Tonino Picula je „izvjestitelj u sjeni“ za Ukrajinu socijalističke grupe zastupnika u Europskom parlamentu. Ovaj bivši hrvatski ministar vanjskih poslova obnašao je u karijeri niz dužnosti u multilateralnim organizacijama, a unazad nekoliko godina vodio je OESS-ove promatrače na izborima u Moldaviji, Kazahstanu, Rusiji, Gruziji i Armeniji. Picula za RSE govori o raznim aspektima ukrajinske krize, razjedinjenosti Zapada, Putinovim planovima i utjecaju ukrajinske krize na neke zemlje u regiji.
RSE: Vijesti s terena u Ukrajini, ali i poruke najviših ukrajinskih dužnosnika sve su dramatičnije. Kako ocjenjujete aktualnu situaciju u Ukrajini?
Picula: Svakako ne dobro, jer svaki dan čujemo da situacija ide prema nekom novom zaoštravanju. To – na žalost - potvrđuju i nove ljudske žrtve i materijalna razaranja. Istodobno čujemo da postoje neke diplomatske inicijative, političari se sastaju, ali pravog napretka nema. Riječ je o vojnom, diplomatskom i gospodarskom sukobu , i to prvom oružanom sukobu nakon kratkog gruzijsko-ruskog rata iz 2008. godine. Mislim da sukob u Ukrajini i sa Ukrajinom otvara jedno posve novo poglavlje funkcioniranja same Europske unije i jednim realnim nositeljem političke moći u susjedstvu, a to je Putinova Rusija.
RSE: Koji su mogući sljedeći potezi i koji su ciljevi Kremlja?
Picula: Mislim da Vladimir Putin na temelju iskustva sa raznim Abhazijama, Južnim Osetijama i Transdnjistrijima može otprilike birati model istjerivanja političkog interesa. Što se Ukrajine tiče, mislim da on računa na jednu vrstu izdvajanja ukrajinskog istoka. Hoće li to biti neka vrsta šire političke autonomije, ili neka vrsta privilegiranog položaja s obzirom na poziciju prema Kijevu, teško je reći. Ali znam da računa na cijeli niz slabosti svojih političkih oponenata – ne samo na notornu slabost ukrajinske središnje vlasti, nego računa ovoga trenutka i na jednu vrstu podvojenosti Zapada. Mislim prije svega na koncentriranost Washingtona na sukob na Bliskom istoku, jer napredovanje Islamske države ( ISIL-a) u Iraku i Siriji sigurno da je izuzetno ozbiljan izazov, s obzirom da tamo ne teče samo krv. Tamo teče i nafta i to je nešto što tradicionalno privlači veću pozornost Washingtona.
RSE: NI države članice EU nisu jedinstvene…
Picula: Putin naravno računa i na podvojenost unutar same EU, jer sankcije se teško dogovaraju i uvijek su popraćene sa određenim dvojbama jesu li uopće potrebne. Ova zadnja najava već je izazvala i otvoreni otpor slovačkog premijera Fica i mađarskog premijera Orbana. Koliko god oni predvodili država koje uzajamno nemaju idilične odnose, skloniji su nekoj vrsti putinovske autoritarnosti nego demokratski dogovorenoj zajedničkoj politici EU.
RSE: Ima li Putin neki tajming u svojim potezima?
Picula: Čini mi se da Putin svjesno zaoštrava odnose u i oko Ukrajine računajući na eventualni efekt koji se može odraziti na izborima u Ukrajini koji su zakazani za listopad. Naravno, on ne očekuje da na njima pobijedi neka proruska opcija, ali želi naglasiti koliko Rusija ima interesa da ti parlamentarni izbori ipak završe dolaskom u Verhovnu radu i neke opcije koja je za dogovor s Moskvom, s obzirom na nemogućnost da Kijev vojno porazi pobunjenike na ukrajinskom istoku.
