Hrvatski premijer dolazi u prvi službeni posjet Bosni i Hercegovini. To je ujedno i njegovo prvo službeno putovanje u neku stranu državu. Poruka je poslana – Bosna i Hercegovina važna je destinacija za novu Vladu.
Prije nepuna dva mjeseca Plenković je boravio u Orašju i u Mostaru, u sklopu predizborne kampanje svoje stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Tada je izjavljivao da su ''prava Hrvata i opstojnost cijele Bosne i Hercegovine strateško vanjskopolitičko pitanje broj jedan za Hrvatsku. BiH mora postati funkcionalna država, uz osiguranje pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, te građana. Za to je nužna ustavna reforma koja će se temeljiti na načelima federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i legitimnog predstavljanja, kao što naglašavaju i rezolucije Europskog parlamenta''.
Dogradnja Daytona formulacija je kojom se služi Plenković. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nedavno je govorila i o Daytonu 2. Ne pojašnjavaju što točno pod time podrazumijevaju. Evropski put Bosne i Hercegovine apsolutno podržavaju. Nedavni Dodikov referendum službeni je Zagreb osudio.
Iza nejasnih formulacija krije se oprez, iščekivanje i ispipavanje terena.
HDZ nosi stigmu izravnog uplitanja u rat u Bosni i Hercegovini. Nakon 2000. godine hrvatska se politika nije vratila na onu iz 90-tih, ali je vrludala. Uostalom, kao i ona međunarodne zajednice.
Za mandata predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića učinjeni su potrebni koraci u priznanju hrvatske (su)odgovornosti za pokušaje rastakanja susjedne države. HDZ je žestoko ustajao protiv takvih iskoraka, ali u konačnici oni su i njemu pomogli. Međunarodna zajednica ne gleda više s podozrenjem na Zagreb.
Ulaskom u Evropsku uniju i NATO vanjskopolitički položaj Hrvatske je učvršćen. Sadašnji, djelomično obnovljeni HDZ, ne želi više otvarati svoju ratnu bosanskohercegovačku priču. Iako nikada neće priznati greške iz prošlosti, mali su izgledi da ih ponovi. Tuđman i Šušak žive samo na prigodnim stranačkim okupljanjima. Plenković je kao iskusni diplomat toga svjestan.
Svoju vanjskopolitičku agendu želi čvrsto ukotviti u euroatlanski kontekst. Očekuje da će izazovi što ih donose izbjeglička kriza, terorizam, promjena geostrateških okolnosti (i) na Balkanu, obnova rusko-zapadnog konflikta, promijenjena pozicija Turske i jačanje političkog islama, američki izbori i nova administracija u Washingtonu, uz istodobno glavinjanje Evropske unije na mnogim temama, u konačnici dovesti do obnove interesa Zapada za sudbinu i položaj Bosne i Hercegovine.
Hrvatsku vidi kao sudionicu toga procesa. Ravnopravnost i učvršćenje položaja Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, koje uporište ima i u Dejtonskom sporazumu, nastojat će se postaviti kao zajednički problem funkcioniranja Bosne i Hercegovine upravo kroz evropsku politiku.
Što se točno zastupa, za sada ostaje nepoznanica. Treći entitet nije opcija koja se otvoreno zastupa. Federalizacija se spominje, a prema neodređenim izjavama koje se mogu čuti, misli se prije svega na institucionalnu, zakonom zajamčenu, ravnopravnu zastupljenost Hrvata na svim razinama vlasti, federalnih i lokalnih. Takav vid zaštite drži se najjačom branom majorizaciji i, posljedično, daljem egzodusu Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Nacionalna reprezentativnost smatra se temeljem svih problema u Bosni i Hercegovini. Na toj temi HDZ ne može preskočiti svoju sjenu. Socijalna, ekonomska i druga pitanja svakodnevice po tom shvaćanju dolaze na dnevni red tek kada se razriješi nacionalni čvor.
Radikalna desnica u Hrvatskoj, trenutačno u defanzivi, Plenkovića doživljava kao "briselskog ćatu" i nepovjerljiva je prema nekim naznakama buduće politike. S te strane treba očekivati i najjači otpor evropeizaciji, pa i u temama odnosa prema susjedima, kako Bosni i Hercegovini tako i Srbiji. Njega karakterizira nepomirljivi konfrontirajući stav, iza kojeg se kriju interesi, umrežene klijentelističke sinekure i nacionalistička zaslijepljenost.
Vlada će se držati na tihoj vatri zbog presuda za ratne zločine pripadnicima HVO u Bosni i Hercegovini. Desnica i dio crkvene nomenklature od osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića prave mučenika, organiziraju mu tribine i javna ukazanja. Cilj je skinuti negativni predznak s Herceg-Bosne i proglasiti je istinskom hrvatskom tvorevinom, stvorenom zbog zaštite Hrvata a ne komadanja Bosne i Hercegovine. Obnovu toga koncepta drže poželjnom i u današnjoj zbilji susjedne države.
Andrej Plenković tek je stupio na dužnost. Za sada uživa u medenom mjesecu novog, svježeg lidera koji uživa podršku javnosti. Što se konkretnog posjeta Bosni i Hercegovini tiče, on će se vjerojatno održavati u prijateljskoj atmosferi i uz uvažavanje.
Stvarni politički potezi tek dolaze na dnevni red.
Facebook Forum