Loši vremenski uslovi spriječili su akciju čišćenja Partizanskog spomen groblja u Mostaru koju su u utorak trebali organizovati učenici iz Londona i štićenici mostarskog diječijeg doma. Oni su ipak uspjeli poloziti vijence na razrušeno spomen obilježje.
Grupa učenika iz londonske Berligton akademije, sa svojim domaćinima u Mostaru, štićenicima dječijeg doma Egiptsko selo, položila je u utorak vijence na Partizansko spomen groblje. Iako je ranije bila najavljena akcija čišćenja, loši vremenski uslovi to nisu dopustili.
„Ja sam dobila iz Engleske 20-oro djece, ima nas 11 odraslih, znači ukupno 31 iz Engleske, da se ipak oda neka počast, možda tako probuditi uspavane ljude ovoga grada da su oni ipak dali svoje živote za slobodu u Drugom svjetskom ratu“, kaže Dubravka Guluš, voditeljica grupe.
Akcija čišćenja organizirana je putem FACEBOOK grupe oformljene kako bi se pomogla obnova i zaštita Partizanskog spomen groblja. Za manje od dva mjeseca grupi se pridružilo na hiljade Mostaraca na čelu sa istaknutim književnikom Predragom Matvejevićem, nogometnim „princem sa Neretve“ Duškom Bajevićem, ali i mnogim drugim poput Ranka Rihtmana ili Raifa Dizdarevića.
Prvi konkretan potez grupe bila je simbolična akcija čišćenja.
„Grupu djece iz Velike Britanije sačinjavaju djeca svih rasa, nacionalnosti i vjera. Zato smo u pozivu pozvali sve Mostarce da skupa s tom dječicom ponesu pokoji cvijetak“, kaže Tibor Vrančić, incijator projekta.
Selma Jakupović, vijećnica mostarskog Gradskog vijeća, bile je jadna od rijetkih građanki Mostara koja se simboličnoj akciji odazvala. Strah i zatvorenost i dalje vladaju Mostarom, opravdava Jakupović svoje sugrađane, te podlavači odgovornost vladajuće politike koja značaj Partizanskog spomen groblja godinama ignoriše.
„Može neko sve politizirati, dakle da se nazove politikanstvom, kako su mene prozvali u Gradskom vijeću kad sam spomenula tu problematiku. Međutim, postoje činjenice i postoji historija koja se ne može izbrisati bez obzira ko vladao ovim gradom , kantonom i državom. Ona lokacija partizanska, kad se zna da je prije 20 godina to mjesto bilo jedno od zaštitnih imena, odnosno mjesta u gradu Mostaru, gdje su turisti dolazili i poštovanje i počast odavali ljudima koji su ostavili svoje živote“, kaže Jakupović.
Čuveno arhitektonsko zdanje Bogdana Bogdanovića nakon rata postalao je sjedište alkoholičara i narkomana, mjesto oskrnavljenih spomen ploča i uvredljivih neonacističkih i fašističkih grafita, mjesto koje se zbog vlastite sigurnsti zaobilazi:
(Video prilog Tine Jelin za TV magazin Liberty iz oktobra 2010)
Njegov izgled, kaže nam Radmilo Andrić, nekadašnji gradonačelnik Mostara, na najbolji način pakazuje odnos aktuelnih vlasti spram tekovina antifašizma kojima se Mostar nekada ponosio. Zbog toga ga ne čudi da su i posljednje inicijative bez komentara gradskih čelnika:
„To je gradska sramota. Prošle godine je utrošeno blizu 500.000 maraka za njegovu obnovu, radovi su prekinuti krajem septembra, a već u oktobru radi toga što niko nije vodio računa o tom spomeniku počelisu klerofašisti da ga oštećuju.“
Od 2006. godine Partizansko spomen groblje proglašeno je nacionalnim spomenikom, čime je zvanično stavljeno pod zaštitu države. Pa ipak ni to nije spriječilo daljnu devastaciju spomenika. Naprotiv, poslužilo je kao još jedan izgovor lokalnim vlastima, dodaje Andrić, koji obavlja i dužnost predsjednika Odbora za obnovu Partizanskog spomen groblja:
„Ja sam nekidan imao jedan neugodan razgovor sa gospodinom Bešlićem koji meni otvoreno kaže: ’Ma neću ja da čujem za taj spomenik. To nije moja briga. To je briga Ministarstva za kulturu.’ Pa ja njemu kažem: ’Ljubo, taj spomenik nije ni u Kini ni na nebu, nego ovdje u Mostaru.’“
U gradu u kojem ulice i danas nose nazive fašističkih ideloga poput Mile Budaka ili Jure Francetića, ne treba čuditi pasivan stav lokalnog stanovništva i ignorancija politike.
