Vrhovni sud Republike Srpske oslobodio je Ramadana Derviševića iz Srebrenice, koga je bijeljinski Okružni sud osudio na sedam godina zatvora. Na teret mu je stavljeno ubistvo Milisava Milanovića 26. 5. 1992. No, Vrhovni sud je utvrdio da je u ovom predmetu nastupila zastara.
Srebreničanin Ramadan Dervišević na svojoj koži najbolje je osjetio kako je teško izboriti se sa pravdom. Njegova borba, koja ga je, kaže, koštala i zdravlja, počela je julu 2011. godine kada ga je Okružni sud u Bijeljini osudio na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog krajem maja 1992. u mjestu Ratkovići kod Srebrenice:
„Tad mi je bilo nešto najteže u životu. 11 jula 2011. kopao sam u Potočarima babu i amidžu, a za sedam dana dobio sam sedam godina zatvora. Bila mi je katastrofa, nešto najteže u mom životu.“
U optužnici je navedeno da je Dervišević u mjestu Ratkovići, zaseok Dvorišta, zajedno sa još jednom NN osobom, ispalio više metaka u Milisava Milanovića i njegovog brata Srbislava. Uslijed zadobivenih povreda, Milisav je preminuo na mjestu događaja, dok se Srbislav spasio bježeći.
Dervišević kaže da je nakon izricanja te presude bio šokiran i da je završio u bolnici. Smatra da optužnica nije imala nikakvog smisla. Na suđenju su saslušana četiri svjedoka optužbe, a jedan od njih je i Srbislav Milanović - brat preminulog.
„Ja njega lično, a ni tog poginulog, nisam poznavao sigurno. To tvrdim i danas. Ali nisu ni oni mene. U prvoj izjavi koju je dao u Novom Sadu, on nije znao ni moje ime, ni moga oca, ni moje prezime, tamo je navodio neki Mešić. Kasnije, kad je došao do tužioca u Bijeljini znao je sve neke podatke. Čak je izmislio na sudu u Bijeljini da su moja mati njegova mati neke posestrime – tako je baš naveo. Tri izjave je dao, sve tri su bile različite, nijedna s nijednom nije se poklapala.“
U žalbenom postupku, koji je pokrenula odbrana Derviševića, Vrhovni sud RS ukinuo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Bijeljini zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, te netačno i nepotpuno utvrđenog datuma ubistva. Prema riječima Derviševića, u optužnici je stajalo da je Milisav Milanović poginuo 26. maja, dok je odbrana posjedovala dokument u kojem piše da je on umro 20. maja 1992. godine kao pripadnik Vojske RS-a:
„Oni tvrde i tako su zaključili da se to navodno desilo 26. maja 1992., znači prije su upisali umrle knjige nego što mu se to desilo, ako mu se desilo.“
Tužilalaštvo RS u ponovljenom procesu, u nemogućnosti da dokaže optužbe za ratni zločin Ramadanu Derviševiću, prekvalifikovalo je optužnicu u krivično djelo ubistva, a Vrhovnom sudu RS-a ga je ponovo osudio na sedam godina zatvora.
Na ovu predsudu Dervišević je uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, a u ponovljenom postupku Vrhovni sud RS ga je oslobodio optužbi za ubistvo Milisava Milanovića.
Derviševićev advokat Lejla Čović odlukom je bila zadovoljna, naglašavajući da je to bilo i očekivano. U ovom krivičnom predmetu došlo je do zastare krivičnog gonjenja, objasnila je zastupnica odbrane:
„A do zastare je došlo iz razloga što je republički tužilac na glavnom pretresu pred Vrhovnim sudom izmijenio pravnu kvalifikaciju djela koje se optuženom Derviševiću stvalja na teret na način da je prvobitnu kvalifikaciju djela iz ratnog zločina prekvalifikovao u krivično djelo ubistva.“
Tužilac Vitomir Soldat, vidno nezadovoljan zbog odluke Vrhovnog suda RS, samo je kazao da u konačnici nije dokazano da Dervišević nije kriv za ubistvo Milanovića.
