U Bosni i Hercegovini velik broj stanovništva doživio je u proteklom ratu različite traume koje i danas ostavljaju brojne posljedice u svakodnevnom životu. Humanitarno karitativna organizacija „Kruh sv. Ante“ već petu godinu organizira različite vrste seminara kojima se želi pomoći samim žrtvama, te stučnjacima koji rade sa traumatiziranim osobama.
Da je BiH traumatizirano društvo pokazuju odnosi ljudi u svakodnevnom životu. Vladaju nepovjerenje, agresivnost i netrpeljivost. Sa traumatiziranim osobama se susreću pedagozi, psiholozi, prosvjetni, socijalani i medicinski djelatnici, vjerski službenici, kao i sami studenti.
Fra Robert Slišković katolički je svećenik na službi u Bihaću. Kaže da se kroz svoju službu često susreće sa osobama koje su duboko traumatizirane. Kroz seminar, koji organizira „Kruh sv.Ante“, očekuje da će naučiti kako pomoći ljudima u svladavanju trauma:
„Najviše smo se bazirali, kako i sam seminar nosi naslov, na liječenje trauma, svladavanje trauma u procesu pomirenja žrtve i počinitelja, dakle da ljude ne promatramo kao zločince, nego kao one koji su učinili određeni zločin, ali zločin je samo jedan milijuniti dio njihovog identiteta. Jer ljudi vrijede mnogo više od onoga što su učinili i svaki naš postupak, bilo čiji, ne određuje nas sto posto, nego je to samo jedan dio sveukupnih naših obilježja i svojstava.“
Fra Robert također ističe da se ljudi koji imaju neko traumatsko iskustvo rijetko odlučuju pričati o tome. Trauma onemogućuje čovjeka da normalno funkcionira u svakodnevnom životu, dodaje fra Robert:
„Ovaj seminar nam pomaže upravo u tome da znamo prepoznati traumu, da znamo prepoznati to bolno mjesto kod nas i da ga na neki način prihvatimo takvog kakav je. A sa prihvaćanjem da onda prihvatimo ona druga obilježja koja imamo - da jednostavno trauma ne uništi naš život potpuno.“
Ena Šabčan iz Goražda diplomirana je psihologinja. Kroz svoje iskustvo shvatila je kako u BiH postoji strah među traumatiziranim osobama u traženju stručne pomoći. Ta pomoć je posebno neophodna osobama koje u sebi nose ratne posljedice, odnosno imaju simptime PTSP-a. Liječenje trauma doprinosi i procesu pomirenja u BiH, dodaje naša sugovornica:
„Na području BiH ljudi nisu spremni surađivati, ljudi nisu spremni drugome emaptisati se, a jako je bitno razvijati taj senzibilitet, tu empatiju kod ljudi. Prošlost nikada ne treba zaboraviti, ali se ne treba stalno vraćati na to, jer osobito takvi ljudi imaju ponavljajuće misli. To remeti njihovo svakodnevno funkcioniranje.“
Drugi ugao
Zijada Garib radi kao socijalna radnica u Bugojnu. Kroz centar za socijalni rad kod ljudi primjećuje simptome lošeg mentalnog zdravlja. Među njima je velik broj demobiliziranih boraca.
„Može se reći da je to najviše prisutno kod muškaraca, pogotovo muškaraca srednje dobi koji u ovom periodu nisu uspjeli da ostvare svoje životne ciljeve - mislim tu prije svega na zapošljavanje i obezbjeđivanje sredstava za svoj život i za život svoje porodice. S te strane se osjećaju ugroženima i mislim da su kod njih više izraženi problemi psihičke prirode, odnosno problemi sa mentalnim zdravljem, nego kod žena, koje na neki način uvijek nađu rješenja“, kaže Zijada Garib.
Među polaznicima seminara Trauma centra su i studenti koji će u budućnosti kroz zanimanje za koje se školuju raditi sa traumatiziranim osobama. Ivana Lasić iz Ljubuškog studentica je psihologije i pedagodije. Kaže da joj seminar pomaže u tome da ne misli samo na sebe, nego i na ljude koji su svašta preživjeli u životu:
„Ovaj seminar je, po meni, uvodni dio onoga što bismo mi stvarno trebali preskočiti, a to je da gledamo samo na sebe, da malo porazmislimo kako je to drugima bilo, jer ne može se živjeti ako nećemo razumjeti druge, ako nećemo shvatiti da nije bilo samo nama teško, da i drugoj strani nije bilo lako i da nije bilo drugog izlaza nego nekako se povući svako na svoju stranu, bliže svojim ljudima. Nadamo se da je stvarno došlo vrijeme da se konačno ti neki mostovi naprave i da ljudi jedni drugima priđu.“
Mirjana Ostojić, asistentica u Trauma centru, naglašava da u BiH treba na svim razinama raditi na procesu pomirenja:
„Da bi se razbijale etničke predrasude i stereotipi, da bismo razvijali drugačije vrijednosne orijentacije, drugačije stavove, da bismo pokušali da mijenjamo uvriježene stereotipe, predrasude koje imamo jedni o drugima - moramo ljudima ponuditi i drugi ugao iz kojeg se mogu neke stvari gledati, i kako se mogu posmatrati - da to ne bude uvijek iz iste perspektive. Ali u samom početku procesa pomirenja najneophodnija je edukacija. Sve ostalo treba da nadograđuju i ostale institucije.“
Organizacija „Kruh sv.Ante“ u dvije i pol godine organizirala je preko 40 seminara za blizu 1.000 sudionika iz 14 gradova BiH.
