se prenosi na domaće tužioce. Domaći tužioci su izuzetni profesionalci, visoko pouzdani i stručni i mislim da su dosta toga naučili. Neću reći da su međunarodni tužioci potrebni zauvijek, jer nisu i to ne treba tako da bude, ali mislim da je prerano da se svi međunarodni tužioci maknu iz odjela.

Švendiman podsjeća da se u posljednjih šest mjeseci intenzivno radi na tome da mjesto zamjenika preuzme domaći tužilac. Prema još nepotvrđenim informacijama najizvjesniji kandidat je Vesna Tančica. No, što se kompletne tranzicije tiče ona zahtijeva ozbiljnu izlaznu strategiju, upozorava Švendimen.

Švendiman: Ako eliminišete tužioca onda sve što je on radio, a puno je posla kojeg međunarodni tužioci rade, moraju nastaviti domaći. Naročito, ako uzmete u obzir da vlasti nisu uračunale sredstva da se zamijene stranci. Tako da će trebati vremena i manje posla će se uraditi, ako se ova četiri čovjeka zamijene. Ako se to uopšte i desi.

Dok izmjene zakona o Sudu BiH kojima se predviđa produženje mandata sudija i tužilaca u Odjelu za ratni zločin čekaju na potvrdu u Parlamentu BiH, mnogi upozoravaju kako je za odlazak stranaca još rano. Predsjednica Udruženja majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić.

Hotić: Što se tiče stranih sudija i tužilaca, isto su potrebni kao i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Jer oni koji hoće drugačije,oni bi jedva čekali da nema stranaca, da mogu da rade šta hoće.. Njihov odlazak bi bio preran , jer cijeli problem će trajati u BiH još 50 godina.

Još jedan od velikih problema jeste i povjerenje žrtava prema domaćim tužiocima. Naime, mnogima je lakše dati iskaz strancu u čiju nepristrasnost još uvijek vjeruju više, kaže Hotić.

Arhivski snimak: Kada Hotić pokazuje fotografije koje svjedoče o stradanjima u Srebrenici

Hotić: U nama je veća sigurnost i imamo više povjerenmja u strance, dok su oni prisutni nego u ove naše domaće, u ove s našeg područja

No, prema Švendimenu stvari se mijenjaju nabolje, ali ne brzinom koja može pratiti odluku Vijeća ministara.

Švendiman: Mislim da su žrtve postale povjerljive i prema domaćim tužiocima i mislim da su se dokazali kao sposobni da donose odluke na koje ne utiče nijedan faktor osim pravnog i to će vremenom stvoriti i puno povjerenje. Sve to dolazi i dogodiće se s vremenom, ali do tada će ljudi iz ovih ili onih razloga ipak govoriti radije s međunarodnim tužiocima.

Prema prijedlogu strane tužioce u Odjelu za ratni zločin zamijenili bi domaći i to krajem 2012. godine.

Sudska hronika: Osuđeni Trivić i Bajić

Sudsko vijeće Okružnog suda u Banjaluci osudilo je bivše pripadnike Vojske Republike Srpske Miladina Trivića na 15 i Slobodana Bajića na osam godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1993. godine u Banjaluci.

U obrazloženju presude navodi se da je Trivić sa Sinišom Milojčićem, koji je u bjekstvu, kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, postupao nečovječno prema civilima, fizički ih zlostavljao i zastrašivao, te silovao dvije osobe.

Trivić i Bajić se terete da su sa Milojčićem, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, nečovječno postupali prema civilima, silovali jednu osobu i lišili je života.

U obrazloženju presude navodi se da su Trivić i Milojčić, kao pripadnici VRS, 5 juna 1993. godine, oko jedan čas iza ponoći u banjalučkom naselju Vrbanja, naoružani puškama nasilno ušli u kuću u vlasništvu Safeta Heldića i fizički ga zlostavljali, zastrašivali, udarali šakama i automatskim puškama, kao i Ifetu, Edina i Lejdu Heldić.

