Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću ovaj tjedan je dvodnevni iskaz dao Ostoja Marjanović, ratni direktor rudarskog kompleksa Ljubija, u kojem se do danas i dalje otkrivaju masovne grobnice ubijenih Prijedorčana hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.
Marjanović je kao svjedok obrane poricao da je kao direktor znao za masovne grobnice u rudniku kojim je upravljao – kao i da je vojska bosanskih Srba koristila mehanizaciju tvrtke – za prikrivanje zločina.
Generalu Mladiću se sudi i za masovnu grobnicu Tomašicu budući da je u svoj ratni dnevnik upisao – kako je u nju pokopano na tisuće ubijenih Prijedorčana, što prema tužiteljstvu ukazuje na zapovjednu odgovornost optuženog, odnosno svijest o počinjenju genocida.
Kako bi osporio odgovornost vojske bosanskih Srba za ono što se događalo u Prijedoru, branitelj Miodrag Stojanović je doveo Marjanovića kao svjedoka obrane kako bi to porekao.
„Je li Vi g. Marjanoviću imate kakvu informaciju, razlog ili indirektno saznanje - da bi vjerovali da je Vojska Republike Srpske bila na bilo kakav način involvirana u pokapanje osoba u Tomašici ili Jakarinoj Kosi?“, upitao je Stojanović svjedoka obrane.
„Nemam, nemam uopće“, odvratio je Marjanović.
Prethodno prebacivao odgovornost sa civilnih na vojne vlasti
Tijekom unakrsnog ispitivanja haška optužba je pak podsjetila Marjanovića na njegov raniji haški iskaz na suđenju ratnom predsjedniku prijedorskog Kriznog štaba Milomiru Stakiću, na kojem je s njega prebacivao odgovornost – upravo na vojsku bosanskih Srba, opisavšu ju kao dominantnu silu na području.
Osim toga tužitelj Arthur Traldi je Marjanovića suočio s njegovom odgovornošću i saznanjima o najvećoj masovnoj grobnici na području rudnika kojim je upravljao tijekom rata, u prvoj polovici devedesetih godina.
„Ali prihvaćate da je moguće da je Vojska Republike Srpske bila umiješana u sahranjivanje u Tomašice, zar ne? Buldožeri su radili za VRS na odlagalištu gdje se nije kopala ruda, niti je bilo blizu fronta, što ste Vi mislili što oni rade s tim buldožerima?“, upitao je svjedoka obrane tužitelj.
„Nisam ja ništa mislio – to je područje Feroksa (tvrtke kćeri) i oni imaju svoju mehanizaciu. Ja u to vrijeme nisam imao nikakvih informacija o aktivnostima na tom području“, poricao je i prebacivao odgovornost na tvrtku unutar poduzeća Rudnici željezne rude Ljubija (RŽRLJ) za spomenute događaje.
Nakon prebacivanja odgovornosti s vojske na policiju bosanskih Srba za događanja na području rudnika kojim je upravljao, Marjanović ju je tako skidao i sa sebe – tvrdeći da je za masovne grobnice Tomašica i Jakarina Kosa – čuo tek na Haškom sudu 2003. godine. Iako je bio u ratno vrijeme direktor rudnika na čijim su lokacijama nastale neke od najvećih masovnih grobnica, Marjanović je ustvrdio kako se za to nije zanimao tijekom rata, kao ni za ekshumacije koje tamo i dalje traju u današnje vrijeme.
„Ja nisam pratio, vjerujte mi da ne znam. Znam za sahrane koje se događaju na groblju u neposrednoj blizini moje zgrade“, tvrdio je.
Svjedok tužitelju: Ne možete mi reći da sam znao
Svjedokovo navodno neznanje o masovnim grobnicama u vrijeme dok je bio direktor i posuđivao strojeve za pokapanje velikog broja pogubljenih građana, posebno su propitivali i haški suci. Nakon što je Marjanović izjavio – manje znam više vrijedim u ratno vrijeme - tužitelj Traldi je izrazio nevjericu – da je to stvarno bilo tako.
„Vi to kažete – zašto niste htjeli da znate što rade vojska i policija mobiliziranom mehanizacijom rudnika na imovini rudnika – zato što ste znali da oni počinjavaju zločine, zar ne?“, ustvrdio je na kraju unakrsnog ispitivanja tužitelj i optužio svjedoka obrane.
„Kako mi možete reći da sam znao. Ne možete mi to reći“, pobunio se Marjanović, poričući i dalje.
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine VRS-a u Bosni i Hercegovini (1992-1995) nastavit će se iskazima novih svjedoka obrane.
VIDEO LINK: Završni dio iskaza Marjanovića
