Bh. apsurdi: Veteran bez šake izgubio status ratnog vojnog invalida

Darko Jelisić, Sarajlija, muzičar, borac i nakon taga amputirac, vjerovatno nije jedini primjer čovjeka zapalog u administrativni labirint, zbog čega se, nakon što je u ratu branio svoj grad i ostao bez desne šake, osjeća izdanim. Najgore od svega je što godinama federalnim vlastima dokazuje da je u ratu izgubio ruku, dolazeći čak i po dva puta godišnje iz New Yorka u Sarajevo, da bi samo jednom, zbog neodazivanja na poziv za reviziju, izgubio status ratnog vojnog invalida.

Darko Jelisić je 1992. godine na Kromolju, u 21. godini života, zbog eksplozije bombe, ostao bez ruke. Bio je pripadnik Armije BiH. Darko je muzičar, bas gitarista i pjevač. Od rata je invalid, sa procentom invalidnosti od 70 posto.

„Kao svaki Sarajlija, ostao sam u gradu da branim svoj grad. Bio sam na prvoj liniji, gore na Kromolju, sve do 24. decembra 1992., kad sam nastradao u borbi i kada sam izgubio desnu šaku. Sljedećih par mjeseci sam proveo u gradu. Bilo je teško, s obzirom da sam bio teško ranjen. Gledao sam ima li kakav način da izađem napolje i odem na neko liječenje. Preko nekih veza uspio sam da dobijem papir, da pretrčim pistu i odem. Otišao sam u Hrvatsku. Bio sam u zbjegovima za ranjene borce još par mjeseci, onda sam otišao u Zagreb. Par mjeseci radio sam u bh. ambasadi. Krajem ’93. sam poslat u Ameriku na daljnje liječenje, gdje se igrom slučaja nalazim i sada“, priča on.

Godinama se Darko odazivao pozivama na reviziju. Čak osamnaest puta je iz Amerike dolazio u Bosnu i Hercegovinu kako bi dokazao da i dalje nema ruku.

„Ja sam nebrojeno puta dolazio u Sarajevo da potpišem i prepišem te papire, da me priznaju kao ratnog vojnog invalida, što i jesu, bez ikakvih problema, jedino me nerviralo što su s vremena na vrijeme, gotovo svake godine, nekad i dva puta na godinu, zvali da se ponovo, ponovo, ponovo odazovem na pregled, jer kako su rekli, ima ljudi koji ne zaslužuju da budu na tom spisku ratnih vojnih invalida, pa sam morao dolaziti nanovo i nanovo i prikazivati moj slučaj“, kaže Jelisić.

"Ne tražim više od onog što jeste"

I pored toga, federalno Ministarstvo za pitanje boraca i invalida donijelo je rješenje kojim mu prestaje status ratnog vojnog invalida. Kao razlog je navedeno da se Darko nije odazvao pozivu za reviziju, devetnaestu po redu.

„Kad bih se odazvao na poziv, uglavnom su mi se izvinjavali što me uopšte zovu, jer, kako sami kažu, da je nepotrebno, ali da je takav zakon. Čuo sam da me ponovo zovu, onda sam pokušao da stupim u kontakt sa Zukanom Helezom i Besimom Hodžićem, stupio u kontakt s njima, naravno, ne direktno, nego opet preko posrednika, kada su mi obećali da me neće ’dirati’, a da ja, kada sljedeći put dođem nekada u Sarajevo, da će me pregledati, da potpišem te papire, da će sve biti OK. Iste sekunde su me skinuli s liste ratnih vojnih invalida, u septembru prošle godine. I od septembra 2012. godine pokušavam da razgovaram sa Zukanom Helezom i sa Besimom Hodžićem. Najbliže što sam došao jeste do sekretarice Zukana Heleza, koja je uglavnom neraspoložena za priču, a sve se svodi na to, kako ona kaže, da mi je lako što ja nisam u Sarajevu i da ona ima drugih problema.“

Svaki dolazak u Sarajevo da bi iznovo dokazivao svoju invalidnost, Darka je iscrpljivalo i emotivno, a i finansijski.

„Ja sam iz Sarajeva otišao prije dvadeset godina, i da se ponovo vraćamo na ono isto, na ’92., ’93. – to je ponekad teško. Umesto da to čovjek ostavi iza sebe i da ide dalje, mora ponovo da se vraća na početak, ponovo da objašnjava i priča, mada sve to ima dokumentovano. Čovjek ne zna zašto se sve to dešava. To vrijeđa više nego išta. Čak ne znam je li to politika. Nije stvar u novčanoj nadoknadi, nego u nečem drugom. Vjerovatno to ti ljudi ne razumiju“, kaže on.

Na pozive koje je Darko Jelisić upućivao, Zukan Helez, resorni federalni ministar i njegov savjetnik Besim Hodžić, redovno su se oglušivali. Zbog toga je Darko odlučio zatražiti i pravnu pomoć.

„Obratio sam se advokatu i sada moram tužiti, što je opet apsurdno da se tužim za nešto što je tako evidentno. Ja ne tražim ništa više od onoga što jeste.“

Ukoliko ne bude dobio ono što mu pripada i zbog ovakve situacije, Darko razmišlja da se odrekne bosanskohercegovačkog državljanstva. Darko je muzičar i ono što misli i osjeća najbolje pokazuje stihovima. Nakon odluke, napisao je pjesmu ’Ponosna’:


***************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.