Protesti protiv rezultata posljednjih izbora u Rusiji sve češće u svijetu nameću i pitanje može li Vladimir Putin izgubiti predsjedničke izbore naredne godine.
Samo prije tri mjeseca Vladimir Putin je izgledao kao neko ko sve ima pod kontrolom.
Primjenjujući dirigovanu demokratiju, Putinova vlast je uspjela svoje političke protivnike potisnuti na marginu, televizija je o premijeru pričala samo pozitivno. Decembarski izbori za Dumu izgledali su kao mala destrukcija na njegovom trijumfalnom povratku u Kremlj, po njegovoj želji za sljedećih 12 godina.
Danas Putin djeluje slabije nego ikad u svojoj karijeri.
Čak i prije parlamentarnih izbora, postojali su znakovi da njegova popularnost blijedi. Prošli mjesec, kada je došao na boks meč, bio je izviždan. Njegovi su saradnici odbacili i svaku pomisao na to da je buka iz publike bila namijenjena njihovom šefu.
Međutim, niko ne može poreći da je protekla sedmica bila izuzetno teška za Vladimira Putina.
Prvo, njegova stranka Ujedinjena Rusija jedva je osvojila većinu na parlamentarnim izborima, unatoč široko rasprostranjenoj krađi glasova. I domaći i svjetski promatrači kazali su za ove izbore da nisu bili ni slobodni ni fer.
Prošloga ponedjeljka hiljade Moskovljana izašlo je na cestu uzvikujući da hoće poništavanje rezultata izbora, organizaciju novih i smjenu Putina.
Ovog vikenda, nekoliko desetaka hiljada stanovnika glavnog ruskog grada ponovili su iste zahtjeve, na najvećim anti-vladinim protestima od pada komunizma.
Navalni kao „kamenčić u Putinovoj cipeli"
Razlika između prvih i drugih demonstracija jeste u TV praćenju. Putinovi su mediji prva okupljanja ignorisali, a posljednja „pokrivali“ porukom da je u pitanju „manjina koja želi lažima pokvariti uspjeh“.
Pa ipak, Vladimir Putin i dalje djeluje postojano i usmjereno, prema svom cilju, novom predsjedničkom mandatu. Jer je evidentno da nema alternaciju.
Kompletan politički sistem je konstruiran tako da se spriječi ozbiljniji suparnik. Svi koji se namjeravaju takmičiti s njim iduće godine, već su se ogledali s Putinom i izgubili. Poput komunističkog vođe Genadija Zjuganova, liberala Grigorija Javlinskog ili socijaldemokrate Sergeja Mironova.
Jedini koji bi mogao biti „kamenčić u Putinovoj cipeli“ jeste karizmatični borac protiv korupcije, bloger Aleksej Navalni. Ako bi se on kandidovao, dobro bi prošao, ali zbog njegove kontroverznosti mnogi se plaše da neće uspjeti objediniti opoziciju.
Ono što Putin odmah može poduzeti, jeste „kupovanje vremena“ i smirivanje situacije.
Predsjednik Dmitrij Medvjedev je već pozvao na istragu za optužbe o izbornoj prevari. Putin se nada da razlike unutar opozicionih stranaka rade u njegovu korist i da se komunisti, anarhisti, nacionalisti i liberali posvadjati između sebe.
Vrlo je moguće da će se, na svom putu ka Kremlju, i prije predizborne kampanje, Putin distancirati od Ujedinjene Rusije, partije koju je stvarao, ali koju danas nazivaju „grupom zlikovaca i lopova". Osim toga, aktuelni premijer će vrlo vjerovatno pojačati anti-zapadnu retoriku optužujući ih da „potpaljuju vatre u Rusiji“.
Karta patriotizma nikada nije zakazala u toj ogromnoj slavenskoj zemlji.
Ono što nije predvidljivo jeste daljna sudbina demonstracija. Ako se nastave, teško će ih biti prenebregnuti, iako Putinovi saradnici uporno šalju poruku o „kontinuiranoj stabilnosti“.