RSE: Kolika je uloga ekonomskog aspekta u ponašanju Moskve i Zapada? Rublja pada u odnosu na dolar, a - iako joj neki analitičari predskazuju skoru propast - ruska ekonomija bilježi blagi rast…
Picula: Ekonomija uvijek igra ulogu. Ako nije početni motiv nekog sukoba, onda svakako politički sukob ostavlja konzekvence po nacionalne ekonomije, međunarodnu razmjenu i po standard stanovništva u čije ime se vodi neki sukob. Sada sam naravno malo ironičan! Što se tiče samih sankcija – ovu su već treće koje bi trebale proizvesti neki efekt - ja sam već javno postavio pitanje: koja vrsta sankcija proizvodi veću gospodarsku ili političku štetu – da li zabrana uvoza europskog voća i povrća u Rusiju ili moguća ruska obustava izvoza energenata u Europsku uniju uoči zime i nove sezone grijanja? O tome se vodi računa unutar Europske unije. Ekonomski efekti sankcija koje je Rusija nametnula EU nisu veliki, nego su samo politički indikativni. Međutim, ukoliko se Rusija doista nađe u situaciji da razmišlja o redukciji izvoza energenata, priča će postati ozbiljna! I to ne toliko možda po velike članice EU koje se mogu opskrbiti na nekim trećim tržištima, ali Putin zna da bi redukcija izvoza energenata teško pogodila mnoge manje članice EU ili neke zemlje koje nisu članice, ali pregovaraju o članstvu, kandidati su poput Srbije ili nekih drugih zemalja koji gotovo isključivo ovise o uvozu ruskog plina i nafte. Prema tome, mislim da će ekonomija odigrati veliku i sve veću ulogu. Na kraju krajeva, za koji dan očekujemo i novu rundu razgovora o plinu uz nazočnost povjerenika EK za energetiku Ottingera. Ti su pregovori prekinuti u lipnju, međutim – kao da se ništa ne događa dramatično - uskoro će biti nastavljeni.
RSE: Novi su ljudi na čelu europske operative - Donald Tusk na čelu Europskog vijeća i nova povjerenica za vanjske i sigurnosne poslove Federica Mogherini. Tusk dolazi s desne strane političkog spektra, Mongherini s lijeve, mediji prenose kako su im i stavovi prema ukrajinskoj krizi različiti. Hoće li oni u takvoj situaciji moći biti efikasni?
Picula: Dajmo im vremena. Možda su oni doista i sretan odabir ukoliko budu respektirali vlastite razlike , ali prije svega ukoliko budu respektirali program koji je izabrao gospodina Junckera i koji će za koji dan izabrati njegov tim.
RSE: Po vašem sudu, koliko dugo će još Srbija moći sjediti na dvije stolice - bratstvo i prijateljstvo s Rusijom i javno zaklinjanje na europski put Srbije?
Picula: To ovisi o tome kojim će intenzitetom jedna ili druga strana srpske vanjske politike pretezati u sljedećim tjednima, s obzirom na opći razvoj odnosa. Ukoliko se odnosi između zapada i Moskve budu zaoštravali, sve će manje biti tog manevarskog prostora u kojem će se nelojalnost Srbije zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici pravdati potrebom da se zadovolje neke specifičnosti Srbije kao energetska ovisnost o Moskvi. Ali – sa druge strane - postoji ta jedna tehnološka, financijska i gospodarska ovisnost Srbije o Europskoj uniji, odnosno o zapadu. Na fonu jednog općeg zbližavanja ili razilaženja Moskve i Zapada – u tom prostoru će se kretati i podvojenost srpske vanjske politike.
RSE: Ponašanje Rusije u ovom slučaju – osim što ugrožava suverenitet i integritete susjedne nezavisne Ukrajine – ozbiljno dovodi u pitanje i međunarodni političko-pravni poredak. Uzima li se u međunarodnoj zajednici u obzir i taj negativni efekt ponašanja Moskve?
Picula: Mislim da mehanizmi UN i OESS-a – mehanizam OESS-a nastao je u sedamdesetim godinama, a modificiran je u devedesetim – na izdisaju, i da te globalne i regionalne organizacije mogu svojim mehanizmima u ovom trenutku ublažiti neke posljedice sukoba, ali da svijet vapi za jednom vrstom globalnog 'New Deala' kojim bi se doista spriječilo da lokalne i regionalne krize postanu vrlo ozbiljni globalni sukobi koji onda naravno teško da mogu jednu stranu učiniti pobjednikom a drugu poraženom, jer u tom slučaju svi će biti poraženi.
