U bosanskohercegovačkoj javnosti posljednjih mjeseci javne rasprave i medijsko praćenje događaja rezultirali su porastom podjela u političkom i javnom životu. No, studija Sveučilišta u Edinburgu i CEIR-a daje drugačiju perspektivu. Istraživanje potvrđuje nedvosmislenu podršku za opsežan proces pomirenja.
Ispitivanje je obuhvatilo ispitanike iz 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Ovo istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon rata.
Proces pomirenja koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH važan je za preko 80 % ispitanika iz 13 gradova i opština u BiH. Znanstveno istraživanje koje su proveli domaći stručnjaci sa Univerzitetom iz Edinburga dobar je podsjetnik da većina stanovništva u BiH shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno.
„To je najveće i možda i najozbiljnije istraživanje na ovu temu koje je provedeno u BiH - u 13 gradova i 2.606 ispitanika različitih dobnih, ruralnih, urbanih sredina. Trudili smo se da budemo gender osjetljivi. Nama je posebno drago da se ispostavilo da je apsolutna većina ljudi u BiH, svih građana - iz svih slojeva društva, iz svih gradova, bez obzira na etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost - pokazala veliku stopu interesovanja za proces pomirenja i izgradnju povjerenja", kaže jedan od autora studije Muhamed Jusić.
Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena. Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.
"Na prvom mjestu nalaze se nastavnici. To se da lako objasniti i psihološki i sociološki - jer očito ljudi vide rješenje u izgradnji generacijske spremnosti za pomirenje i izgradnju. Dakle, potrebno je ulogu škole vratiti na ono gdje je nekad imala odgojnu funkciju, a ne samo obrazovnu. U procesu pomirenja je jako važna uloga i vjerskih lidera, koji treba da su također uključeni, ali i drugi sudionici, npr. nevladine organizacije", konstatuje istraživač Marko Antonio Brkić.
Svi anketirani, bez obzira pripadaju li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na pitanja o prioritetima pomirenja.
Također je evidentno da se ne može pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima sa tradicionalno miješanom populacijom. Jusić dodaje:
„Ljudi očekuju da se na lokalnom nivou uradi više. Očekuju od ljudi koji su na pozicijama, od medija, od vjerskih zajednica da daju svoj doprinos kako bi se ova pitanja počela aktuelizirati u našem društvu.“
Marko Antonio Brkić dodaje i kako se ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala kao pripadnik ili pripadnica jednoga od tri konstitutivna naroda. Ipak tek 8% ispitanika je naznačilo da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu:
„Ono što je zaista zapanjilo neke od članova tima, uključujući i mene, jeste da većini ljudi ta nacionalna identifikacija uopće nije primarni faktor kad odlučuju o tome s kim će sklapati prijateljstva, poznanstva, s kim će dijeliti poslovnu sudbinu, s kim će sudjelovati u različitim oblicima društvene komunikacije, iako više od polovice smatra da je to važan dio njihovog identiteta, ali ne iskuljučujući u odnosu prema drugima kad se uspostavljaju socijalne relacije.“
U istraživanju, koje će uskoro biti predstavljeno u svim većim gradovima BiH, navedeno je i kako javne polemike lako oduzmu energiju javnom kritičkom otporu prema politikama podjele, što je jasno primijećeno, što jeste jedan od najvećih problema.
„Nerijetko se događa da se olako otupi oštrica kritike prema onima koji su dužni, nadležni, odgovorni da ovo društvo učine mirnijim i pravednijim za sve njegove građane. Tu prvenstveno mislim na institucije sustava, pa i na nedržavne institucije, kao što su i religijski sustavi, nevladine organizacije i brojne druge, uključujući i međunarodne. Ali ovo prvo pitanje pokazuje koliko je to predmet manipulacije", naglašava Brkić.
