Jedan od prvih Miloševićevih poteza je bilo i uspostavljanje kontrole nad parlamentom. Iako se ne radi o sjednici parlamenta, manipulacija na Osmoj sjednici CK SK Srbije kad je Milošević definitivno pobijedio svoje rivale mogu poslužiti kao dobar uvod na tu temu. Kasnije je jednostavno raspisao izbore pod svojom kontrolom, postao “socijalista” i uz satelitske stranke bez problema kontrolirao parlament. (Imao je 190 od 250 mjesta) Parlament je izglasavao ono što je Milošević odlučivao. I u Beogradu i u Moskvi važnije je šta kaže neki savjetnik jednog od dvojice lidera nego šta kaže parlament. Moskovski “Levada” centar je ove godine pravio istraživanje o utjecaju pojedinih institucija u Rusiji pokušavajući da istraži kako gradjani rangiraju institucije vlasti. Na toj listi utjecajnih na posljednjem je mjestu - ruski parlament, Duma. Prvi je predsjednik, druga je tajna policija, slijedi zatim federalna vlada i regionalni guverneri i tek na kraju pralament.
Milošević je kontrolirao tajkune i nekima od njih pomogao da to uopće i postanu. Čim bi neko odlučio da pokaže drugačije ambicije odmah bi bio sklanjan. Kad su, naprimjer, Braća Karić počinjali bivati prejaki i počeli pokazivati političke ambicije, (navodno su i počeli “kupovati” i neke članove parlamenta), imali su i svoju TV stanicu – slijedile su posljedice i odmah su izgubili utjecaj. Putin je uradio isto. Nije dirao na početku tajkune iz Jeljcinovog doba, ali se ubrzo pokazalo da oni imaju samo jedan izbor - ili nemiješanje u politiku ili egzil. Berezovski i Gusinki su pobjegli, a jedini neposlušni, Mihail Khodorkovski je već četiri godine u sibirskom zatvoru. Kada mu je polovinom listopada ove godine isteklo četiri godine tamnovanja i kada je stekao pravo da uputi žalbu za ranije puštanje - kažnjen je od strane čuvara što mu je oduzelo pravo da uopće i uputi molbu za ranije puštanje.
U oba primjera je miješanje politike i biznisa bilo očigledno. Bilo je dovoljno biti blizu Miloševića i lako se dobijala funkcija ili mjesto poslanika. Mjesto u parlamentu je štitilo od mogućih istraga shodno pravu imuniteta. U analizi International Herald Tribuna od prošlog petka iznosi se podatak da na stranačkoj listi Putinove “Ujedinjene Rusije” za ovogodišnji ruski parlament, ima najmanje 72 kandidata koji su direktno umješani u biznis srednjeg nivoa.. Oni zauzimaju visoka mjesta na listi jer to garantira izbor u parlament. To je 12% od svih kandidata na listi. Ali, stvari izgledaju još gore: “95% kandidata na listi “Ujedinjene Rusije” su birokrati, a pola od njih su umiješani u biznis!” - kaže Vladimir Pribilovski, prvi čovjek moskovskog instituta “Panorama”. Svi koji žele biti na listi moraju platiti učlanjenje koje iznosi od 2 do 4 milijuna dolara, ovisno od toga koliko visoko se želi biti na listi. Što si više, to su šanse da se udje u parlament sigurnije, pa je stoga i - skuplje. Poredjenja radi, to je učlanjenje duplo skuplje od onoga koje se moralo platiti na izborima 2003-e godine.
Analitičari za Miloševića kažu da nije imao nikakve ideologije iza sebe osim - da ostane na vlasti. Promovirao je one koji mu se nisu mogli suprostaviti na bilo koji način. Uvijek se pričalo ko mu je blizak i pokušavalo preko tih ljudi doći do njega i pokušati doći do zaključka šta smjera. Putin radi istu operaciju. Gari Kasparov, nekadašnji svjetski prvak u šahu i jedan od lidera opozicije kaže za Putina isto - on nema ideologije.
Iako ubjedjeni komunista, dakle netko ko je trebao biti protiv nacionalizma, i ko je, konačno, to i bio tokom svoje komunističke karijere, Milošević je pustio nacionalizam iz boce. Srpski nacionalizam je bila platforma na kojoj se gradila Velika Srbija i rušila Jugoslavija. Putin je takodjer nacionalizam pustio iz boce i sve češće upotrebljavao izraze “mi” i “naši” identificirajući se tako sa Rusima, a ne i ostalim nacionalnim grupama u Rusiji. Posljedica toga su, naprimjer, jaki neo-nacistički osjećaji medju mladim ljudima u Rusiji. Moskovski “Levada centar” registrira takve osjećaje medju 15% mladih Rusa.
Milošević je prije svega bio lider Srba, a ne Srbije, iako je u svojim govorima stalno pominjao “bratstvo i jedinstvo”. Stalno je govorio o Jugoslaviji, ali je rušio i gradio Veliku Srbiju. U Vojvodini je čak bilo počelo i nasilno iseljavanje ne-Srba, da o nasilnim promjenama imena sela i ne govorim. Putin je, takodjer, prije svega ruski lider nego lider Rusije iako ga tisak prikazuje kao lidera svih i promovira termin “nacionalni lider”. Kampanja je naglašena baš na taj dio jer je Kremlin svjestan da ga pripadnici drugih nacionalnih manjina ne prihvaćaju kao nacionalnog lidera. Broj fizičkih napada na gradjane koji nisu ruske nacionalnosti rastu svake godine Putinovog mandata. Ruski, dakle ne zapadni, izvori kažu da je 2004-e registrirano 264 napada sa rasističkim i neo-nacističkim motivima. Od toga je bilo 49 mrtvih. Godina dana kasnije je bilo 462 napada, a ove godine je do sada 419 ranjenih i 53 ubijenih. Više nego jedno ubistvo tjedno motivirano rasističkim razlozima!! Samo je 17 ljudi je osudjeno!!! I pri tom, računati su samo fizički napadi dok se o onim verbalnim izljevima mržnje niko nije bavio.
Zanimljivo je, takodjer, da ih mediji u oba slučaja projiciraju kao narodne vodje. “Novi Tito” govorili su za Miloševića, “vodja srpskog naroda” i slično. On je hrabar, govorili su, on ima hrabrosti da se suprostavi svijetu, on ne da na ponos srpskog naroda i tako dalje. I Putin se portretira kao vodja. Vratio je ponos Rusiji, hrabar je, "narodu" je drago kad vide njegove agresivne izjave protiv zapada i posebno Amerike. U slučaju obojice mediji grade politički profil poznat u komunizmu kao - kult ličnosti. Putinov nedavni 55-i rodjendan bio je proslavljen na način koji, ne samo izjavama, podsjeća na proslavu 70-og rodjendana Leonida Brežnjeva.
(Treći nastavak slijedi sutra. Komentari su dobrodošli i možete ih poslati autoru na email adresu PejicN@RFERL.ORG
Kako mi je život dodijelio da jednog od ova dva lidera, Miloševića, pratim kao novinar, ali i preživljavam kao čovjek, a da drugog pratim i kao neko ko je zadužen, i za emitiranje programa na ruskom jeziku - poredjenje mi se samo nametnulo. Što sam više razmišljao to su me sličnosti više obuzimale. Pred čitaocima je drugi nastavak ove analize.