U zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije historija se često koristi u političke svrhe, a ne za proučavanje prošlosti i sadašnjosti. Suočavanje mladih sa prošlošću najteže je u BiH jer postoje tri istine, tri historije, tri etnonacionalne grupe. Pokretanje otvorenog dijaloga o tim pitanjima jako je bitno kako ne bi došlo do ponavljanja historije. Ovo se moglo čuti na konferenciji namijenjenoj učenicima i profesorima srednjih škola iz Jajca, Srebrenice, Zvornika i Sarajeva, koju je organizovao Nansen Dijalog Centar.
Za proces pomirenja unutar BiH i zemalja regiona najbolje rezultate mogu polučiti mladi ljudi, od kojih se većina i ne sjeća proteklih ratnih zbivanja.
O procesu pomirenja i suočavanju sa prošlošću u BiH, ali i regiji, govori se godinama, međutim, to teče sporo i teško. Naučna istraživanja pokazuju da je jedna od najvećih prepreka različita interpretacija historije.
„Proučavanje prošlosti se svelo na proučavanje dnevno-političkih aktivnosti i povijesne činjenice se koriste u dnevno-političke svrhe. Jako je teško pojasniti djeci stvari kakve su bile u prošlosti", ocjenjuje profesor historije Mirko Ljubez.
Svemu doprinose predrasude i one vrlo često proizilaze iz različitih tumačenja historijskih događaja. Zato je dijalog neophodan. To su nam potvrdili i bh. srednjoškolci.
„U nekoj školi, racimo, više dolaze do izražaja razlike u naciji ili vjeroispovijesti", kaže Sabina Spahić, učenica iz Zvornika.
„Ta pitanja nas donekle izluđuju. Čim pomenete ime Srebrenica ljudi vas pitaju kako se tamo živi, da li je zaista tamo donekle i opasno po život", navodi Andela Đokić, učenica iz Srebrenice.
„Prije svega, stvara mi neku mučninu u stomaku kad razmišljam o tome zato što ne mogu da vodim normalan dijalog sa određnim ljudima - nažalost, zato što znam da su mladi u BiH izuzetno pametni, ali edukacioni sistem kakav jeste ne izaziva u njima neku iskru koja treba da ih potpali da sami istražuju i da sami nađu istinu. Ja mislim ono što mladi zanju o historiji i ono što uče u školi, i što nose iz kuće naravno, je sve servirano na pladnju", konstatuje Ahmed Hodžić iz Sarajeva.
Većina mladih u BiH koji su rođeni početkom i u toku rata ne zna ništa o tom periodu.
Direktorica NDC Sarajevo Ljuljeta Goranci Brkić kaže da mladi nisu i ne mogu biti odgovorni za protekla ratna dešavanja, ali da moraju imati odgovornost zbog svoje buduće uloge u društvu:
„Ne volim biti negativna i pesimistična, ali moram reći da su podjele duboke. Mi smo radili jedno istraživanje sa mladima i mladi nemaju problema da se druže, da budu zajedno, jer oni se ne sjećaju rata, oni žele da razgovaraju, ali mladi imaju najviše problema sa roditeljima i sa nastavnicima", naglašava Ljuljeta Goranci Brkić.
Zamjenik šefa Misije Ambasade SAD-a u BiH Thomas Mesa smatra veoma važnim da se historija ne koristi u političke svrhe, već za proučavanje sadašnjosti i prošlosti. U svemu tome, kazao je, još je važnije da mladi nauče razmišljati za sebe i pronađu činjenice iz prošlosti koje im mogu pomoći da riješe sadašnje probleme:
„Potrebno je shvatiti da ne postoje tri različite historije u BiH, već jedna jedina historija, kao što ni u SAD-u ne postoje bijela i historija afričkih Amerikanaca - to je jedna historija, ali se kroz njeno proučavanje uči kako su različite grupe imale međusobnu interakciju u različitim vremenskim periodima i kako se iz tih lekcija što se dogodilo svim stranama može pronaći rješenje sadašnjih problema", navodi Mesa.
Kako približiti stajališta po kojima jedan dio naučne javnosti, primjerice, doživljava Gavrila Principa kao teroristu, dok ga drugi označavaju borcem za nacionalano oslobođenje. Mesa kaže:
„Prvo morate pogledati činjenice. Trebate da proučite cijelu historiju zbivanja čiji je rezultat bio taj čin. Morate da izučavate otvorenog uma i da budete objektivni. To nikada neće spriječiti ljude da donesu različite zaključke, ali je veoma važno da se u toj istoj učionici oba zaključka prodiskutuju i imaju svoje mjesto, a ne da se nameće jedan drugom.“
Školska se historija na ovim prostorima često mijenjala u skladu sa željama i potrebama vladajućih režima i političkih elita u svrhu legitimacije njihove politike. Jednostranim tumačenjem i vrednovanjem historijskih događaja ponovno se stvaraju podjele i priprema poligon za budućnost kakvu naši sagovornici najmanje žele.