Samo prije tri mjeseca Vladimir Putin je izgledao kao neko ko sve ima pod kontrolom.
Primjenjujući dirigovanu demokratiju, Putinova vlast je uspjela svoje političke protivnike potisnuti na marginu, televizija je o premijeru pričala samo pozitivno. Decembarski izbori za Dumu izgledali su kao mala destrukcija na njegovom trijumfalnom povratku u Kremlj, po njegovoj želji za sljedećih 12 godina.
Danas Putin djeluje slabije nego ikad u svojoj karijeri.
Čak i prije parlamentarnih izbora, postojali su znakovi da njegova popularnost blijedi. Prošli mjesec, kada je došao na boks meč, bio je izviždan. Njegovi su saradnici odbacili i svaku pomisao na to da je buka iz publike bila namijenjena njihovom šefu.
Međutim, niko ne može poreći da je protekla sedmica bila izuzetno teška za Vladimira Putina.
Prvo, njegova stranka Ujedinjena Rusija jedva je osvojila većinu na parlamentarnim izborima, unatoč široko rasprostranjenoj krađi glasova. I domaći i svjetski promatrači kazali su za ove izbore da nisu bili ni slobodni ni fer.
Prošloga ponedjeljka hiljade Moskovljana izašlo je na cestu uzvikujući da hoće poništavanje rezultata izbora, organizaciju novih i smjenu Putina.
Ovog vikenda, nekoliko desetaka hiljada stanovnika glavnog ruskog grada ponovili su iste zahtjeve, na najvećim anti-vladinim protestima od pada komunizma.
Navalni kao „kamenčić u Putinovoj cipeli"
Razlika između prvih i drugih demonstracija jeste u TV praćenju. Putinovi su mediji prva okupljanja ignorisali, a posljednja „pokrivali“ porukom da je u pitanju „manjina koja želi lažima pokvariti uspjeh“.
Pa ipak, Vladimir Putin i dalje djeluje postojano i usmjereno, prema svom cilju, novom predsjedničkom mandatu. Jer je evidentno da nema alternaciju.
Kompletan politički sistem je konstruiran tako da se spriječi ozbiljniji suparnik. Svi koji se namjeravaju takmičiti s njim iduće godine, već su se ogledali s Putinom i izgubili. Poput komunističkog vođe Genadija Zjuganova, liberala Grigorija Javlinskog ili socijaldemokrate Sergeja Mironova.
Jedini koji bi mogao biti „kamenčić u Putinovoj cipeli“ jeste karizmatični borac protiv korupcije, bloger Aleksej Navalni. Ako bi se on kandidovao, dobro bi prošao, ali zbog njegove kontroverznosti mnogi se plaše da neće uspjeti objediniti opoziciju.
Ono što Putin odmah može poduzeti, jeste „kupovanje vremena“ i smirivanje situacije.
Predsjednik Dmitrij Medvjedev je već pozvao na istragu za optužbe o izbornoj prevari. Putin se nada da razlike unutar opozicionih stranaka rade u njegovu korist i da se komunisti, anarhisti, nacionalisti i liberali posvadjati između sebe.
Vrlo je moguće da će se, na svom putu ka Kremlju, i prije predizborne kampanje, Putin distancirati od Ujedinjene Rusije, partije koju je stvarao, ali koju danas nazivaju „grupom zlikovaca i lopova". Osim toga, aktuelni premijer će vrlo vjerovatno pojačati anti-zapadnu retoriku optužujući ih da „potpaljuju vatre u Rusiji“.
Karta patriotizma nikada nije zakazala u toj ogromnoj slavenskoj zemlji.
Ono što nije predvidljivo jeste daljna sudbina demonstracija. Ako se nastave, teško će ih biti prenebregnuti, iako Putinovi saradnici uporno šalju poruku o „kontinuiranoj stabilnosti“.