Porodice ubijenih na Korićanskim stijenama posljednju nadu polažu u ponovno pretraživanje i ekshumaciju ovog područja nadajući se da će naći posmrtne ostatke članova svojih porodica za kojima tragaju više od 20 godina. Četvrta po redu eksuhmacija na ovom lokalitetu završena je prije nekoliko dana i nađeni su posmrtni ostaci, kako se pretpostavlja, za najmanje pet ubijenih Prijedorčana. Pored toga, pronađeni su i dijelovi vojne opreme ABHO jedinica, čime su potvrđene sumnje porodica da su mnoga tijela spaljena ili premještana na druge lokacije.
Među 200 prijedorskih muškaraca ubijenih u avgustu 1992. godine bili su 21-ogodišnji sin i muž Naile Bajrić iz Prijedora. Jedino što Naila, 21 godinu od nestanka svojih najmilijih, želi jeste da nađe njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojanstveno ukopala. Sve nade polaže u ponovno pretraživanje terena na Korićanskim stijenama.
„Da mi je naći pa da ih sahranim da znam gdje je mezarluk i da odem da sjedim i plačem i ispričam se. Bilo bi mi lakše da umrem.Samo želim da se pođe opet raditi i vaditi, a čisto sumnjam da će se išta naći kad su oni palili i prenosili svugdje. Daj Bože da to bude da mi smirimo svoju dušu", kaže Naila Bajrić.
Na Korićanima su ubijena i oba sina Muharema Elezovića. Stariji Muharemov sin, Edin, imao je 24, a drugi, Emir, bio je dvije godine mlađi. Obojica su prvo bila zarobljena u logorima Keraterm i Trnopolje, te su ubijeni u grupi koja je konvojem krenula ka Travniku. Do sada je našao samo dio posmrtnih ostataka sinova:
„Našao sam samo jednu vilicu od njih dvojice, ali se ne zna od kojega pošto oni nisu djece imali. A drugo ništa.“
Kaže kako neće odustati od traženja kostiju svojih sinova:
„Dok sam živ volio bih da sahranim te kosti koje se nađu. Jer i ja sam već 70 godina, ja i žena sami. Kasnije, kad ja umrem, nema ko ni tragati ni sahraniti.“
Upravo su na zahtjev porodica ubijenih na Korićanskim stijenama potragu za nestalim na ovom lokalitetu nastavili predstavnici terenskog ureda Instituta za traženje nestalih Bihać i članovi Udruženja Prijedorčanki "Izvor".
Pronađeni su posmrtni ostaci, pretpostavlja se, za najmanje pet ubijenih Prijedorčana, kaže šef terenskog ureda Instituta za nestale osobe Bihać Mujo Begić.
„Uglavnom se radi o manjim dijelovima skeleta, o sitnim kostima, dijelovima vilice i lobanja. Posmrtni ostaci žrtava su prebačeni u identifikacioni centar u Šekoviće na dalju obradu za uzimanje uzoraka i dalju priču", navodi Begić.
Na Korićanskim stijenama do sada su urađene tri ekshumacije. Prva 2003. godine, na osnovu koje je identifikovano nekoliko desetina žrtava. Pronađena su četiri kompletna tijela, te sitne kosti iz kojih je za 38 slučajeva izolovan DNK za analizu. Posljednjom ekshumacijom pronađeni su i dodatni dokazi koji bi mogli koristiti za nastavak akcije pretraživanja Korićana, kaže Begić:
„Radi se o tome da su posmrtni ostaci na ovoj lokaciji na kojoj smo radili izmješetni, da su sakriveni. U prilog tome ide i činjenica da smo pronašli dijelove vojne opreme koja je pripadala jedinicama koje su učestvovale u sanaciji, odnosno u prikrivanju tijela. To su indikacije koje nas upućuju da ćemo morati nastaviti aktivnosti na prikupljanju informacija i lociranju mjesta gdje su posmrtni ostaci žrtava sakriveni.“
Prije četiri godine ponovno je pretraživan teren Korićanskih stijena. Tada su pronađeni posmrtni ostaci 62 kompletna tijela. Ukupno je do sada identifikovano 116 žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama. Traže se kosti još toliko ubijenih Prijedorčana, kaže predstavnica Udruženja Prijedorčanki "Izvor" Saida Karabašić:
„Ovo jeste bilo na insistiranje porodica. Oni su predlagali da članovi porodica idu gore na teren i da se sve to pregleda, jer još uvijek, sumnja se, postoji mogućnost da su tu ostali neki ostaci kostiju, još uvijek postoji nada da će se nešto naći. Ovo je jedan mali pomak na tom putu da se pronađu", smatra Saida Karabašić.
Iz konvoja u kojem je bilo oko 1.200 civila iz Prijedora, a koji je krenuo za Travnik, pripadnici Interventnog voda prijedorske policije 21. avgusta 1992. godine odvojili su dva autobusa u kojima je bilo oko 200 muškaraca.