Trivić i Milojčić su nogama, rukama i podesnim predmetom odvalili dvoje vrata na kući, ušli u kuću, pucali u plafon i zid, zatim Safetu Heldiću zavezali ruke i noge špagom i žicom i naredili mu da legne na pod i zatražili novac, pa kada im novac nije dat, izvršili premetačinu stvari i iz kuće uzeli i oko 1.000 do 1.500 maraka i šilinga, zlatni nakit i više puta ih udarili šakama i automatskim puškama u predjelu glave i tijela, a Lejdu i Ifetu Heldić više puta obojica silovali.

U obrazloženju presude se navodi da su 18. juna 1993. godine u naselju Vrbanja u Banjaluci, Trivić, Bajić i Milojčić, po prethodno postignutom dogovoru, naoružani puškama zaustavili Meidu Medara, silom je ubacili u automobil, odvezli na kupalište ''Mirnica'', zatim je sva trojica silovala, a nakon toga joj stavili oko vrata remen od puške i stezali sve dok je nisu udavili, pa je odvezli do odvodnog kanala za otpadni materijal DP ''Incel'' i bacili u vodu.

Tolimir optužio upravu pritvorske jednice za fizičku prisilu

Zdravko Tolimir, bivši zamjenik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske optužio je upravu pritvorske jedinice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju za korištenje fizičke prisile nad njim prilikom identifikacije krajem jula 2009. godine.

“Pozvan sam na razgovor kod upravnika pritvorske jedinice, gdje sam zatekao nekoliko osoba i tehničke aparate. Zahtijevali su od mene otiske prstiju, ali sam odbio da ih dam. Osoblje pritvorske jednice tada je primijenilo fizičke mjere i uzelo otiske, te su me fotografisali”, ističe Tolimir u svom podnesku Haškom tribunalu.

U istom podnesku Tolimir zahtijeva od Vijeća Haškog tribunala da provjeri rad osoblja pritvorske jedinice prema optuženicima, te da se istraže razlozi nasilnog uzimanja njegovih otisaka i fotografisanje.

Tolimir se tereti za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene od jula do novembra 1995. godine na području Srebrenice i Žepe.

Pripadnici policije Republike Srpske uhapsili su ga krajem maja 2007. godine na području BiH, nakon čega je prebačen u Haški tribunal, koji je za njim raspisao potjernicu. Pred Tribunalom još uvijek čeka početak suđenja.

Nastavljeno suđenje Vukoviću i Tomiću za genocid u Srebrenici

Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH, nastavljeno je suđenje optuženim za genocid u Srebrenici , Radomiru Vukoviću i Zoranu Tomiću.

Tužilaštvo BiH tereti Vukovića i Tomića da su 13. jula 1995. godine, kao tadašnji pripadnici Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, učestvovali u zarobljavanju, a potom i strijeljanju više od 1.000 muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac.

Svjedoci Tužilaštva dali su iskaz na suđenju Momiru Pelemišu i Slavku Periću, bivšim pripadnicima Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske optuženima za “planiranje, podsticanje, naređivanje i pomaganje” ubistava zarobljenih Srebreničana koji su u julu 1995. dovedeni u školu “Kula” u Pilici i Dom Pilica, opština Zvornik.

Sud BiH odgodio je izjašnjenje o krivici u predmetu Milisav Gavrić jer je optuženi i dalje u bjekstvu, pretpostavlja se u Srbiji, čije državljanstvo ima pored bosanskog.

Sud BiH je u junu 2008. godine potvrdio optužnicu protiv Gavrića, ali je optuženi nedostupan organima gonjenja. Prema optužnici, Gavrić je, kao zamjenik komandira policijske stanice Srebrenica, “počinio, poticao, pomagao i podržavao” činjenje zločina na području ove općine u julu 1995. godine.

Gavrić se tereti i za prisilni transport hiljada civila Bošnjaka iz Srebrenice, te odvajanje muškaraca kojima se od tada gubi svaki trag.

U optužnici koja tereti Gavrića navodi se da je zločine počinio zajedno s drugim neidentifikovanim vojnicima i policajcima, a kao njegovi saučesnici navode se i Miroslav Deronjić i Momir Nikolić.

Nastavlja se prezentacija dokaza na suđenju “bugojanskoj četvorci”

Tužilaštvo BiH nastavlja prezentaciju materijalnih dokaze na suđenju tzv. “bugojanskoj četvorci”.

