Bosna i Hercegovina bilježi velik postotak oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja, a, pored odraslih, ova bolest pogađa djecu i mlade. Istraživanja govore kako postoji i primjeri u kojima je PTSP od roditelja prešao i na njihovu djecu. Za liječenje ove bolesti potrebna je uključenost svih segmenata duštva, jer ona može ostaviti velike posljedice kako kod mladih, tako i odraslih.
Agresivno ponašanje, manjak koncentracija u praćenju nastave, napadi na vršnjake - najčešći su simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja kod mladih.
Prije nekoliko godina ovakvo ponašanja zabilježeno je kod jednog dječaka u sarajevskoj općini Stari grad. Promjene u njegovom ponašanju primjetili su nastavnici, nakon čega mu je ustanovljen transgeneracijski prijenos PTSP-a sa oca na dijete.
„Otac, koji je bio direktno uključen u ratne aktivnosti u vojsci i poslije toga imao posljedice, ratni je vojni invalid sa statusom demobilisanog borca, sa socijalnim problemima i ostalo, je prenio svoju traumu na dječaka", kaže Elma Omersoftić, psihologinja u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“ u Sarajevu.
Danas ovaj dječak ima 17 godina, nije nastavio školovanje i živi na margini. Škola nije mogla mnogo pomoći, kažu njegovi nastavnici, zbog nezainteresiranosti roditelja i neadekvatnog odgovora svih aktera društva.
„Škola je u svojim kapacitetima dokle je mogla išla u tretmanu ovog djeteta. Kad je on završio osnovnu školu i prešao u srednju, tada je nastao problem. Problem i dalje traje. Otišao je tako daleko da dijete već konzumira neke psihoaktivne supstance. Sada je problem motiviranja uopšte za bilo kakav tretman, jer cjelokupna porodica nije motivirana za tretman - ni otac, ni taj dječak koji konkretno ispoljava problem", navodi Remzija Šetić iz Centra za mentalno zdravlje Stari grad Sarajevo.
Posttraumatski stresni poremećaj pogađa se više mladih u svijetu. Uzorok ove bolesti ne mora biti samo ratna trauma, naglašava Biljana Latić, psihijatrica na Kliničkom centru u Banjoj Luci. Na pitanje kakve posljedice ova bolest može ostaviti na mlade, Latić odgovora:
„Djeca mogu da imaju manja školska postignuća zbog uticaja na kognitivne funkcije - mišljenje, pamćenje, koncentraciju, pažnju. Takođe depresivni poremećaj, pesimizam, gubitak povjerenja u dobro u drugim ljudima, gubitak povjerenja i pesimistički stav prema budućnosti, socijalna izolacija ili povlačenje od drugih ljudi.“
Radi se o sistemskom je problemu koji utiče na cijelo društvo. Način liječenja je spor i mukotrpan, objašnjava psihologinja Irina Puvača:
„Radi se individualno sa tom osobom na detraumatizaciji, a u isto vrijeme se radi sa cijelom porodicom da ona što adekvatnije prihvati i proradi tu traumu zajedno sa tim članom i omogući mu što brži oporavak i vraćanje na neke uobičajene, svakodnevne poslove, aktivnosti - ukoliko je dijete, u školu, vrtić ili neke druge obaveze.“
Stigmatizacija
Bosna i Hercegovina spada u zemlje sa visokim postotkom oboljelih od PTSP-a, što ne čudi, naročito nakon rata. Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva FBiH, kaže da je BiH po uzoru na europske zemlje uspostavila relativno dobar sistem za borbu protiv ove bolesti.
„Mi smo, zahvaljujući izgradnji sistema, relativno to stavili pod kontrolu. Kažem relativno – jer mi imamo slučajeva koji nisu prijavljeni. Mi i o zlostavljanjima još uvijek zbog stigmatizacije ne govorimo otvoreno. Mi u tim stvarima, ako uzmete i novinske natpise i sve ono što se dešava, smo podložna sredina. Ako imamo oca ili porodicu koja je socijalno-ekonomski ugrožena, nekada se to fizičko nasilje dogodi jednostavno iz neznanja kako izaći iz određenih situacija", navodi Čerkez.
Problemom PTSP kod djece i mladih duži niz godina bavi se i nevladina organizacija „Hope 87“. Iz ove organizacije ističu da je jedan od važnih koraka u borbi protvi ove bolesti i edukacija zdravstvenih radnika.
„S obzirom da je PTSP zaista jedan veliki problem u našoj zajednici, da je velika stigma kada je u pitanju PTSP, smatrali smo da je bilo neophodno dodatno obučiti zdravstvene djelatnike pri centrima za mentalno zdravlje", naglašava jedna od predstavnica organizacije Zana Karikin.
