U povodu 100. godišnjice postojanja derventske Gimnazije, Internacionalni multiureligijski i interkulturni centar „Zajedno“ Derventa organizovao je izložbu na kojoj su predstavili umjetnici, bivši đaci Gimnazije. Ova škola, koja je tokom rata u BiH bila devastirana, danas je obnovljena. No, njena nekadašnja multikulturalnost, o kojoj govori plejada gimnazijalaca iz Dervente, izgorjela je u staroj zgradi i još se nije vratila u nove prostore jedne od najstarijih obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini.
U proteklih stotinu godina Gimnazija u Derventi iznjedrila je brojne visokokvalitetne kadrove. Na izložbi koju je povodom vijeka postojanja derventske Gimnazije priredio Internacionalni multiureligijski i interkulturni centar „Zajedno“ Derventa, predstavnik ove organizacije Fadil Pelesić govorio je o nekim od bivših đaka ove škole.
„Spomenuo bih prvo Iliju Jukića koji je bi ambasador Kraljevine Jugoslavije u Londonu, zatim Vladu Buljana, dvostrukoga, a vjerovatno uskoro i trostrukoga doktora nauka koji je danas sveučilišni profesor u Sidneju, u Australiji, bavi se istraživanjima vezanim za najzloćudniju bolest modernog doba. Istakao bih Marija Maceka koji je bio prvi dobitnik Tesline nagrade, zatim Sašu Grbića koji je 2010. godine bio proglašen među pet najperspektivnijih mladih naučnika svijeta. Boro Đurđić, s kojim sam imao zadovoljstvo da idem u gimnaziju, se našao na listi od 2.000 najznačajnijih naučnika svijeta u 20. vijeku. Ismet Đidić je bio u prvom timu slavnog Debejkija koji je izvršio na srcu. Mato Lončar se smatra najboljim poznavaocem lika i djela Miroslava Krleže. Zvonko Biljecki je dobitnik dvije prve svjetske nagrade u oblasti geodezije. Zoran Jurkić je bio član kraljevske filharmonije. Sulejman Medenčević spada u red najpoznatijih snimatelja u Holivudu“, rekao je Palesić.
Izložbu je otvorio nekadasnji gimnazijalac, akademski vajar Drago Handanović, koji se tim povodom sjetio i svojih srednjoškolskih profesora:
„Ovdje se podsjećamo na vrijeme u kojem smo mi stasali kao likovni umjetnici. Sjećam se vremena kad smo u gimnaziji učili slikati, modelirati od naših profesora Milana Vukelića, Suhaja, Razije Deović.“
Tokom rata u BiH polovinom 1992. godine zgrada Gimnazije, koja se nalazila između položaja Hrvatskog vijeća obrane i VRS, uništena je u ratnim dejstvima. Do tada je ova škola imala naziv „Vlado Šuput“ kojeg je po pripadniku narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu nosila oko 35 godina.
„U Derventi je prije rata bilo otprilike 40 posto Srba, 40 posto Hrvata. Hrvati su otišli i nisu se vratili, vratilo se nešto malo više Bošnjaka, tako da u tim uslovima se ne može govoriti o nekoj multikulturalnosti“, kazao je Fadil Pelesić.
U ratnom požaru izgorjela i multikulturalnost derventske Gimnazije koja nije obnovljena sa njenom poslijeratnom rekonstrukcijom. U Gimnaziji nema zaposlenih Hrvata i Bošnjaka, dok u školskim klupama uglavnom sjede đaci srpske nacionalnosti. Direktor škole Brano Vidić o zapošljavanju kadrova nesrspke nacionalnosti nije želio da govori.
Bivši gimnazijalac Mato Majstorović, koji danas sa porodicom živi u Sloveniji, kaže da je to posljedica promjena u strukturi stanovništva u Derventi do kojih je, kao i širom bivše Jugoslavije, došlo tokom posljednjeg rata:
„Problem je što se ljudi nisu vratili i što je to sad tako zacementirano - i teško će biti da se promijeni bilo šta.“
Sjećanja starjih Dervenčana, te džamija, pravoslavna i katolička crkva gotovo su jedina svjedočansta o nekadašnjoj multikluturalnosti i suživotu u Derventi. Sve ostalo, uključujući i nazive ulica, u znaku je većinskog, srpskog naroda. Vajar Drago Handanović smatra da su takvi primjeri porazni za budućnost BiH.
„Naravno da je porazno ukoliko se mi grupišemo jednonacionalno i cijenimo samo ono što pripada jednom narodu“, smatra Drago.
