Tijelo Karmen Kamenčić, bolničarke 5. korpusa Armije RBiH, nakon dvadesetogodišnje potrage konačno je pronađeno, ukopano ispod nadgrobne daske sa šifriranim brojem nepoznate osobe.
Karmenin otac Velid Kamenčić nije dočekao da pronadje posmrtne ostatke svoje kćeri.
Za mučenje i ubistvo ranjene bolničarke Karmen Kamenčić, nepravomoćno su na po četiri godine zatvora osudjene Bora Kubrić i Radmila Banjac. Tužilaštvo u Bihaću podiglo je optužnicu i protiv Ranke Tomić, zapovjednice fronta žena Bosnaski Petrovac kao suizvršioca ovog zločina, dok je postupak protiv Veselka Đukića, koji je prema navodima optužnice kao maloljetnih izvšio ubistvo, obustavljen .
Karmen Kamenčić pridružila se 1992. najhrabrijim patriotima Sanskog Mosta, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnoj neprijateljskoj vojci, a kasnije je s grupom saboraca stigla u Bihać. Aziz Gromalić, jedan je od njenih saobraca... „Pomogla je kao ženska osoba oko kuhinje, bolnice, previjanja ako je bilo ranjenih i tako“...
Aziz je svjedočio i njenom ranjavanju... Tog dana krenuli su u izvidjanje i u povratku upali u nepijateljsku zasjedu. „Ona je odmah od prvog rafala bila pogodjena. Pozivala je u pomoć. Ja sam dopuzao do nje svukao je u jedan putni kanal... Ona je i dalje plakala... Ja sam morao koordinirati i dozivati vojsku da opkolimo nepirijatelja, da se rasporedimo za borbu. Vidio sam da je pogodjena u ruku, negdje u nogu i rame, grudni koš, jedno oko“
U izuzetno teškim okolnostima, opkoljeni i bez muncije, priča Aziz, ranjenu Karmen su dovukli u jednu dolinu, a kasnije je od saboraca čuo da je mrtva, da je nisu mogli izvući. Nakon dva dana kada se situacija na ratištu malo smirila vratili su se na mjesto gdje su je ostavili. „Nju nismo našli“, priča Aziz.
Kantonalni sud u Bihaću Boru Kuburić i Radmilu Banjac proglasio krivima za mučenje i nečovječno postupanje prema bolničarki Ključko-sanske čete ABiH Karmen Kamenčić, koju su u junu 1992. na području Radića (općina Bosanska Krupa) zarobili pripadnici VRS-a.
Zarobljena ranjena bolničarka predata je pripadnicama “Fronta žena” pri Petrovačkoj brigadi VRS-a, u čijem sastavu su bile optužene. Njoj je naređeno da se svuče i puzi po zemlji, zbog čega je zadobila brojne posekotine. Kako je utvrdilo prvostepeno vijeće, bolničarku su udarale ljeskovim štapom, Kuburić joj je zarezala uho, a Banjac odrezala kosu i urezala krst na leđima. Prvostepenom presudom one su osudjene na po četiri godine zavora.
„Ja sam zadovoljan time što je sud donio osudjujuću presudu i proglasio krivim Radmilu Banjac i Boru Kuburić. To je za tužilaštvo najbitnije“, kazao je nakon izricanja prvostepene presude tužilac Nafiz Felić, zastupnik Tužilaštva USK.
Zarobljena bolničarka je kasnije ubijena, a kako se navodi u optužnici ubistvo je izvršio Veselko Đukić protiv kojeg je postupak obustavljen jer je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio maloljetan... No kantonalno tužilaštvo u Bihaću podiglo je optužnicu protiv još jednog suizvršioca, Ranke Tomić, zapovjednice Fronta žena Bosanski Petrovac.
„Obzirom da se optužena Tomić Ranka trenutno nalazi u beogradu i da posjeduje državljanstvo Srbije, vjerujem da će se ovaj postupak voditi pred pravosudnim organima Srbije“, kaže Adnan Tulić, portparol Tužilaštva USK.
Njeno tijelo, nakon dvadesetogodišnje potrage, konačno je pronađeno, ukopano ispod nadgrobne daske sa šifriranim brojem nepoznate osobe.
A bila je posebna, kažu oni koji su je poznavali... „Društvena osoba, komunikativna, uvijek nasmijana“ kaže njen saborac Aziz.