Za proces pomirenja unutar BiH i zemalja regiona najbolje rezultate mogu polučiti mladi ljudi, od kojih se većina i ne sjeća proteklih ratnih zbivanja.
O procesu pomirenja i suočavanju sa prošlošću u BiH, ali i regiji, govori se godinama, međutim, to teče sporo i teško. Naučna istraživanja pokazuju da je jedna od najvećih prepreka različita interpretacija historije.
„Proučavanje prošlosti se svelo na proučavanje dnevno-političkih aktivnosti i povijesne činjenice se koriste u dnevno-političke svrhe. Jako je teško pojasniti djeci stvari kakve su bile u prošlosti", ocjenjuje profesor historije Mirko Ljubez.
Svemu doprinose predrasude i one vrlo često proizilaze iz različitih tumačenja historijskih događaja. Zato je dijalog neophodan. To su nam potvrdili i bh. srednjoškolci.
„U nekoj školi, racimo, više dolaze do izražaja razlike u naciji ili vjeroispovijesti", kaže Sabina Spahić, učenica iz Zvornika.
„Ta pitanja nas donekle izluđuju. Čim pomenete ime Srebrenica ljudi vas pitaju kako se tamo živi, da li je zaista tamo donekle i opasno po život", navodi Andela Đokić, učenica iz Srebrenice.
„Prije svega, stvara mi neku mučninu u stomaku kad razmišljam o tome zato što ne mogu da vodim normalan dijalog sa određnim ljudima - nažalost, zato što znam da su mladi u BiH izuzetno pametni, ali edukacioni sistem kakav jeste ne izaziva u njima neku iskru koja treba da ih potpali da sami istražuju i da sami nađu istinu. Ja mislim ono što mladi zanju o historiji i ono što uče u školi, i što nose iz kuće naravno, je sve servirano na pladnju", konstatuje Ahmed Hodžić iz Sarajeva.
Većina mladih u BiH koji su rođeni početkom i u toku rata ne zna ništa o tom periodu.
Direktorica NDC Sarajevo Ljuljeta Goranci Brkić kaže da mladi nisu i ne mogu biti odgovorni za protekla ratna dešavanja, ali da moraju imati odgovornost zbog svoje buduće uloge u društvu:
„Ne volim biti negativna i pesimistična, ali moram reći da su podjele duboke. Mi smo radili jedno istraživanje sa mladima i mladi nemaju problema da se druže, da budu zajedno, jer oni se ne sjećaju rata, oni žele da razgovaraju, ali mladi imaju najviše problema sa roditeljima i sa nastavnicima", naglašava Ljuljeta Goranci Brkić.
Zamjenik šefa Misije Ambasade SAD-a u BiH Thomas Mesa smatra veoma važnim da se historija ne koristi u političke svrhe, već za proučavanje sadašnjosti i prošlosti. U svemu tome, kazao je, još je važnije da mladi nauče razmišljati za sebe i pronađu činjenice iz prošlosti koje im mogu pomoći da riješe sadašnje probleme:
„Potrebno je shvatiti da ne postoje tri različite historije u BiH, već jedna jedina historija, kao što ni u SAD-u ne postoje bijela i historija afričkih Amerikanaca - to je jedna historija, ali se kroz njeno proučavanje uči kako su različite grupe imale međusobnu interakciju u različitim vremenskim periodima i kako se iz tih lekcija što se dogodilo svim stranama može pronaći rješenje sadašnjih problema", navodi Mesa.
Kako približiti stajališta po kojima jedan dio naučne javnosti, primjerice, doživljava Gavrila Principa kao teroristu, dok ga drugi označavaju borcem za nacionalano oslobođenje. Mesa kaže:
„Prvo morate pogledati činjenice. Trebate da proučite cijelu historiju zbivanja čiji je rezultat bio taj čin. Morate da izučavate otvorenog uma i da budete objektivni. To nikada neće spriječiti ljude da donesu različite zaključke, ali je veoma važno da se u toj istoj učionici oba zaključka prodiskutuju i imaju svoje mjesto, a ne da se nameće jedan drugom.“
Školska se historija na ovim prostorima često mijenjala u skladu sa željama i potrebama vladajućih režima i političkih elita u svrhu legitimacije njihove politike. Jednostranim tumačenjem i vrednovanjem historijskih događaja ponovno se stvaraju podjele i priprema poligon za budućnost kakvu naši sagovornici najmanje žele.