Nisvet Gasal, Musajb Kukavica, Enes Handžić i Senad Dautović optuženi su za zločine nad hrvatskim civilima koji su tokom 1993. i 1994. godine bili zatočeni u garažama u Bugojnu, te u Gimnaziji i logoru na stadionu “Iskra”.

Kontroverze oko hapšenja Gorana Vučkovića u Prizrenu

Autori: Gezim Baxhaku, Iva Martinović

Kosovska policija je u okolini Prizrena uhapsila kosovskog Srbina, Gorana Vučkovića, starog 36 godina, zbog sumnje da je počinio ratni zločin na Kosovu, te za kazneno djelo prijetnje.

Istražni sudac u Prizrenu odredio je Vučkoviću u četvrtak 13. avgusta pritvor od 30 dana, izjavio je glasnogovornik kosovske policije Arber Beka.

Vučković je kako kaže Beka, prijavljen policiji zbog prijetnje jednom mještaninu u Gornjem Selu kod Prizrena. Kada je priveden, prepoznat je kao osumnjičenik za ratne zločine.

Beka: Radi se o Goranu Vučkoviću rođenom 1973 godine, kosovskom Srbinu, koji je doveden u policijsku stanicu u Prizrenu. Nije hteo da da izjavu o slučaju pretnje, a policija je dobila informaciju da isti može biti osumnjičen za ratne zločine. Zbog toga su informisani i Eulex policija i Specijalno tužilaštvo za ratne zločine i po nalogu specijalnog tužioca Eulex-a osumnjičeni je zadržan u policijskom pritvoru od 48 sati u Policijskoj stanici u Prizrenu“.“Policijski istražioci iz regionalne jedinice u Prizrenu rade na prikupljanju informacija o ovoj osumnjičenoj osobi.

Nakon hapšenja Gorana Vučkovića, pojavile su se kontradiktotrne informacije o tome u da li se njegove ime nalazi u EULEX bazi podataka o osumnjičenim za ratne zločine.

Pitanja ratnih zločina na Kosovu su do kraja prošle godine bila u nadležnost UNMIK-ovog pravosuđa i tužilaštva. Sada je to nadležnost misije Eulex-a, koji, prema rečima portparola Kristofa Lamfalusija, vrši ponovnu analizu tih predmeta.

„To što tužioci sada rade je pregled svih slučajeva zločina i svake pojedinačne istrage da bi se utvrdilo da li ima dokaza i svedoka i da li se može raditi na tim slučajevima. Mi smo u procesu selekcije predmeta koje smo dobili od UNMIK-a”, kazao je Lamfalusi.

Predsednik Okružnog suda u Prištini, Anton Nokaj, u kojem se odvijao najveći broj predmeta iz oblasti ratnog zločina kaže da sem potrebe povećanja stepena bezbednosti tokom suđenja za takve predmete nemaju nekih drugih problema kada se radi o sudskom postupku. Te postupke su uglavnom prethodno vodili UNMIK sudije, sada je to u nadležnosti Eulex-ovih sudija.

„Sudije nisu prijavile neki poseban problem koji se razlikuje od drugih suđenja. Suđnje je išlo sasvim normalno, ne mogu reći da je bilo uticaja na svedoke. Kada kažem da je sve išlo u okviru normalnog mogu reći da je ponekada bilo nekih teškoća ali su one uspešno prevaziđene“, kazao je Nokaj.

Predsednik Okružnog suda u Prištini je ocenio odličnim angažovanje sudija Eulex-a na predmetima koje vode.

„Organizacija i mobilizacija Eulex sudija je na visokom nivou, preuzeli su slučajeve koji prema zakonu pripadaju njima, ali su izrazili spremnost da preuzmu predmete za koje smo mi to zahtevali, naravno nisu prihvatali baš sve predmete koje smo mi predlagali“, kaže Nokaj ocenjujući najvišom ocenom rad međunarodnih sudija.

Vučković (ni)je na listi osumnjičenih

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je reklo da je na osnovu uvida u EULEX-ovu bazu podataka, kojeg je Tužilaštvo zatražio na osnovu hapšenja Vučkovića ustanovljeno da se on ne nalazi na listi osumnjičenih za ratne zločine, već da je reč o nekom drugom krivičnom delu, našem Radiju su rekli iz Tužilaštva.