Fadil Pelesić ističe da je konačno uspio da se pitanje naziva ulica u Derventi nađe na dnevnom redu lokalnog parlamenta:
„Od 100 ulica 88 ima isključivo srpski predznak, a onih 12 ima neutralni naziv– Radnička, Sportska, Željeznička itd Međutim, ne možemo tražiti ovdje promjene ako se one ne vrše u Sarajevu, Mostaru itd.“
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
U proteklih stotinu godina Gimnazija u Derventi iznjedrila je brojne visokokvalitetne kadrove. Na izložbi koju je povodom vijeka postojanja derventske Gimnazije priredio Internacionalni multiureligijski i interkulturni centar „Zajedno“ Derventa, predstavnik ove organizacije Fadil Pelesić govorio je o nekim od bivših đaka ove škole.
„Spomenuo bih prvo Iliju Jukića koji je bi ambasador Kraljevine Jugoslavije u Londonu, zatim Vladu Buljana, dvostrukoga, a vjerovatno uskoro i trostrukoga doktora nauka koji je danas sveučilišni profesor u Sidneju, u Australiji, bavi se istraživanjima vezanim za najzloćudniju bolest modernog doba. Istakao bih Marija Maceka koji je bio prvi dobitnik Tesline nagrade, zatim Sašu Grbića koji je 2010. godine bio proglašen među pet najperspektivnijih mladih naučnika svijeta. Boro Đurđić, s kojim sam imao zadovoljstvo da idem u gimnaziju, se našao na listi od 2.000 najznačajnijih naučnika svijeta u 20. vijeku. Ismet Đidić je bio u prvom timu slavnog Debejkija koji je izvršio na srcu. Mato Lončar se smatra najboljim poznavaocem lika i djela Miroslava Krleže. Zvonko Biljecki je dobitnik dvije prve svjetske nagrade u oblasti geodezije. Zoran Jurkić je bio član kraljevske filharmonije. Sulejman Medenčević spada u red najpoznatijih snimatelja u Holivudu“, rekao je Palesić.
Izložbu je otvorio nekadasnji gimnazijalac, akademski vajar Drago Handanović, koji se tim povodom sjetio i svojih srednjoškolskih profesora:
„Ovdje se podsjećamo na vrijeme u kojem smo mi stasali kao likovni umjetnici. Sjećam se vremena kad smo u gimnaziji učili slikati, modelirati od naših profesora Milana Vukelića, Suhaja, Razije Deović.“
Tokom rata u BiH polovinom 1992. godine zgrada Gimnazije, koja se nalazila između položaja Hrvatskog vijeća obrane i VRS, uništena je u ratnim dejstvima. Do tada je ova škola imala naziv „Vlado Šuput“ kojeg je po pripadniku narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu nosila oko 35 godina.
„U Derventi je prije rata bilo otprilike 40 posto Srba, 40 posto Hrvata. Hrvati su otišli i nisu se vratili, vratilo se nešto malo više Bošnjaka, tako da u tim uslovima se ne može govoriti o nekoj multikulturalnosti“, kazao je Fadil Pelesić.
U ratnom požaru izgorjela i multikulturalnost derventske Gimnazije koja nije obnovljena sa njenom poslijeratnom rekonstrukcijom. U Gimnaziji nema zaposlenih Hrvata i Bošnjaka, dok u školskim klupama uglavnom sjede đaci srpske nacionalnosti. Direktor škole Brano Vidić o zapošljavanju kadrova nesrspke nacionalnosti nije želio da govori.
Bivši gimnazijalac Mato Majstorović, koji danas sa porodicom živi u Sloveniji, kaže da je to posljedica promjena u strukturi stanovništva u Derventi do kojih je, kao i širom bivše Jugoslavije, došlo tokom posljednjeg rata:
„Problem je što se ljudi nisu vratili i što je to sad tako zacementirano - i teško će biti da se promijeni bilo šta.“
Sjećanja starjih Dervenčana, te džamija, pravoslavna i katolička crkva gotovo su jedina svjedočansta o nekadašnjoj multikluturalnosti i suživotu u Derventi. Sve ostalo, uključujući i nazive ulica, u znaku je većinskog, srpskog naroda. Vajar Drago Handanović smatra da su takvi primjeri porazni za budućnost BiH.
„Naravno da je porazno ukoliko se mi grupišemo jednonacionalno i cijenimo samo ono što pripada jednom narodu“, smatra Drago.
Fadil Pelesić ističe da je konačno uspio da se pitanje naziva ulica u Derventi nađe na dnevnom redu lokalnog parlamenta:
„Od 100 ulica 88 ima isključivo srpski predznak, a onih 12 ima neutralni naziv– Radnička, Sportska, Željeznička itd Međutim, ne možemo tražiti ovdje promjene ako se one ne vrše u Sarajevu, Mostaru itd.“
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.