Već dvije godine postoji inicijativa da se na Kazanima, na obroncima planine Trebević, izgradi spomen-obilježje žrtvama srpske i hrvatske nacionalnosti, koji su od sredine 1992. do oktobra 1993. godine ubijani na tom mjestu, nakon čega su njihova tijela bacana u jamu. Broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanično utvrđen. Iz jame na Kazanima nakon rata izvađeni su ostaci 29 osoba, a identificirano je desetak žrtava. Dvije decenije od zločina, u glavnom gradu BiH ponovno se progovorilo o inicijativi da žrtve sa Kazana dobiju spomenik.
Na mjestu Kazani na Trebeviću 27. juna 1993. godine ubijeni su Radoslav i Marina Komljenac. U vrijeme ubistva imali su po 70 godina. Bračni par iz stana u sarajevskom naselju Bistrik odveli su vojnici 10. brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco.
Dvije decenije poslije, njihova kćerka Slobodanka Macanović još uvijek traži posmrtne ostatke svojih roditelja. Iz tog razloga, postavljanje spomen-ploče nevinim žrtvama na Kazanima Slobodanki mnogo znači.
„Vrlo sam ganuta gestom da se neko poslije 19 godina sjetio da obilježi na neki način stradanje nevinih žrtava. Moja sestra živi u Kanadi i kaže da je i ona vrlo ganuta inicijativom. Je nemam groba svojih roditelja, prema tome to mi zaista mnogo znači", kaže Slobodanka Macanović.
Inicijativa za podizanje spomen-obilježja na Kazanima potekla je od potpredsjednika FBiH Svetozara Pudarića. Za projekat gradnje donirao je 5.000 KM. Inicijativu je Pudarić 15. novembra 2011. godine predao Gradskoj upravi Grada Sarajeva, koja je podržala inicijativu. Pudarić kaže kako se zločin na Kazanima obilježava zbog ljudi koji su gore ubijeni i zbog načina na koji su njihovi životi ugašeni.
„Ovo nije nikakva cirkuska predstava, niti smije ikada postati. Tamo su pobijeni ljudi, tamo su počinjeni zločini, ratni zločini, ne zločini u ratu, i mi imamo obavezu da se odužimo i da se sjećamo i jednog i drugog", naglašava Pudarić.
Na spomen-ploči biće ugravirana imena svih ubijenih na Kazanima 1993. godine. Ovo će biti prvi projekt obilježavanja stratišta u gradu Sarajevu, a čije žrtve nisu poginule od granata ili snajpera.
Prema riječima gradonačelnika Grada Sarajeva Alije Behmena, ovaj spomenik je neophodan Sarajevu, žrtvama i njihovim porodicama.
„Zašto to ne obilježiti, jer i to su ljudi kojisu stradali, stradali iz nekih drugih razloga, ne iz razloga koji su vezani za borbu", navodi Behmen.
Spomen-obilježje na Kazanima trebalo bi biti opomena budućim generacijama, smatra predsjednik Udruženja porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić.
„Za porodice to neće biti neka velika satisfakcija pošto ljudi nisu još pronašli posmrtne ostatke svojih članova porodica. To će više značiti za mladi naraštaj, za našu djecu, kao opomena šta je bilo i šta se nikada više ne bi smjelo desiti", kaže Mandić.
Inicijativa o podizanju spomenika ubijenim Srbima i Hrvatima na Kazanima 1993. godine ima političku pozadinu, jer se na ovaj način želi preduprijediti postavljanje spomen-krsta na Zlatištu kod Sarajeva, smatra predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Nedeljko Mitrović.
„Smeta mi zato što su to političari, a uvijek imamo razloga da sumnjamo u dobru namjeru kad je tako pokrenuta inicijativa. A prije toga je bila inicijativa da se iznad Kazana na Zlatištu postavi spomen-krst koji bi bio simbol stradanja srpskog naroda, ali to je bila provokacija, opstrukcija, ometanje...“, navodi Mitrović.
Broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanično utvrđen. Iz jame na Kazanima nakon rata izvađeni su ostaci 29 osoba, a identificirano je tek desetak žrtava. Mandić kaže kako je teško očekivati pronalazak posmrtnih ostataka preostalih žrtava iz jame Kazani:
„Pošto su Kazani zarušeni, ubačena su mnoga minsko-eksplozivna sredstva u Kazane, onda je to nemoguće očistiti. Pokušavali su i speleolozi i demineri, međutim, nemoguće je to očistiti.“
Od 1994. godine do danas za zločine na Kazanima na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora osuđeno je 14 vojnika Armije BiH. Za ovaj ratni zločin protiv Srba i Hrvata, počinjen u Sarajevu pod opsadom, smatra se odgovornim komandant 10. brdske brigade Mušan Topalović Caco. Osumnjičen je za ubistva civila, ali i svojih saboraca Srba i Hrvata.
