Dvadesetčetvorogodišnji Matej Gašpar iz Zagreba ne razlikuje se puno od svojih vršnjaka, osim sto njegov rođendan obilježava cijela planeta. Naime, Matej je rođen 11. srpnja 1987-e, kao 5-milijarditi stanovnik Zemlje, i upravo je njegov rođendan proglašen Danom svjetske populacije, koja će do kraja ove godine doseći brojku od 7 milijardi stanovnika.
Mateja smo uspjeli pronaći u Zagrebu, danas ima 24 godine, radi, nije oženjen i, kao većina mladih u Hrvatskoj, nema svoj stan i živi s roditeljima.
„Što nas je više na Zemlji to bolje, ali svatko bi morao imati, barem, pristojan smještaj i hranu", poručuje 5-milijarditi Zemljanin, Matej Gašpar.
„Završio sam srednju kemijsku školu, išao sam i na kemijski fakultet, još ga nisam završio, ali već 3 godine radim u jednoj privatnoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom laboratorijske opreme i kemikalija. Prvu plaću sam potrošio na tečaj ronjenja. Solidno živim, ali samo zato što još uvijek stanujem kod roditelja i ne plaćam podstanarstvo, u suprotnom, plaća mi ne bi bila dovoljna za život, a kamo li za hobi“, kratko opisuje taj simpatični 24-ogodišnjak.
Matej Gašpar
Uspjeli smo ga, na žalost, dobiti samo telefonom, jer je ovih dana u 'ludnici od posla' i užurbanih priprema za odlazak na ronjenje na Jadran. Priznaje da ga ove godine, za rođendan 11. srpnja, novinari i nisu toliko opsjedali, a i sam, koliko može, bježi od publiciteta. Ne smatra se 'posebnim', iako će njegovo ime i Zagreb uvijek biti vezani uz Dan svjetske populacije.
„Nije to nikakav spektakularan osjećaj, jedino što mi se,eto, za rođendan javljaju neki nepoznati ljudi i novinari. U početku je mama odgovarala na njihova pitanja, a otkad sam postao punoljetan taj 'teret' sam nosim“, kaže on.
RSE: Što ti se događalo sve ove godine, da li ti je ta 'javnost' išla na živce ili ti je u nečem i pomogla?
„Paaa, više mi je išlo na živce, nego što mi je pomoglo. Nisam apsolutno ništa profitirao od toga u životu. Sve što sam napravio, napravio sam sam“, odgovara Matej.
Matej je strastveni ronilac i voli Zemlju promatrati 'ispod mora'.
„Kada zaroniš ispod površine mora, čini ti se kao da, praktički, letiš, kao da si u nekim drugim dimenzijama, gotovo vam ne mogu opisati taj osjećaj, ali to je jedno jako, jako 'oslobađajuće' iskustvo i, svaki put isti osjećaj, bez obzira da li si zaronio negdje prvi put ili roniš na istoj lokaciji 50 puta, svaki put je drugačije i ljepše.“
Politika ga ne zanima, obožava svoj grad i Hrvatsku, ali na živce mu idu hvalisanja političara kako je Hrvatska 'najljepša' zemlja na svijetu, kako su Hrvati 'najstariji ' europski narod, Jadransko more 'iznad svih mora'...
„Cijeli sam život," kaže Matej, "to slušao i vjerovao, a onda sam proljetos, zaronio u Crveno (egipatsko) more i otkrio i 'druge širine i dubine'. U Hrvatskoj govore 'naš Jadran je najljepši na svijetu...' Jadran jest predivan, od Istre do Dubrovnika, to se stvarno treba reći i mogu i osobno potvrditi jer sam svuda ronio. Ali, moram priznati da me Crveno more totalno 'šokiralo ljepotom'! Njegovi koraljni grebeni, tisuću i jedna vrsta ribica u svim bojama, kad sam zaronio, ostao sam bez daha, stvarno je predivno! A, to znači da treba ići svuda po svijetu, vidjeti što više možeš, uspoređivati, a ne slušati samo neke 'domaće stereotipe'", poručuje on.
Demografska budućnost "na repu"
Matej je službeno evidentiran kao 5-milijarditi Zemljanin za vrijeme Univerzijade, svjetskih studentskih igara, koje su održane 1987. u Zagrebu. Samo 12 godina kasnije u Sarajevu je proglašen i 6-milijarditi stanovnik Zemlje, Adnan Nević, igrom slučaja, iz iste regije.
