Tužilaštvo Tuzlanskog kantona prošle sedmice je potvrdilo optužnicu protiv četvorice Brčaka zbog ratnog zločina u selu Smoluća, na području općine Lukavac 1992. godine. Zločini u Smolućoj na vidjelo su izašli tek 20 godina kasnije, Tužilaštvo je ovaj predmet držalo u ladici godinama. O svemu ovome razgovarali smo sa zarobljenicima i ranjenicima.
Prije točno 20 godina na području Smoluće u blizini Lukavca dogodila su se mučenja i zlostavljanja nekoliko pripadnika tadašnje TO BiH. Među njima su bili Abdo Hodžić, Hazim Zukić i Nadil Poljaković. Nakon što su se pokušali probiti prema Srebreniku, uhićeni su i zatvoreni od strane pripadnika TO VRS.
U rujnu bi se pred Kantonalnim sudom u Tuzli o krivici u ovom zločinu trebali izjasniti Milorad Cvijanović - Mićko iz Bijeljine, Milorad Cvijanović, Svetomir i Vaso Ilić iz Brčkog.
„U tri tačke optužnice pomenutima se stavlja na teret da su prema većem broju zarobljenih pripadnika TO BiH nečovječno postupali, da su ih zatvarali i premlaćivali, nanosili im teške tjelesne povrede i na taj način narušavali njihovo zdravlje, odnosno na taj način nanosili snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju. Između ostaloga je u optužnici navedena osnovana sumnja da su optuženi nakon dovođenja zarobljenika u Smoluću, prilikom njihovog premlaćivanja koristili ruke, noge, također palice, noževe i neko drugo hladno oružje, također i kundake pušaka, te da zarobljenicima da nisu davali hranu i da su pozivali civile i neke druge vojnike i dozvoljavali im da tuku zarobljenike“, navodi Admir Arnautović, glasnogovornik Tužiteljstva TK.
Zločin u Smolućoj sve do podizanja optužnice bio je gotovo nepoznat, a o težini mučenja za naš program govorili su sami zarobljenici.
„Kad sam diošao iz Smoluče, u mene je sin sa leđa mi vadio crve. A imam i sad ožiljke u glavi, kako sam morao udarati glavom u zid - jer ako ne udaraš dobro, uhvati te ovaj za kosu, Šetrnja neki vojni policajac kao bio. On je ušao i skinuo bluzu sa sebe, objesio na vrata ulazna, palicu odvezao i onda je stao udarati. Taj Šetrnja nas je izvodio napolje i sabirao djecu i žene da vide kako on udara nas. To to je to, ja ne mogu više“, kaže Abdo Hodžić.
Žrtve sreću mučitelje na ulici
Nadil Poljaković, koji je bio zarobljen 33 dana, zadovoljan je što će se krenuti s procesom suđenja, ali nezadovoljan što se čekalo 20 godina iako su svjedoci živi i Tužiteljstvo već godinama drži ovaj predmet u ladici.
„Išlo se na to da ćemo mi kao svjedoci pomrijeti. Doći će i tih pet do 12, pa da odem na sud, pa da kažem šta je i kako je. Dok je kičma polomljena, glava polomljena, zubi poizbijani, na živcima obolio, znate onda šta je i kako je – nema tu priče više“, kaže Poljaković.
Hazimu Zukiću teško pada činjenica da svoje mučitelje sreće na ulici i da nikada do sada nisu odgovarali:
„Bilo je udaranja kundacima, palicama, vojničkom čizmom. Jednome je jedan crtao krst na prsima nožem, tjerao ga da udaram glavom od zid sam, davali nam palice da udaramo jedni druge, o takvim se načinima maltretiranja radilo u Smolući - bez obzira na sve, postoji Ženevska konvencija o postupanju sa zarobljenicima. Oni to nisu morali raditi. Oni su to radili zato što su oni tako željeli. Mislim da će pravda biti zadovoljena.“
Odvjetnik optuženih Cvijanovića i Ilića tražit će da se sudski postupak vodi po Kaznenom zakonu bivše SFRJ koji je važio kada je zločin počinjen, a ne po novom Kaznenom zakonu BiH. Odvjetnik Miodrag Stojanović kaže da je Kazneni zakon SFRJ povoljniji.
„Pošto se radi o klasičnom krivičnom djelu ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika prema izgledu optužnice, ne vidim razloga zbog čega sada mijenjaju praksu i terete ih po Krivičnom zakonu BiH. Mislim da nema potrebe da ja sada posebno naglašavam činjenicu koja je svima nama jasna da je primjena KZ-a BiH nesumnjivo teža za svakog optuženog i da je interes svakog optuženog da mu se sudi prema tada važećem zakonu“, kaže Stojanović.
