Nakon dvotjedne pauze nastavljeno je haško suđenje bivšem predsjedniku tzv. Republika Srpska Krajina Goranu Hadžiću iskazom zaštićenog svjedoka, koji je opisao zlostavljanje u logoru Begejci kod Zrenjanina. Taj zatočenički centar jedan je od ukupno pet sa područja Srbije, navedenih u optužnici protiv Hadžića, a kroz koje je prošlo preko 8.000 ljudi.
GH-071 je živio u Novom Sadu prije rata, a uhićen je u studenom 1991. godine u Vrbasu, gdje je želio održati prezentaciju kozmetičkih proizvoda koje je prodavao. Pod optužbom da je sudjelovao u stražama civilne obrane u mjestu Suhopolje kod Virovitice, u vrijeme blokade kasarne Jugoslavenske narodne armije, odveden je na poljoprivrednu farmu u Begejcima, gdje je zatočen u jednoj štali zajedno sa više stotina osoba. Prilikom dolaska odmah je premlaćen, a ubrzo je shvatio da stražari u uniformama JNA svakodnevno muče zatočene:
„Počeli su me udarati po vratu, ruke na leđa, glava dole, bacio me na žicu taj čovjek koji me tamo dočekao uniformiran, isto je bio u JNA uniformu obučen, deranje i udaranje - uglavnom šok. I tada me uvlače u žicu unutra, prema toj velikoj štali.“
Prema opisu zaštićenog svjedoka, tek su dvadesetak zatočenih bili pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde (ZNG), dok su preostali bili civili, među kojima je bilo i žena. Iako je više puta premlaćivan, svjedok GH-071 je zaključio da je puno bolje prošao od ostalih zatočenika, od kojih je jedan umro pred njegovim očima usljed batina:
„Kasnije sam vidio da je to bila normalna procedura jer i svi novi koji su dolazili isto su prošli batine, torture, galamu, udarci. Moram reći da sam vireći vidio gdje vježbaju i karate udarce u zid, ljude nogama zabiju, i takve stvari. To su jauci bili satima.“
Prema sjećanju svjedoka, posebno se ponižavajuće i okrutno postupalo sa zarobljenim pripadnicima hrvatskih snaga, koji su već u Begejce stigli izgriženi od pasa tijekom prethodnog zatočeništva u Belom Manastiru. No nije se zaostajalo ni u maltretiranju civila, koji su činili najveći dio logoraša:
„Krenulo je uvijek u samom logoru istim načinom: koliko si ljudi ubio, koje si oružje nosio, onda si špijun, ako to nisi, onda ono - ustaše smo svi za njih bili okorjeli.“
Nakon mjesec dana logora, svjedok je potkraj 1991. godine prebačen u Zagreb u sklopu razmjene oko 600 zatočenika hrvatske nacionalnosti iz Begejaca i drugih logora u Srbiji. Fizičke posljedice boravka u logoru GH-071 je uspio zaliječiti, dok one psihičke traju i danas.
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
GH-071 je živio u Novom Sadu prije rata, a uhićen je u studenom 1991. godine u Vrbasu, gdje je želio održati prezentaciju kozmetičkih proizvoda koje je prodavao. Pod optužbom da je sudjelovao u stražama civilne obrane u mjestu Suhopolje kod Virovitice, u vrijeme blokade kasarne Jugoslavenske narodne armije, odveden je na poljoprivrednu farmu u Begejcima, gdje je zatočen u jednoj štali zajedno sa više stotina osoba. Prilikom dolaska odmah je premlaćen, a ubrzo je shvatio da stražari u uniformama JNA svakodnevno muče zatočene:
„Počeli su me udarati po vratu, ruke na leđa, glava dole, bacio me na žicu taj čovjek koji me tamo dočekao uniformiran, isto je bio u JNA uniformu obučen, deranje i udaranje - uglavnom šok. I tada me uvlače u žicu unutra, prema toj velikoj štali.“
Prema opisu zaštićenog svjedoka, tek su dvadesetak zatočenih bili pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde (ZNG), dok su preostali bili civili, među kojima je bilo i žena. Iako je više puta premlaćivan, svjedok GH-071 je zaključio da je puno bolje prošao od ostalih zatočenika, od kojih je jedan umro pred njegovim očima usljed batina:
„Kasnije sam vidio da je to bila normalna procedura jer i svi novi koji su dolazili isto su prošli batine, torture, galamu, udarci. Moram reći da sam vireći vidio gdje vježbaju i karate udarce u zid, ljude nogama zabiju, i takve stvari. To su jauci bili satima.“
Prema sjećanju svjedoka, posebno se ponižavajuće i okrutno postupalo sa zarobljenim pripadnicima hrvatskih snaga, koji su već u Begejce stigli izgriženi od pasa tijekom prethodnog zatočeništva u Belom Manastiru. No nije se zaostajalo ni u maltretiranju civila, koji su činili najveći dio logoraša:
„Krenulo je uvijek u samom logoru istim načinom: koliko si ljudi ubio, koje si oružje nosio, onda si špijun, ako to nisi, onda ono - ustaše smo svi za njih bili okorjeli.“
Nakon mjesec dana logora, svjedok je potkraj 1991. godine prebačen u Zagreb u sklopu razmjene oko 600 zatočenika hrvatske nacionalnosti iz Begejaca i drugih logora u Srbiji. Fizičke posljedice boravka u logoru GH-071 je uspio zaliječiti, dok one psihičke traju i danas.
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