Do kraja 2011. broj ljudi na Zemlji doseći će i 7 milijardi, no jedan od najistaknutijih hrvatskih demografa, dr Anđelko Akrap poručuje da ne treba brinuti od eventualne prenapučenosti zemaljske kugle.
„Procjenjuje se da nikada kugla zemaljska nikada neće imati više od 10 milijardi stanovnika. Ti trendovi rasta zadržat će se na 10-10,5 milijardi, ukoliko ne bude većih kataklizmi ili epidemija“, smatra Akrap.
Najveći porast stanovništva događa se u najnerazvijenijim zemljama svijeta, i oni će, ističe dr Akrap vrlo brzo biti i najbrojniji Zemljani, budućnost je njihova, a danas ih se marginalizira i, uglavnom, gladuju.
„Svijet je upleten u zastrašujuću 'spiralu konkurentnosti', razvijeni i bogati se međusobno natječu kako postati još jači, najjači i ekonomski najsnažniji. Pri tom zaboravljaju one koji su 'na repu', a koji su demografska budućnost Zemlje“.
Sve bivše socijalističke zemlje imaju najlošiju demografsku sliku u Europi, i može se, kaže dr Akrap, govoriti o početku demografskog izumiranja Hrvata, Srba, Slovenaca... Na širim prostorima zasad se obnavljaju jedino Albanci, negdje na granici su i Bosnjaci.
Upozorava da imigracijom i uvažanjem radne snage nijedna država ne može bitnije popraviti demografsku sliku, može je samo ublažiti, a jedino pravo rješenje je prema riječima profesora Akrapa, dobra i pametna obiteljska politika, kakvu odavno primjenjuju visokorazvijene skandinavske zemlje.
„Skandinavske zemlje imaju najbolju demografsku sliku, zahvaljujući upravo dobroj obiteljskoj politici. Prvo, imaju jako pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena s malom djecom, a to znači da se žene ne boje za radno mjesto, ne boje se da će biti degradirane, ukoliko odu na porodiljski dopust. Žena s malom djecom u tim državama, može kombinirati i raditi pola radnog vremena ili nepotpuno radno vrijeme, kako god joj odgovara. Isto tako, te zemlje imaju i jako razvijene javne usluge i servis za obitelji s djecom, a poslodavci su, što je kod nas još nezamislivo, naprosto prinuđeni o svemu tome voditi o računa“, objašnjava Akrap.
Mateja smo uspjeli pronaći u Zagrebu, danas ima 24 godine, radi, nije oženjen i, kao većina mladih u Hrvatskoj, nema svoj stan i živi s roditeljima.
„Što nas je više na Zemlji to bolje, ali svatko bi morao imati, barem, pristojan smještaj i hranu", poručuje 5-milijarditi Zemljanin, Matej Gašpar.
„Završio sam srednju kemijsku školu, išao sam i na kemijski fakultet, još ga nisam završio, ali već 3 godine radim u jednoj privatnoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom laboratorijske opreme i kemikalija. Prvu plaću sam potrošio na tečaj ronjenja. Solidno živim, ali samo zato što još uvijek stanujem kod roditelja i ne plaćam podstanarstvo, u suprotnom, plaća mi ne bi bila dovoljna za život, a kamo li za hobi“, kratko opisuje taj simpatični 24-ogodišnjak.
„Nije to nikakav spektakularan osjećaj, jedino što mi se,eto, za rođendan javljaju neki nepoznati ljudi i novinari. U početku je mama odgovarala na njihova pitanja, a otkad sam postao punoljetan taj 'teret' sam nosim“, kaže on.
RSE: Što ti se događalo sve ove godine, da li ti je ta 'javnost' išla na živce ili ti je u nečem i pomogla?
„Paaa, više mi je išlo na živce, nego što mi je pomoglo. Nisam apsolutno ništa profitirao od toga u životu. Sve što sam napravio, napravio sam sam“, odgovara Matej.
Matej je strastveni ronilac i voli Zemlju promatrati 'ispod mora'.