„Ako se prošlost i suočavanje sa prošlošću uzima kao proces koji za cilj treba da ima pomirenje, postizanje pravde ili neka vrsta satisfakcije za žrtve kroz pricesuiranje dogovornih, onda ne mislim da treba bježati od sučavanja sa prošlošću", zaključuje Muhamed Jusić.
Ispitivanje je obuhvatilo ispitanike iz 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Ovo istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon rata.
Proces pomirenja koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH važan je za preko 80 % ispitanika iz 13 gradova i opština u BiH. Znanstveno istraživanje koje su proveli domaći stručnjaci sa Univerzitetom iz Edinburga dobar je podsjetnik da većina stanovništva u BiH shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno.
„To je najveće i možda i najozbiljnije istraživanje na ovu temu koje je provedeno u BiH - u 13 gradova i 2.606 ispitanika različitih dobnih, ruralnih, urbanih sredina. Trudili smo se da budemo gender osjetljivi. Nama je posebno drago da se ispostavilo da je apsolutna većina ljudi u BiH, svih građana - iz svih slojeva društva, iz svih gradova, bez obzira na etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost - pokazala veliku stopu interesovanja za proces pomirenja i izgradnju povjerenja", kaže jedan od autora studije Muhamed Jusić.
Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena. Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.
"Na prvom mjestu nalaze se nastavnici. To se da lako objasniti i psihološki i sociološki - jer očito ljudi vide rješenje u izgradnji generacijske spremnosti za pomirenje i izgradnju. Dakle, potrebno je ulogu škole vratiti na ono gdje je nekad imala odgojnu funkciju, a ne samo obrazovnu. U procesu pomirenja je jako važna uloga i vjerskih lidera, koji treba da su također uključeni, ali i drugi sudionici, npr. nevladine organizacije", konstatuje istraživač Marko Antonio Brkić.
Svi anketirani, bez obzira pripadaju li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na pitanja o prioritetima pomirenja.
Također je evidentno da se ne može pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima sa tradicionalno miješanom populacijom. Jusić dodaje:
„Ljudi očekuju da se na lokalnom nivou uradi više. Očekuju od ljudi koji su na pozicijama, od medija, od vjerskih zajednica da daju svoj doprinos kako bi se ova pitanja počela aktuelizirati u našem društvu.“
Marko Antonio Brkić dodaje i kako se ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala kao pripadnik ili pripadnica jednoga od tri konstitutivna naroda. Ipak tek 8% ispitanika je naznačilo da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu:
„Ono što je zaista zapanjilo neke od članova tima, uključujući i mene, jeste da većini ljudi ta nacionalna identifikacija uopće nije primarni faktor kad odlučuju o tome s kim će sklapati prijateljstva, poznanstva, s kim će dijeliti poslovnu sudbinu, s kim će sudjelovati u različitim oblicima društvene komunikacije, iako više od polovice smatra da je to važan dio njihovog identiteta, ali ne iskuljučujući u odnosu prema drugima kad se uspostavljaju socijalne relacije.“
U istraživanju, koje će uskoro biti predstavljeno u svim većim gradovima BiH, navedeno je i kako javne polemike lako oduzmu energiju javnom kritičkom otporu prema politikama podjele, što je jasno primijećeno, što jeste jedan od najvećih problema.
„Nerijetko se događa da se olako otupi oštrica kritike prema onima koji su dužni, nadležni, odgovorni da ovo društvo učine mirnijim i pravednijim za sve njegove građane. Tu prvenstveno mislim na institucije sustava, pa i na nedržavne institucije, kao što su i religijski sustavi, nevladine organizacije i brojne druge, uključujući i međunarodne. Ali ovo prvo pitanje pokazuje koliko je to predmet manipulacije", naglašava Brkić.
„Ako se prošlost i suočavanje sa prošlošću uzima kao proces koji za cilj treba da ima pomirenje, postizanje pravde ili neka vrsta satisfakcije za žrtve kroz pricesuiranje dogovornih, onda ne mislim da treba bježati od sučavanja sa prošlošću", zaključuje Muhamed Jusić.
