Nakon višednevnog iskaza na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću – iskaz je dovršio svjedok obrane Zoran Stanković, koji je kao vještak patolog sugerirao - kako su u gobnici u Tomašici, kao i onim vezanim uz Srebrenicu – pokopani vojnici stradali u borbama, a ne većinom žrtve streljanja kako to tvrdi optužba.
U završnici dodatnog ispitivanja Stankovića su najviše ispitivali suci Raspravnog vijeća, budući da su željeli dodatno razjasniti svjedokove stavove o haškim optužnicama i optužnici protiv generala Mladića. Stankovića je naime u unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo suočilo s audio-snimkom u kojoj on, kao potpukovnik Vojske Jugoslavije, izvještava generala Mladića 1995.godine – o haškoj optužnici koja mu se sprema i načinima osporavanja iste.
Stanković, umirovljeni general saniteta Vojske Srbije te bivši ministar obrane i zdravlja - poricao je da ga s generalom Mladićem vežu prijateljske i osobne veze, tvrdeći da se s njim zbližio jedino kroz njegov posao vojnog patologa, budući da je radio obdukciju kćerke optuženog koja je navodno izvršila samoubojstvo.
Razgovor o haškoj optužnici u Londonu još prije Srebrenice
Svjedok je naveo kako je prvi odlazak u London bio u svibnju 1995.godine, dva mjeseca prije zauzimanja Srebrenice i genocida nad bošnjačkim dječacima i muškarcima – najvećeg zločina nakon 2.svjetskog rata na području Europe, a koji se stavlja na teret generalu Mladiću.
U prikazanoj snimci, koju je optužba vjerovatno pronašla u pretrazi Mladićeve nekretnine u Beogradu, kao i ratne dnevnike koje koristi kao krucijalne dokaze svijesti optuženog o počinjenim ratnim zločinima – Stanković je izvještavao generala Mladića o sastanku u Velikoj Britaniji 1995.godine (u Londonu).
Tužitelj je tim razgovorom, koji je general Mladić snimao - htio pokazati nevjerodostojnost Stankovića kao svjedoka „bliskog generalu Mladiću“ podsjećajući na njihove kontakte i razgovore o „pitanjima ratnih zločin“. U snimci je Stanković izvijestio generala Mladića „da su za njega puno pitali i da će sad sigurno krenuti s optužnicama“, govoreći o svom susretu s britanskom obavještajnom službom.
Pozvan na zabavu kod novinarke Belof
Stanković sucima nije naveo imena ljudi sa susreta, osim da se on dogodio u kući novinarke Nore Belof, tvrdeći da se ne može sjetiti svih okolnosti puta tijekom kojeg je održao predavanje.
„Hoćete reći da ste o ovako ozbiljnim stvarima razgovarali, poput genocida – a ne znate tko su ti ljudi bili?“, upitao ga je u nevjerici predsjedavajući sudac Alphons Orie, koji je potom želio i ispitati Stankovićev stav o namjeri „prikupljanja podataka i povlačenja optužnice“ protiv generala Mladića, a o čemu se razgovaralo na spornom sastanku.
„Mi smo imali stav države da ne priznajemo Haški sud, a moj stav je bio da prikupljamo podatke kako bi mogli oboriti ono za što nas optužuju.“, naveo je Stanković, a potom objasnio i sucu Christophu Fluggeu – zašto je govorio u množini (mi optuženi) – kada je spomenuo optužnicu generala Mladića.
„Jeste li Vi bili optuženi za ratne zločine?“, upitao je sudac.
Stanković je taj svoj stav objašnjavao tezom - da je optužnicom generala Mladića optužena i država, kao i vojska koja je ratovala pod njegovim zapovjedništvom. „Nitko ne odgovara za tisuće vojnika JNA (Jugoslavenska narodna armija), a ja sam ih obducirao. Tražio sam od države da se utvrdi odgovornost za njihovu smrt.“, rekao je Stanković govoreći o navodnoj brojci od 20 tisuća mrtvih vojnika srpske nacionalnosti.
„Koja je Vaša uloga sudskog vještaka u ovom suđenju? Trebate li Vi braniti srpsku vojsku i njezinog zapovjednika?“, ispitivali su nadalje suci, a Stanković objašnjavao – da makar je bio zabrinut oko interesa države, razmatrajući haške optužbe - nikad ne bi lagao u vezi svog posla patologa – jer ga je tako naučila majka.
VIDEO LINK: Dio ispitivanja Stankovića o njegovom stavu o haškim optužnicama