Dragoljub Todorović iz Fonda za humanitarno pravo kaže za naš program da su ovakve kontradiktorne informacije rezultat odsustva direktne komunikacije Prištine i Beograda, ali i loša saradnja nadležnih organa na Kosovu:

“Sigurno je da je saradnja između EULEX-a, kosovskih organa i UNMIK-a vrlo loša, i sigurno je da to doprinosi takvim događajima kao što je ovaj, da se ne zna šta je zapravo u pitanju.”

Situaciju, po mišljenju pravnika, dodatno otežava i činjenica da su predmeti ratnih zločina na Kosovu do kraja prošle godine bili u nadležnosti UNMIK-ovog pravosuđa i tužilaštva, a da je sada je to nadležnost misije Euleksa, koja ponovno analizira te predmete. Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava navodi da će se ovakve situacije ponavljati sve dok Beograd i Priština ne uspostave direktnu komunikaciju:

Ovo mi izgleda kao situacija sa Srbijom i Hrvatskom, gde je ranije takođe postojao sličan problem sa velikim brojem lica za kojima je navodno bila raspisana poternica ili je protiv njih vršen neki vid istrage zbog istih ovih krivičnih dela. Ona je razrešna tek kada su dve države počele da sarađuju.

“Ovo mi izgleda kao situacija sa Srbijom i Hrvatskom, gde je ranije takođe postojao sličan problem sa velikim brojem lica za kojima je navodno bila raspisana poternica ili je protiv njih vršen neki vid istrage zbog istih ovih krivičnih dela. Ona je razrešna tek kada su dve države počele da sarađuju. Tako da pretpostavljam da će problem biti rešen u trenutku kada bude shvaćeno da je u interesu obe strane da uspostave saradnju po ovom pitanju, i kada se sa tog političkog nivoa spuste na životni.”

Ipak, Dragoljub Todorović, koji je zastupa porodice žrtava na suđenjima za ratne zločine pred Specijalnim sudom u Beogradu, navodi da nisu svi aspekti saradnje loši.

“Ja sam zastupao porodice poginulih Albanaca na suđenju za zločin u Suvoj Reci i znam da je bilo problema, ali i da je to na zadovoljavajući način rešeno. Porodice su pratile suđenja, dolazili su ljudi iz Kosovskog zaštitnog korpusa koji su ih obezbeđivali. Takođe je dobro uspostavljeno i saslušanje putem video konferencijske veze, neke svedoke smo saslušali u Prištini i to je UNMIK obezbedio. Dosta je bila dobra saradnja i u pogledu dokumentacije koja nam je dostavljana.”

Evropski Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici : tog Dana nema u BiH i Srbiji

Autori : Marija Arnautović i Želimir Bojović

Iako država u kojoj je zločin počinjen još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta, rijetki su oni koji na to podsjećaju, kao što to svakog 11-tog u mjesecu čine Majke Srebrenice. Danas su se opet okupile u Tuzli. One žele da utiču na svijest ljudi da se Srebrenica nikada nikome ne ponovi i da se u BiH prestane negirati genocid koji se dogodio u tom bosanskom gradiću.

Koliko su do sada uspjele u tome, govori članica Udruženja Nura Begović:

„A, bogami, slabo je proradila svijest kod vlasti i kod političara. Odatle potiče sve. Savjesti od naših poruka od ’96. godine kod mnogih političara nema, možda da neki već ima. Slabo je koji od njih da mu je proradila svijest. Kako god dolazi smjena, meni se čini svaki je gori.“

To što BiH još uvijek nema Rezoluciju o Srebrenici za autoricu knjige „Na Drini genocid“ Edinu Bećirović je očekivano. Vlada RS kontinuirano vodi politiku poricanja genocida, kaže Edina Bećirović:

„Žalosno je to što međunarodna zajednica to posmatra bez nekih posebnih reakcija. Reakcije su praktično samo neka benigna saopštenja i međunarodna zajednica nije poduzela ništa da kazni one koji poriču genocid. Smatram da je poricanje genocida od strane Vlade RS jednako opasno kao i indiferentnost međunarodne zajednice prema tom njihovom stavu.“