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Da je BiH traumatizirano društvo pokazuju odnosi ljudi u svakodnevnom životu. Vladaju nepovjerenje, agresivnost i netrpeljivost. Sa traumatiziranim osobama se susreću pedagozi, psiholozi, prosvjetni, socijalani i medicinski djelatnici, vjerski službenici, kao i sami studenti.
Fra Robert Slišković katolički je svećenik na službi u Bihaću. Kaže da se kroz svoju službu često susreće sa osobama koje su duboko traumatizirane. Kroz seminar, koji organizira „Kruh sv.Ante“, očekuje da će naučiti kako pomoći ljudima u svladavanju trauma:
„Najviše smo se bazirali, kako i sam seminar nosi naslov, na liječenje trauma, svladavanje trauma u procesu pomirenja žrtve i počinitelja, dakle da ljude ne promatramo kao zločince, nego kao one koji su učinili određeni zločin, ali zločin je samo jedan milijuniti dio njihovog identiteta. Jer ljudi vrijede mnogo više od onoga što su učinili i svaki naš postupak, bilo čiji, ne određuje nas sto posto, nego je to samo jedan dio sveukupnih naših obilježja i svojstava.“
Fra Robert također ističe da se ljudi koji imaju neko traumatsko iskustvo rijetko odlučuju pričati o tome. Trauma onemogućuje čovjeka da normalno funkcionira u svakodnevnom životu, dodaje fra Robert:
„Ovaj seminar nam pomaže upravo u tome da znamo prepoznati traumu, da znamo prepoznati to bolno mjesto kod nas i da ga na neki način prihvatimo takvog kakav je. A sa prihvaćanjem da onda prihvatimo ona druga obilježja koja imamo - da jednostavno trauma ne uništi naš život potpuno.“
Ena Šabčan iz Goražda diplomirana je psihologinja. Kroz svoje iskustvo shvatila je kako u BiH postoji strah među traumatiziranim osobama u traženju stručne pomoći. Ta pomoć je posebno neophodna osobama koje u sebi nose ratne posljedice, odnosno imaju simptime PTSP-a. Liječenje trauma doprinosi i procesu pomirenja u BiH, dodaje naša sugovornica:
„Na području BiH ljudi nisu spremni surađivati, ljudi nisu spremni drugome emaptisati se, a jako je bitno razvijati taj senzibilitet, tu empatiju kod ljudi. Prošlost nikada ne treba zaboraviti, ali se ne treba stalno vraćati na to, jer osobito takvi ljudi imaju ponavljajuće misli. To remeti njihovo svakodnevno funkcioniranje.“
Drugi ugao
Zijada Garib radi kao socijalna radnica u Bugojnu. Kroz centar za socijalni rad kod ljudi primjećuje simptome lošeg mentalnog zdravlja. Među njima je velik broj demobiliziranih boraca.
„Može se reći da je to najviše prisutno kod muškaraca, pogotovo muškaraca srednje dobi koji u ovom periodu nisu uspjeli da ostvare svoje životne ciljeve - mislim tu prije svega na zapošljavanje i obezbjeđivanje sredstava za svoj život i za život svoje porodice. S te strane se osjećaju ugroženima i mislim da su kod njih više izraženi problemi psihičke prirode, odnosno problemi sa mentalnim zdravljem, nego kod žena, koje na neki način uvijek nađu rješenja“, kaže Zijada Garib.
Među polaznicima seminara Trauma centra su i studenti koji će u budućnosti kroz zanimanje za koje se školuju raditi sa traumatiziranim osobama. Ivana Lasić iz Ljubuškog studentica je psihologije i pedagodije. Kaže da joj seminar pomaže u tome da ne misli samo na sebe, nego i na ljude koji su svašta preživjeli u životu:
„Ovaj seminar je, po meni, uvodni dio onoga što bismo mi stvarno trebali preskočiti, a to je da gledamo samo na sebe, da malo porazmislimo kako je to drugima bilo, jer ne može se živjeti ako nećemo razumjeti druge, ako nećemo shvatiti da nije bilo samo nama teško, da i drugoj strani nije bilo lako i da nije bilo drugog izlaza nego nekako se povući svako na svoju stranu, bliže svojim ljudima. Nadamo se da je stvarno došlo vrijeme da se konačno ti neki mostovi naprave i da ljudi jedni drugima priđu.“
Mirjana Ostojić, asistentica u Trauma centru, naglašava da u BiH treba na svim razinama raditi na procesu pomirenja:
„Da bi se razbijale etničke predrasude i stereotipi, da bismo razvijali drugačije vrijednosne orijentacije, drugačije stavove, da bismo pokušali da mijenjamo uvriježene stereotipe, predrasude koje imamo jedni o drugima - moramo ljudima ponuditi i drugi ugao iz kojeg se mogu neke stvari gledati, i kako se mogu posmatrati - da to ne bude uvijek iz iste perspektive. Ali u samom početku procesa pomirenja najneophodnija je edukacija. Sve ostalo treba da nadograđuju i ostale institucije.“
Organizacija „Kruh sv.Ante“ u dvije i pol godine organizirala je preko 40 seminara za blizu 1.000 sudionika iz 14 gradova BiH.
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.