Srebreničanin Ramadan Dervišević na svojoj koži najbolje je osjetio kako je teško izboriti se sa pravdom. Njegova borba, koja ga je, kaže, koštala i zdravlja, počela je julu 2011. godine kada ga je Okružni sud u Bijeljini osudio na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog krajem maja 1992. u mjestu Ratkovići kod Srebrenice:
„Tad mi je bilo nešto najteže u životu. 11 jula 2011. kopao sam u Potočarima babu i amidžu, a za sedam dana dobio sam sedam godina zatvora. Bila mi je katastrofa, nešto najteže u mom životu.“
U optužnici je navedeno da je Dervišević u mjestu Ratkovići, zaseok Dvorišta, zajedno sa još jednom NN osobom, ispalio više metaka u Milisava Milanovića i njegovog brata Srbislava. Uslijed zadobivenih povreda, Milisav je preminuo na mjestu događaja, dok se Srbislav spasio bježeći.
Dervišević kaže da je nakon izricanja te presude bio šokiran i da je završio u bolnici. Smatra da optužnica nije imala nikakvog smisla. Na suđenju su saslušana četiri svjedoka optužbe, a jedan od njih je i Srbislav Milanović - brat preminulog.
„Ja njega lično, a ni tog poginulog, nisam poznavao sigurno. To tvrdim i danas. Ali nisu ni oni mene. U prvoj izjavi koju je dao u Novom Sadu, on nije znao ni moje ime, ni moga oca, ni moje prezime, tamo je navodio neki Mešić. Kasnije, kad je došao do tužioca u Bijeljini znao je sve neke podatke. Čak je izmislio na sudu u Bijeljini da su moja mati njegova mati neke posestrime – tako je baš naveo. Tri izjave je dao, sve tri su bile različite, nijedna s nijednom nije se poklapala.“
U žalbenom postupku, koji je pokrenula odbrana Derviševića, Vrhovni sud RS ukinuo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Bijeljini zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, te netačno i nepotpuno utvrđenog datuma ubistva. Prema riječima Derviševića, u optužnici je stajalo da je Milisav Milanović poginuo 26. maja, dok je odbrana posjedovala dokument u kojem piše da je on umro 20. maja 1992. godine kao pripadnik Vojske RS-a:
„Oni tvrde i tako su zaključili da se to navodno desilo 26. maja 1992., znači prije su upisali umrle knjige nego što mu se to desilo, ako mu se desilo.“
Tužilalaštvo RS u ponovljenom procesu, u nemogućnosti da dokaže optužbe za ratni zločin Ramadanu Derviševiću, prekvalifikovalo je optužnicu u krivično djelo ubistva, a Vrhovnom sudu RS-a ga je ponovo osudio na sedam godina zatvora.
Na ovu predsudu Dervišević je uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, a u ponovljenom postupku Vrhovni sud RS ga je oslobodio optužbi za ubistvo Milisava Milanovića.
Derviševićev advokat Lejla Čović odlukom je bila zadovoljna, naglašavajući da je to bilo i očekivano. U ovom krivičnom predmetu došlo je do zastare krivičnog gonjenja, objasnila je zastupnica odbrane:
„A do zastare je došlo iz razloga što je republički tužilac na glavnom pretresu pred Vrhovnim sudom izmijenio pravnu kvalifikaciju djela koje se optuženom Derviševiću stvalja na teret na način da je prvobitnu kvalifikaciju djela iz ratnog zločina prekvalifikovao u krivično djelo ubistva.“
Tužilac Vitomir Soldat, vidno nezadovoljan zbog odluke Vrhovnog suda RS, samo je kazao da u konačnici nije dokazano da Dervišević nije kriv za ubistvo Milanovića.