U ta dva autobusa bili su smješteni zatočenici iz logora Trnopolje i Omarska. Doveli su ih do litice i iz automatskog oružja pucali. Tijela su padala u duboku provaliju.
Ovaj stravični zločin preživjelo je 12 ljudi, od kojih su neki svjedočili i na procesima koji su u toku pred Sudom BiH.
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Među 200 prijedorskih muškaraca ubijenih u avgustu 1992. godine bili su 21-ogodišnji sin i muž Naile Bajrić iz Prijedora. Jedino što Naila, 21 godinu od nestanka svojih najmilijih, želi jeste da nađe njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojanstveno ukopala. Sve nade polaže u ponovno pretraživanje terena na Korićanskim stijenama.
„Da mi je naći pa da ih sahranim da znam gdje je mezarluk i da odem da sjedim i plačem i ispričam se. Bilo bi mi lakše da umrem.Samo želim da se pođe opet raditi i vaditi, a čisto sumnjam da će se išta naći kad su oni palili i prenosili svugdje. Daj Bože da to bude da mi smirimo svoju dušu", kaže Naila Bajrić.
Na Korićanima su ubijena i oba sina Muharema Elezovića. Stariji Muharemov sin, Edin, imao je 24, a drugi, Emir, bio je dvije godine mlađi. Obojica su prvo bila zarobljena u logorima Keraterm i Trnopolje, te su ubijeni u grupi koja je konvojem krenula ka Travniku. Do sada je našao samo dio posmrtnih ostataka sinova:
„Našao sam samo jednu vilicu od njih dvojice, ali se ne zna od kojega pošto oni nisu djece imali. A drugo ništa.“
Kaže kako neće odustati od traženja kostiju svojih sinova:
„Dok sam živ volio bih da sahranim te kosti koje se nađu. Jer i ja sam već 70 godina, ja i žena sami. Kasnije, kad ja umrem, nema ko ni tragati ni sahraniti.“
Upravo su na zahtjev porodica ubijenih na Korićanskim stijenama potragu za nestalim na ovom lokalitetu nastavili predstavnici terenskog ureda Instituta za traženje nestalih Bihać i članovi Udruženja Prijedorčanki "Izvor".
Pronađeni su posmrtni ostaci, pretpostavlja se, za najmanje pet ubijenih Prijedorčana, kaže šef terenskog ureda Instituta za nestale osobe Bihać Mujo Begić.
„Uglavnom se radi o manjim dijelovima skeleta, o sitnim kostima, dijelovima vilice i lobanja. Posmrtni ostaci žrtava su prebačeni u identifikacioni centar u Šekoviće na dalju obradu za uzimanje uzoraka i dalju priču", navodi Begić.
Na Korićanskim stijenama do sada su urađene tri ekshumacije. Prva 2003. godine, na osnovu koje je identifikovano nekoliko desetina žrtava. Pronađena su četiri kompletna tijela, te sitne kosti iz kojih je za 38 slučajeva izolovan DNK za analizu. Posljednjom ekshumacijom pronađeni su i dodatni dokazi koji bi mogli koristiti za nastavak akcije pretraživanja Korićana, kaže Begić:
„Radi se o tome da su posmrtni ostaci na ovoj lokaciji na kojoj smo radili izmješetni, da su sakriveni. U prilog tome ide i činjenica da smo pronašli dijelove vojne opreme koja je pripadala jedinicama koje su učestvovale u sanaciji, odnosno u prikrivanju tijela. To su indikacije koje nas upućuju da ćemo morati nastaviti aktivnosti na prikupljanju informacija i lociranju mjesta gdje su posmrtni ostaci žrtava sakriveni.“
Prije četiri godine ponovno je pretraživan teren Korićanskih stijena. Tada su pronađeni posmrtni ostaci 62 kompletna tijela. Ukupno je do sada identifikovano 116 žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama. Traže se kosti još toliko ubijenih Prijedorčana, kaže predstavnica Udruženja Prijedorčanki "Izvor" Saida Karabašić:
„Ovo jeste bilo na insistiranje porodica. Oni su predlagali da članovi porodica idu gore na teren i da se sve to pregleda, jer još uvijek, sumnja se, postoji mogućnost da su tu ostali neki ostaci kostiju, još uvijek postoji nada da će se nešto naći. Ovo je jedan mali pomak na tom putu da se pronađu", smatra Saida Karabašić.
Iz konvoja u kojem je bilo oko 1.200 civila iz Prijedora, a koji je krenuo za Travnik, pripadnici Interventnog voda prijedorske policije 21. avgusta 1992. godine odvojili su dva autobusa u kojima je bilo oko 200 muškaraca.
U ta dva autobusa bili su smješteni zatočenici iz logora Trnopolje i Omarska. Doveli su ih do litice i iz automatskog oružja pucali. Tijela su padala u duboku provaliju.
Ovaj stravični zločin preživjelo je 12 ljudi, od kojih su neki svjedočili i na procesima koji su u toku pred Sudom BiH.
******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.