Nakon što u rujnu bude zakazano izjašnjavanje o krivici, u listopadu će početi suđenje Miloradu Cvijanoviću Mićku, Milorad Cvijanoviću, Svetomiru i Vasi Iliću. Pretpostavlja se da bi ovaj proces mogao razotkriti još neke zločine počinjene u blizini Lukavca 1992. godine.
Prije točno 20 godina na području Smoluće u blizini Lukavca dogodila su se mučenja i zlostavljanja nekoliko pripadnika tadašnje TO BiH. Među njima su bili Abdo Hodžić, Hazim Zukić i Nadil Poljaković. Nakon što su se pokušali probiti prema Srebreniku, uhićeni su i zatvoreni od strane pripadnika TO VRS.
U rujnu bi se pred Kantonalnim sudom u Tuzli o krivici u ovom zločinu trebali izjasniti Milorad Cvijanović - Mićko iz Bijeljine, Milorad Cvijanović, Svetomir i Vaso Ilić iz Brčkog.
„U tri tačke optužnice pomenutima se stavlja na teret da su prema većem broju zarobljenih pripadnika TO BiH nečovječno postupali, da su ih zatvarali i premlaćivali, nanosili im teške tjelesne povrede i na taj način narušavali njihovo zdravlje, odnosno na taj način nanosili snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju. Između ostaloga je u optužnici navedena osnovana sumnja da su optuženi nakon dovođenja zarobljenika u Smoluću, prilikom njihovog premlaćivanja koristili ruke, noge, također palice, noževe i neko drugo hladno oružje, također i kundake pušaka, te da zarobljenicima da nisu davali hranu i da su pozivali civile i neke druge vojnike i dozvoljavali im da tuku zarobljenike“, navodi Admir Arnautović, glasnogovornik Tužiteljstva TK.
Zločin u Smolućoj sve do podizanja optužnice bio je gotovo nepoznat, a o težini mučenja za naš program govorili su sami zarobljenici.
„Kad sam diošao iz Smoluče, u mene je sin sa leđa mi vadio crve. A imam i sad ožiljke u glavi, kako sam morao udarati glavom u zid - jer ako ne udaraš dobro, uhvati te ovaj za kosu, Šetrnja neki vojni policajac kao bio. On je ušao i skinuo bluzu sa sebe, objesio na vrata ulazna, palicu odvezao i onda je stao udarati. Taj Šetrnja nas je izvodio napolje i sabirao djecu i žene da vide kako on udara nas. To to je to, ja ne mogu više“, kaže Abdo Hodžić.
Žrtve sreću mučitelje na ulici
Nadil Poljaković, koji je bio zarobljen 33 dana, zadovoljan je što će se krenuti s procesom suđenja, ali nezadovoljan što se čekalo 20 godina iako su svjedoci živi i Tužiteljstvo već godinama drži ovaj predmet u ladici.
„Išlo se na to da ćemo mi kao svjedoci pomrijeti. Doći će i tih pet do 12, pa da odem na sud, pa da kažem šta je i kako je. Dok je kičma polomljena, glava polomljena, zubi poizbijani, na živcima obolio, znate onda šta je i kako je – nema tu priče više“, kaže Poljaković.
Hazimu Zukiću teško pada činjenica da svoje mučitelje sreće na ulici i da nikada do sada nisu odgovarali:
„Bilo je udaranja kundacima, palicama, vojničkom čizmom. Jednome je jedan crtao krst na prsima nožem, tjerao ga da udaram glavom od zid sam, davali nam palice da udaramo jedni druge, o takvim se načinima maltretiranja radilo u Smolući - bez obzira na sve, postoji Ženevska konvencija o postupanju sa zarobljenicima. Oni to nisu morali raditi. Oni su to radili zato što su oni tako željeli. Mislim da će pravda biti zadovoljena.“
Odvjetnik optuženih Cvijanovića i Ilića tražit će da se sudski postupak vodi po Kaznenom zakonu bivše SFRJ koji je važio kada je zločin počinjen, a ne po novom Kaznenom zakonu BiH. Odvjetnik Miodrag Stojanović kaže da je Kazneni zakon SFRJ povoljniji.
„Pošto se radi o klasičnom krivičnom djelu ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika prema izgledu optužnice, ne vidim razloga zbog čega sada mijenjaju praksu i terete ih po Krivičnom zakonu BiH. Mislim da nema potrebe da ja sada posebno naglašavam činjenicu koja je svima nama jasna da je primjena KZ-a BiH nesumnjivo teža za svakog optuženog i da je interes svakog optuženog da mu se sudi prema tada važećem zakonu“, kaže Stojanović.
Nakon što u rujnu bude zakazano izjašnjavanje o krivici, u listopadu će početi suđenje Miloradu Cvijanoviću Mićku, Milorad Cvijanoviću, Svetomiru i Vasi Iliću. Pretpostavlja se da bi ovaj proces mogao razotkriti još neke zločine počinjene u blizini Lukavca 1992. godine.