Osnovci iz Srebrenice i Potočara imaju svakodnevna druženja u školskim klupama, ali kontakte ostvaruju i kroz vannastavne radionice i organizovanjem zabavnih večeri. I pored svega što se ovdje desilo u bližoj istoriji, za srebreničke mališane je neshvatljivo da se učenici u nekim mjestima dijele po nacionalnosti i imaju odvojenu nastavu.
Do prošle školske godine osnovna škola u Srebrenici nosila je naziv 'Petar Petrović Njegoš'. Na zahtjev roditelja Bošnjaka, koji su smatrali da je to neprimjeren naziv, ova ustanova se sada zove Prva osnovna škola. Učenici bošnjačke nacionalnosti sada uče grupu nacionalnih predmeta i jedino su u tom slučaju razdvojeni od svojih vršnjaka. Inače, cijelo vrijeme su skupa u učionicama, ali se druže i izvan njih. Samra Ahmetović iz Potočara kaže:
„Imam puno drugara, najviše se družim u školi. Ne gledam na naciju, to je za mene nešto posebno. Uglavnom da imam dobrih i poštenih drugara, da budu sa mnom i da se druže.“
Drugarstvo se u Srebrenici odvija svakodnevno, kaže Tijana Pejić.
„Sa našim drugarima koji su druge nacionalnosti imamo neke zajedničke predmete gdje se možemo da družimo. A družimo se i poslije škole, nekad i preko društvenih mreža, ili na fizičkom, zajedno se igramo i zbijamo neke šale“, rekla je Tijana.
Ima nekoliko načina da se stekne iskreni prijatelj, kaže Emina Mujić iz Potočara.
„Ja stječem prijatelje jeste putovanjem po raznim ekskurzijama i seminarima. Vezu sa svojim prijateljima održavam razmišljajući o posljedicama koje ja radim, da li će to uticati na njih. Najviše drugara imam iz Potočara, s njima se najčešće družim. Imam drugare i iz Srebrenice i drugih gradova“, priča Emina.
Šta je najvažnije da prijateljstvo potraje, pitamo Azura Halilovića.
„Za održavanje dobrog drugarstva imamo društvene mreže, a i na časovima smo uvijek skupa. I tako se družimo. Najvažnije je da smo iskreni između sebe.“
Posebno druženje
Osim što se međusobno druže, srebrenički osnovci sklapaju prijateljstva i sa vršnjacima iz drugih gradova, kaže Samra koja je prošlog ljeta boravila na moru.
„Druženje na moru bude super, to je nekako posebno druženje jer dolaze iz drugih zemalja, bude lijepo i steknem puno drugara.“
Sa svojim vršnjacima i Tijana je bila na Jadranskom moru gdje su, osim obaveznog kupanja i škole plivanja, bile organizovane i korisne radionice.
„Bila sam na moru sa djecom iz Srebrenice, a bila su i neka djeca iz Hrvatske. Mi smo se družili i bilo nam je veoma lijepo“, kaže Tijana.
Jovan Ilić stekao je prijatelje na Jahorini.
„Na Jahorini je baš dosta dobar turizam, dolaze iz pojedinih zemalja, slučajno su bila tri-četiri dječaka iz Francuske. Igrali smo se i sporazumijevali nekako rukama. Sad se čujemo preko telefona i na skype.“
Emina iz Potočara je, kao i njena imenjakinja iz Šantićeve pjesme, prijateljski vezana za Mostar.
„Išla sam na ekskurziju u Mostar gdje sam upoznala dvije porodice kod kojih sam boravila, tako da sam stekla još prijatelja.“
Veze sa prijateljima održavaju se na nekoliko načina. Samra kaže:
„Održavam vezu sa prijateljima, dopisujem se na Facebooku, u kontaktu sam s njima. Nadam se da će tako i dalje da traje.“
Svoje drugarstvo osnovci iz Srebrenice učvršćuju i na zabavnim večerima, kaže Tijana.