Caco je ubijen 1993. godine u obračunu vojnog vrha bosanskohercegovačke armije sa, kako je tada navedeno, "kriminalom u vlastitim redovima".
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Na mjestu Kazani na Trebeviću 27. juna 1993. godine ubijeni su Radoslav i Marina Komljenac. U vrijeme ubistva imali su po 70 godina. Bračni par iz stana u sarajevskom naselju Bistrik odveli su vojnici 10. brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco.
Dvije decenije poslije, njihova kćerka Slobodanka Macanović još uvijek traži posmrtne ostatke svojih roditelja. Iz tog razloga, postavljanje spomen-ploče nevinim žrtvama na Kazanima Slobodanki mnogo znači.
„Vrlo sam ganuta gestom da se neko poslije 19 godina sjetio da obilježi na neki način stradanje nevinih žrtava. Moja sestra živi u Kanadi i kaže da je i ona vrlo ganuta inicijativom. Je nemam groba svojih roditelja, prema tome to mi zaista mnogo znači", kaže Slobodanka Macanović.
Inicijativa za podizanje spomen-obilježja na Kazanima potekla je od potpredsjednika FBiH Svetozara Pudarića. Za projekat gradnje donirao je 5.000 KM. Inicijativu je Pudarić 15. novembra 2011. godine predao Gradskoj upravi Grada Sarajeva, koja je podržala inicijativu. Pudarić kaže kako se zločin na Kazanima obilježava zbog ljudi koji su gore ubijeni i zbog načina na koji su njihovi životi ugašeni.
„Ovo nije nikakva cirkuska predstava, niti smije ikada postati. Tamo su pobijeni ljudi, tamo su počinjeni zločini, ratni zločini, ne zločini u ratu, i mi imamo obavezu da se odužimo i da se sjećamo i jednog i drugog", naglašava Pudarić.
Na spomen-ploči biće ugravirana imena svih ubijenih na Kazanima 1993. godine. Ovo će biti prvi projekt obilježavanja stratišta u gradu Sarajevu, a čije žrtve nisu poginule od granata ili snajpera.
Prema riječima gradonačelnika Grada Sarajeva Alije Behmena, ovaj spomenik je neophodan Sarajevu, žrtvama i njihovim porodicama.
„Zašto to ne obilježiti, jer i to su ljudi kojisu stradali, stradali iz nekih drugih razloga, ne iz razloga koji su vezani za borbu", navodi Behmen.
Spomen-obilježje na Kazanima trebalo bi biti opomena budućim generacijama, smatra predsjednik Udruženja porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić.
„Za porodice to neće biti neka velika satisfakcija pošto ljudi nisu još pronašli posmrtne ostatke svojih članova porodica. To će više značiti za mladi naraštaj, za našu djecu, kao opomena šta je bilo i šta se nikada više ne bi smjelo desiti", kaže Mandić.
Inicijativa o podizanju spomenika ubijenim Srbima i Hrvatima na Kazanima 1993. godine ima političku pozadinu, jer se na ovaj način želi preduprijediti postavljanje spomen-krsta na Zlatištu kod Sarajeva, smatra predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Nedeljko Mitrović.
„Smeta mi zato što su to političari, a uvijek imamo razloga da sumnjamo u dobru namjeru kad je tako pokrenuta inicijativa. A prije toga je bila inicijativa da se iznad Kazana na Zlatištu postavi spomen-krst koji bi bio simbol stradanja srpskog naroda, ali to je bila provokacija, opstrukcija, ometanje...“, navodi Mitrović.
Broj ubijenih na Kazanima do danas nije zvanično utvrđen. Iz jame na Kazanima nakon rata izvađeni su ostaci 29 osoba, a identificirano je tek desetak žrtava. Mandić kaže kako je teško očekivati pronalazak posmrtnih ostataka preostalih žrtava iz jame Kazani:
„Pošto su Kazani zarušeni, ubačena su mnoga minsko-eksplozivna sredstva u Kazane, onda je to nemoguće očistiti. Pokušavali su i speleolozi i demineri, međutim, nemoguće je to očistiti.“
Od 1994. godine do danas za zločine na Kazanima na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora osuđeno je 14 vojnika Armije BiH. Za ovaj ratni zločin protiv Srba i Hrvata, počinjen u Sarajevu pod opsadom, smatra se odgovornim komandant 10. brdske brigade Mušan Topalović Caco. Osumnjičen je za ubistva civila, ali i svojih saboraca Srba i Hrvata.
Caco je ubijen 1993. godine u obračunu vojnog vrha bosanskohercegovačke armije sa, kako je tada navedeno, "kriminalom u vlastitim redovima".
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.