„Kada zaroniš ispod površine mora, čini ti se kao da, praktički, letiš, kao da si u nekim drugim dimenzijama, gotovo vam ne mogu opisati taj osjećaj, ali to je jedno jako, jako 'oslobađajuće' iskustvo i, svaki put isti osjećaj, bez obzira da li si zaronio negdje prvi put ili roniš na istoj lokaciji 50 puta, svaki put je drugačije i ljepše.“
Politika ga ne zanima, obožava svoj grad i Hrvatsku, ali na živce mu idu hvalisanja političara kako je Hrvatska 'najljepša' zemlja na svijetu, kako su Hrvati 'najstariji ' europski narod, Jadransko more 'iznad svih mora'...
„Cijeli sam život," kaže Matej, "to slušao i vjerovao, a onda sam proljetos, zaronio u Crveno (egipatsko) more i otkrio i 'druge širine i dubine'. U Hrvatskoj govore 'naš Jadran je najljepši na svijetu...' Jadran jest predivan, od Istre do Dubrovnika, to se stvarno treba reći i mogu i osobno potvrditi jer sam svuda ronio. Ali, moram priznati da me Crveno more totalno 'šokiralo ljepotom'! Njegovi koraljni grebeni, tisuću i jedna vrsta ribica u svim bojama, kad sam zaronio, ostao sam bez daha, stvarno je predivno! A, to znači da treba ići svuda po svijetu, vidjeti što više možeš, uspoređivati, a ne slušati samo neke 'domaće stereotipe'", poručuje on.
Demografska budućnost "na repu"
Matej je službeno evidentiran kao 5-milijarditi Zemljanin za vrijeme Univerzijade, svjetskih studentskih igara, koje su održane 1987. u Zagrebu. Samo 12 godina kasnije u Sarajevu je proglašen i 6-milijarditi stanovnik Zemlje, Adnan Nević, igrom slučaja, iz iste regije.
Do kraja 2011. broj ljudi na Zemlji doseći će i 7 milijardi, no jedan od najistaknutijih hrvatskih demografa, dr Anđelko Akrap poručuje da ne treba brinuti od eventualne prenapučenosti zemaljske kugle.
„Procjenjuje se da nikada kugla zemaljska nikada neće imati više od 10 milijardi stanovnika. Ti trendovi rasta zadržat će se na 10-10,5 milijardi, ukoliko ne bude većih kataklizmi ili epidemija“, smatra Akrap.
Akrap: Svijet je upleten u zastrašujuću 'spiralu konkurentnosti', razvijeni i bogati se međusobno natječu kako postati još jači, najjači i ekonomski najsnažniji.
Najveći porast stanovništva događa se u najnerazvijenijim zemljama svijeta, i oni će, ističe dr Akrap vrlo brzo biti i najbrojniji Zemljani, budućnost je njihova, a danas ih se marginalizira i, uglavnom, gladuju.
„Svijet je upleten u zastrašujuću 'spiralu konkurentnosti', razvijeni i bogati se međusobno natječu kako postati još jači, najjači i ekonomski najsnažniji. Pri tom zaboravljaju one koji su 'na repu', a koji su demografska budućnost Zemlje“.
Sve bivše socijalističke zemlje imaju najlošiju demografsku sliku u Europi, i može se, kaže dr Akrap, govoriti o početku demografskog izumiranja Hrvata, Srba, Slovenaca... Na širim prostorima zasad se obnavljaju jedino Albanci, negdje na granici su i Bosnjaci.
Upozorava da imigracijom i uvažanjem radne snage nijedna država ne može bitnije popraviti demografsku sliku, može je samo ublažiti, a jedino pravo rješenje je prema riječima profesora Akrapa, dobra i pametna obiteljska politika, kakvu odavno primjenjuju visokorazvijene skandinavske zemlje.
„Skandinavske zemlje imaju najbolju demografsku sliku, zahvaljujući upravo dobroj obiteljskoj politici. Prvo, imaju jako pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena s malom djecom, a to znači da se žene ne boje za radno mjesto, ne boje se da će biti degradirane, ukoliko odu na porodiljski dopust. Žena s malom djecom u tim državama, može kombinirati i raditi pola radnog vremena ili nepotpuno radno vrijeme, kako god joj odgovara. Isto tako, te zemlje imaju i jako razvijene javne usluge i servis za obitelji s djecom, a poslodavci su, što je kod nas još nezamislivo, naprosto prinuđeni o svemu tome voditi o računa“, objašnjava Akrap.