Kao poslanik Sadik Ahmetović je predložioi usvajanje Rezolucije o Srebrenici. Njegova inicijativa nije ni došla na dnevni red državnog Parlamenta. Ipak vjeruje da će ovaj sastav političara u BiH smoći snage da zajednički osudi zločin koji se desio u Srebrenici:

„Hoću da vjerujem u to da će u najmanju ruku u narednoj godini doći do usvajanja ove rezolucije. Bila bi loša poruka ovog saziva Parlamenta da iduće godine na 15 godina obilježavanja Srebrenice to ne uradi.“

I dok se čeka odluka vlasti da i BiH konačno dobije Dan sjećanja na Srebrenicu, čudi pasivnost civilnog društva koje bi svakako trebalo da utiče na političare. Edina Bećirović:

„Nevladin sektor u FBiH je, koliko ja znam, reagirao. Međutim nevladin sektor u RS je veoma tih. Oni koji bi i htjeli reagirati su praktično u strahu. Ja sam razgovarala sa nekim od predstavnika nevladinog sektora koji jednostavno zbog sigurnosti ne smiju da protivrječe zvaničnoj politici Vlade RS.“

Ispred Predsedništva Srbije protestovali predstavnici deset nevladinih organizacija koje već sedam meseci traže da se 11. jul proglasi danom sećanja na genocid počinjen u Srebrnici 1995. godine. Predsednik Srbije Boris Tadić nakon presude Međunarodnog suda pravde u februaru 2007. godine pozvao je Skupštinu Srbije da usvoji deklaraciju kojom će nedvosmisleno osuditi zločin počinjen u Srebrenici, međutim, dve godine nakon te inicijative, predsednik Tadić o toj temi ne želi da razgovara, čak ni sa nevladinim organizacijama.

Park između Predsedništva i gradske Skupštine bio je pun policajaca koji su pažljivo obezbeđivali svaki ugao zgrade Predsedništva i zgrade Skupštine grada Beograda. U tom prostoru nevladini aktivisti nosili su crni flor na kojem je pisalo: "11. jul – Dan sećanja na genocid u Srebrenici – Proglasite!".

Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava, govori o zahtevima deset nevladinih organizacija upućenih predsedniku Srbije na koji, još uvek, nisu dobili nikakav odgovor:

"Poštovani gospodine predsedniče, obraćamo vam se kao predsedniku Republike Srbije koji svojim autoritetom može da utiče na ključne odluke i politiku države, naglašavajući da presuda Međunarodnog suda pravde obavezuje Srbiju da se jasno distancira od ratnih zločina, podsećajući vas da je 15. januara 2009. godine Evropski parlament usvojio rezoluciju o proglašenju 11. jula Danom sećanja na genocid u Srebrenici. Ukazujući da je time, s obzirom na izraženu političku volju nas građanki i građana da Srbija bude deo Evropske unije, to postala i obaveza naših vlasti. Izražavajući čvrsto uverenje da je poštovanje i priznanje žrtava najtežeg zločina među zločinima i početak izgradnje zajedničkog pamćenja u koje će biti utkane sve žrtve ratnih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije naša zajednička obaveza. Zahtevamo da podržite zahtev da se 11. juli u Srbiji prihvati i obeležava kao dan sećanja na genocid u Srebrenici i odavanja pošte njegovim žrtvama."

Za razliku od Srbije, Evropa će ubuduće svakog 11. jula organizovati komemorativne skupove, zvanične delegacije polagaće cveće u Potočarima, a državne zastave biće spuštene na pola koplja. Tako, barem simbolično, evropski predstavnici pokazaće saosećanje sa žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine.

U Srbiji su do sada u nekoliko navrata različite nevladine organizacije, ali i političke stranke, pokušavale da ubede Parlament da usvoji deklaraciju o Srebrenici. Svi pokušaji, bili su bezuspešni.

Na pitanje, da li je u Srbiji napravljen ikakav pomak u pogledu usvajanja Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici i time prihvaćena Rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici, Milana Antonijević kaže:

"Očigledno da nije, čim mi sedam meseci isto pitanje, isti zahtev postavljamo institucijama i ne dobijamo nikakav zvaničan odgovor, niti bilo kakav jasan odgovor kako će se država postaviti prema 11. julu kao jednoj međunarodnoj obavezi i, uopšte, moralnoj obavezi."

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.