Nekoliko desetina predratnih stanovnika opštine Doboj danas živi na području susjedne opštine Doboj Jug, koja je formirana poslije rata u BiH. Rijetki su prodali svoju imovinu u Doboju i žive u svojim vikendicama gdje su nekad provodili vikende, a neki od njih i danas donose odluke o povratku na adresu gdje su živjeli do početka rata. U šali kažu da od Doboja nisu mogli pobjeći, jer je „Dobojska“ naziv ulice u kojoj žive danas.
Opština Doboj Jug osnovana je na području koje je do 1992. godine administrativno pripadalo Doboju i koje je tokom rata u BiH bila pod kontrolom Armije RBiH. Ova opština je od centra susjednog Doboja udaljena desetak minuta vožnje. U jednoj od najmanjih lokalnih zajednica u BiH sa oko 4500 stanovnika živi i nekoliko desetina predratnih stanovnika Doboja i okolnih sela koja danas pripadaju RS. Među njima je i Dinko Smajlović koji je do početka maja 1992. godine, kada su srpske snage zauzele Doboj, živio u ovom gradu. Sa porodicom sada živi u svojoj kući koju je izgradio u naselju Matuzići.
„Kod mene je situacija bila takva da su se roditelji vratili u stan. Stan je dvosoban, znači, 54 kvadrata. Osnovao sam svoju porodicu. Nisam mogao biti dalje s njima. Bilo bi nam tu možda i pretijesno, tako da sam se odlučio da pravim kuću ovdje za svoju porodicu“, priča Dinko.
Preko puta porodice Smajlović živi Rabija Arnaut. Ova žena je gotovo cijeli ratni period provela u Doboju. Iz svoje kuće koja se nalazila u blizini stadiona Fudbalskog kluba „Sloga“ protjerana je 21. septembra 1995. godine kada je više stotina preostalih Bošnjaka i Hrvata moralo da napusti svoje domove.
„Dolazili su mi tri puta da napustim, da idem. Ja nisam otišla. Onda su mi rekli da ako ne odem večeras ko zna kuda ćemo večeras, jer večeras je racija. Onda sam izašla. Bolje život nego Doboj. Ako neko mene tjera iz moje kuće i neće sa mnom da živi, a što bih ja onda živjela s nekim“, kaže Rabija.
Ova žena danas živi u vikendici, izgrađenoj 1979. godine, gdje je prije rata u BiH vikendom dolazila na odmor. Kuću u Doboju je prodala 1998. godine. Rabija ima 78 godina. Obrađuje baštu i uzgaja povrće u plastenicima.
„Opet sam ja kraj Doboja. I u Doboj Jugu, Čitava skoro Dobojska ulica, sve su skoro Dobojlije. Ponosim se stim što sam u Dobojskoj ulici“, veli ova žena.
Kroz smijeh o nazivu sadašnje ulice govori i Dinko Smajlović. „Nisam mogao pobjeći od Doboja, znači, Dobojska 30, to je adresa“, navodi Smajlović.
U dvorištu Rabije Arnaut sreli smo i Besku Hodžić koja se prije 15 godina vratila u Doboj. Njeni sinovi žive u Dobojskoj ulici u opštini Doboj Jug. „Meni dole ništa ne smeta, jer ne ovisim ni od čega. Tu se i liječim. Tu penziju primam. Jedino što svoj stan dole imam i hoću da živim tu. Ne dam svoj stan nikome. Nisam ga htjela ni mijenjati ni prodati“, kaže ova žena.
U Dobojskoj ulici sa porodicom živi i Nurija Hidić iz sela Grapska kod Doboja. On je tokom rata u BiH boravio u Njemačkoj. Njegova supruga je rođena u današnjoj opštini Doboj Jug tako da su na njenoj zemlji sagradili kuću. Njihova predratna kuća u Grapskoj je potpuno srušena tokom rata. Nurija kaže da se krajem prošle godine prijavio na konkurs Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica za dodjelu donacije za obnovu. Kaže da više nema snage da razmišlja hoće li njegova kuća opet biti poplavljena jer se nalazi na području u blizini rijeke Usore koje je u proteklih 15 godina više puta bilo plavljeno.
„Dosta mi je više ove vode i poplave. Čim kiša pada nije mi dobro. Već sam, što se kaže, pošandrcao kad kiša pada. Dala je Opžina dozvole za gradnju, ali kad se neki belaj desi, onda oni sve to zaobilaze“, ističe Nurija.
Dodaje i da često ide u Grapsku na ruševine svoje kuće.
„Ja sanjam dole da se vratim. Kad je ljetna sezona i proljeće svaki dan biciklom odem. Napravim 30 kilometara dole i nazad. Ljepota, znači kako je na svome“, navodi Nurija.
U opštini Doboj Jug danas živi i Ismet Bjelobrković koji je iz Ševarlija kod Doboja. Na novoj adresi otvorio je i stolarsku radnju. Kaže da poslovno sarađuje sa ljudima u susjednom Doboju. „Više radim sa tim ljudima iz, nazovimo ga, srpskog entiteta, dole iz Doboja. I ja sa njima i oni sa mnom. Ne vidimo mi neku razdvojenost kad je posao u pitanju“, kaže Bjelobrković.
Njegov nekadašnji komšija iz Ševarlija Elvedin Hodžić, koji danas takođe živi i radi u opštini Doboj Jug, u Doboju je kod graditelja violina Mirka Vukeljića naučio kako se prave ovi gudački instrumenti.
„Iz ljubavi prema kćerki. Ona svira dosta tih muzičkih instrumenata. Jedan od njih je viola. Njoj sam izgradio. Pored toga izgradio sam još dvije violine. Mirka Vukeljića, graditelja violina, upoznao sam u martu 2015. godine. On me upoznao sa detaljima kako se to gradi. Prvi instrument sam radio mjesec i dan“ kaže Elvedin.
Saradnja među komšijama je neminovna, kažu naši sagovornici. Tako je i na nivou lokalnih uprava. Tokom katastrofalnih poplava u maju 2014. godine u nepoplavljenom dijelu opštine Doboj Jug bila je uskaldištena i humanitarna opomoć za susjedni Doboj, a vatrogasci iz Doboja imaju ugovor o intervencijama u opštini Doboj Jug.