Jedan od problema je i to što se osobe sa PTSP-om rijetko odlučuju na liječenje. Dodatno pogoršava i teška ekonomska situacija velikog broja stanovništva u BiH, pa tako mnoge osobe žive sa traumama do kraja života.
****************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Agresivno ponašanje, manjak koncentracija u praćenju nastave, napadi na vršnjake - najčešći su simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja kod mladih.
Prije nekoliko godina ovakvo ponašanja zabilježeno je kod jednog dječaka u sarajevskoj općini Stari grad. Promjene u njegovom ponašanju primjetili su nastavnici, nakon čega mu je ustanovljen transgeneracijski prijenos PTSP-a sa oca na dijete.
„Otac, koji je bio direktno uključen u ratne aktivnosti u vojsci i poslije toga imao posljedice, ratni je vojni invalid sa statusom demobilisanog borca, sa socijalnim problemima i ostalo, je prenio svoju traumu na dječaka", kaže Elma Omersoftić, psihologinja u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“ u Sarajevu.
Danas ovaj dječak ima 17 godina, nije nastavio školovanje i živi na margini. Škola nije mogla mnogo pomoći, kažu njegovi nastavnici, zbog nezainteresiranosti roditelja i neadekvatnog odgovora svih aktera društva.
„Škola je u svojim kapacitetima dokle je mogla išla u tretmanu ovog djeteta. Kad je on završio osnovnu školu i prešao u srednju, tada je nastao problem. Problem i dalje traje. Otišao je tako daleko da dijete već konzumira neke psihoaktivne supstance. Sada je problem motiviranja uopšte za bilo kakav tretman, jer cjelokupna porodica nije motivirana za tretman - ni otac, ni taj dječak koji konkretno ispoljava problem", navodi Remzija Šetić iz Centra za mentalno zdravlje Stari grad Sarajevo.
Posttraumatski stresni poremećaj pogađa se više mladih u svijetu. Uzorok ove bolesti ne mora biti samo ratna trauma, naglašava Biljana Latić, psihijatrica na Kliničkom centru u Banjoj Luci. Na pitanje kakve posljedice ova bolest može ostaviti na mlade, Latić odgovora:
„Djeca mogu da imaju manja školska postignuća zbog uticaja na kognitivne funkcije - mišljenje, pamćenje, koncentraciju, pažnju. Takođe depresivni poremećaj, pesimizam, gubitak povjerenja u dobro u drugim ljudima, gubitak povjerenja i pesimistički stav prema budućnosti, socijalna izolacija ili povlačenje od drugih ljudi.“
Radi se o sistemskom je problemu koji utiče na cijelo društvo. Način liječenja je spor i mukotrpan, objašnjava psihologinja Irina Puvača:
„Radi se individualno sa tom osobom na detraumatizaciji, a u isto vrijeme se radi sa cijelom porodicom da ona što adekvatnije prihvati i proradi tu traumu zajedno sa tim članom i omogući mu što brži oporavak i vraćanje na neke uobičajene, svakodnevne poslove, aktivnosti - ukoliko je dijete, u školu, vrtić ili neke druge obaveze.“
Stigmatizacija
Bosna i Hercegovina spada u zemlje sa visokim postotkom oboljelih od PTSP-a, što ne čudi, naročito nakon rata. Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva FBiH, kaže da je BiH po uzoru na europske zemlje uspostavila relativno dobar sistem za borbu protiv ove bolesti.
„Mi smo, zahvaljujući izgradnji sistema, relativno to stavili pod kontrolu. Kažem relativno – jer mi imamo slučajeva koji nisu prijavljeni. Mi i o zlostavljanjima još uvijek zbog stigmatizacije ne govorimo otvoreno. Mi u tim stvarima, ako uzmete i novinske natpise i sve ono što se dešava, smo podložna sredina. Ako imamo oca ili porodicu koja je socijalno-ekonomski ugrožena, nekada se to fizičko nasilje dogodi jednostavno iz neznanja kako izaći iz određenih situacija", navodi Čerkez.
Problemom PTSP kod djece i mladih duži niz godina bavi se i nevladina organizacija „Hope 87“. Iz ove organizacije ističu da je jedan od važnih koraka u borbi protvi ove bolesti i edukacija zdravstvenih radnika.
„S obzirom da je PTSP zaista jedan veliki problem u našoj zajednici, da je velika stigma kada je u pitanju PTSP, smatrali smo da je bilo neophodno dodatno obučiti zdravstvene djelatnike pri centrima za mentalno zdravlje", naglašava jedna od predstavnica organizacije Zana Karikin.
Jedan od problema je i to što se osobe sa PTSP-om rijetko odlučuju na liječenje. Dodatno pogoršava i teška ekonomska situacija velikog broja stanovništva u BiH, pa tako mnoge osobe žive sa traumama do kraja života.
****************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.