„Mi, kao osmi razred, često organizujemo disko veče i tako prikupljamo novac za ekskurziju. A i to je jedan vid održavanja našeg drugarstva.“
Osnovci iz Srebrenice su svakodnevno zajedno i za njih je, i pored svega što se dogodilo u ovom gradu u prošlom ratu, nepojmljivo da u nekim gradovima još uvijek imaju dvije škole pod jednim krovom. Samra i Tijana kažu:
„To je za mene nešto bezveze, ne treba da gledamo na naciju, treba da se družimo svi zajedno. To je za mene nešto skroz posebno.“
„Kada su dvije škole pod jednim krovom, to nije lijepo, to što djeca ne mogu da održavaju kontakte i što se među njima prave neke razlike.“
Mladi iz Srebrenice i Potočara nemaju predrasuda. Svoje drugarstvo razvijaju u školskim klupama, na radionicama i zajedničkom ljetovanju gdje stiču i prijatelje iz drugih gradova i zemalja.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Do prošle školske godine osnovna škola u Srebrenici nosila je naziv 'Petar Petrović Njegoš'. Na zahtjev roditelja Bošnjaka, koji su smatrali da je to neprimjeren naziv, ova ustanova se sada zove Prva osnovna škola. Učenici bošnjačke nacionalnosti sada uče grupu nacionalnih predmeta i jedino su u tom slučaju razdvojeni od svojih vršnjaka. Inače, cijelo vrijeme su skupa u učionicama, ali se druže i izvan njih. Samra Ahmetović iz Potočara kaže:
„Imam puno drugara, najviše se družim u školi. Ne gledam na naciju, to je za mene nešto posebno. Uglavnom da imam dobrih i poštenih drugara, da budu sa mnom i da se druže.“
Drugarstvo se u Srebrenici odvija svakodnevno, kaže Tijana Pejić.
„Sa našim drugarima koji su druge nacionalnosti imamo neke zajedničke predmete gdje se možemo da družimo. A družimo se i poslije škole, nekad i preko društvenih mreža, ili na fizičkom, zajedno se igramo i zbijamo neke šale“, rekla je Tijana.
Ima nekoliko načina da se stekne iskreni prijatelj, kaže Emina Mujić iz Potočara.
„Ja stječem prijatelje jeste putovanjem po raznim ekskurzijama i seminarima. Vezu sa svojim prijateljima održavam razmišljajući o posljedicama koje ja radim, da li će to uticati na njih. Najviše drugara imam iz Potočara, s njima se najčešće družim. Imam drugare i iz Srebrenice i drugih gradova“, priča Emina.
Šta je najvažnije da prijateljstvo potraje, pitamo Azura Halilovića.
„Za održavanje dobrog drugarstva imamo društvene mreže, a i na časovima smo uvijek skupa. I tako se družimo. Najvažnije je da smo iskreni između sebe.“
Posebno druženje
Osim što se međusobno druže, srebrenički osnovci sklapaju prijateljstva i sa vršnjacima iz drugih gradova, kaže Samra koja je prošlog ljeta boravila na moru.
„Druženje na moru bude super, to je nekako posebno druženje jer dolaze iz drugih zemalja, bude lijepo i steknem puno drugara.“
Sa svojim vršnjacima i Tijana je bila na Jadranskom moru gdje su, osim obaveznog kupanja i škole plivanja, bile organizovane i korisne radionice.
„Bila sam na moru sa djecom iz Srebrenice, a bila su i neka djeca iz Hrvatske. Mi smo se družili i bilo nam je veoma lijepo“, kaže Tijana.
Jovan Ilić stekao je prijatelje na Jahorini.
„Na Jahorini je baš dosta dobar turizam, dolaze iz pojedinih zemalja, slučajno su bila tri-četiri dječaka iz Francuske. Igrali smo se i sporazumijevali nekako rukama. Sad se čujemo preko telefona i na skype.“
Emina iz Potočara je, kao i njena imenjakinja iz Šantićeve pjesme, prijateljski vezana za Mostar.
„Išla sam na ekskurziju u Mostar gdje sam upoznala dvije porodice kod kojih sam boravila, tako da sam stekla još prijatelja.“
Veze sa prijateljima održavaju se na nekoliko načina. Samra kaže:
„Održavam vezu sa prijateljima, dopisujem se na Facebooku, u kontaktu sam s njima. Nadam se da će tako i dalje da traje.“
Svoje drugarstvo osnovci iz Srebrenice učvršćuju i na zabavnim večerima, kaže Tijana.
„Mi, kao osmi razred, često organizujemo disko veče i tako prikupljamo novac za ekskurziju. A i to je jedan vid održavanja našeg drugarstva.“
Osnovci iz Srebrenice su svakodnevno zajedno i za njih je, i pored svega što se dogodilo u ovom gradu u prošlom ratu, nepojmljivo da u nekim gradovima još uvijek imaju dvije škole pod jednim krovom. Samra i Tijana kažu:
„To je za mene nešto bezveze, ne treba da gledamo na naciju, treba da se družimo svi zajedno. To je za mene nešto skroz posebno.“
„Kada su dvije škole pod jednim krovom, to nije lijepo, to što djeca ne mogu da održavaju kontakte i što se među njima prave neke razlike.“
Mladi iz Srebrenice i Potočara nemaju predrasuda. Svoje drugarstvo razvijaju u školskim klupama, na radionicama i zajedničkom ljetovanju gdje stiču i prijatelje iz drugih gradova i zemalja.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.