Iako akcija čišćenja nije održana, Radmilo Andrić poručuje kako se do potpune obnove spomenika neće stati. Na to ga obavezuje hiljade potpisa iz cijelog svijeta, ali i podrška učenika iz Mostara i Londona.
Grupa učenika iz londonske Berligton akademije, sa svojim domaćinima u Mostaru, štićenicima dječijeg doma Egiptsko selo, položila je u utorak vijence na Partizansko spomen groblje. Iako je ranije bila najavljena akcija čišćenja, loši vremenski uslovi to nisu dopustili.
„Ja sam dobila iz Engleske 20-oro djece, ima nas 11 odraslih, znači ukupno 31 iz Engleske, da se ipak oda neka počast, možda tako probuditi uspavane ljude ovoga grada da su oni ipak dali svoje živote za slobodu u Drugom svjetskom ratu“, kaže Dubravka Guluš, voditeljica grupe.
Akcija čišćenja organizirana je putem FACEBOOK grupe oformljene kako bi se pomogla obnova i zaštita Partizanskog spomen groblja. Za manje od dva mjeseca grupi se pridružilo na hiljade Mostaraca na čelu sa istaknutim književnikom Predragom Matvejevićem, nogometnim „princem sa Neretve“ Duškom Bajevićem, ali i mnogim drugim poput Ranka Rihtmana ili Raifa Dizdarevića.
Prvi konkretan potez grupe bila je simbolična akcija čišćenja.
„Grupu djece iz Velike Britanije sačinjavaju djeca svih rasa, nacionalnosti i vjera. Zato smo u pozivu pozvali sve Mostarce da skupa s tom dječicom ponesu pokoji cvijetak“, kaže Tibor Vrančić, incijator projekta.
Selma Jakupović, vijećnica mostarskog Gradskog vijeća, bile je jadna od rijetkih građanki Mostara koja se simboličnoj akciji odazvala. Strah i zatvorenost i dalje vladaju Mostarom, opravdava Jakupović svoje sugrađane, te podlavači odgovornost vladajuće politike koja značaj Partizanskog spomen groblja godinama ignoriše.
„Može neko sve politizirati, dakle da se nazove politikanstvom, kako su mene prozvali u Gradskom vijeću kad sam spomenula tu problematiku. Međutim, postoje činjenice i postoji historija koja se ne može izbrisati bez obzira ko vladao ovim gradom , kantonom i državom. Ona lokacija partizanska, kad se zna da je prije 20 godina to mjesto bilo jedno od zaštitnih imena, odnosno mjesta u gradu Mostaru, gdje su turisti dolazili i poštovanje i počast odavali ljudima koji su ostavili svoje živote“, kaže Jakupović.
Čuveno arhitektonsko zdanje Bogdana Bogdanovića nakon rata postalao je sjedište alkoholičara i narkomana, mjesto oskrnavljenih spomen ploča i uvredljivih neonacističkih i fašističkih grafita, mjesto koje se zbog vlastite sigurnsti zaobilazi:
(Video prilog Tine Jelin za TV magazin Liberty iz oktobra 2010)
Njegov izgled, kaže nam Radmilo Andrić, nekadašnji gradonačelnik Mostara, na najbolji način pakazuje odnos aktuelnih vlasti spram tekovina antifašizma kojima se Mostar nekada ponosio. Zbog toga ga ne čudi da su i posljednje inicijative bez komentara gradskih čelnika:
„To je gradska sramota. Prošle godine je utrošeno blizu 500.000 maraka za njegovu obnovu, radovi su prekinuti krajem septembra, a već u oktobru radi toga što niko nije vodio računa o tom spomeniku počelisu klerofašisti da ga oštećuju.“
Od 2006. godine Partizansko spomen groblje proglašeno je nacionalnim spomenikom, čime je zvanično stavljeno pod zaštitu države. Pa ipak ni to nije spriječilo daljnu devastaciju spomenika. Naprotiv, poslužilo je kao još jedan izgovor lokalnim vlastima, dodaje Andrić, koji obavlja i dužnost predsjednika Odbora za obnovu Partizanskog spomen groblja:
„Ja sam nekidan imao jedan neugodan razgovor sa gospodinom Bešlićem koji meni otvoreno kaže: ’Ma neću ja da čujem za taj spomenik. To nije moja briga. To je briga Ministarstva za kulturu.’ Pa ja njemu kažem: ’Ljubo, taj spomenik nije ni u Kini ni na nebu, nego ovdje u Mostaru.’“
U gradu u kojem ulice i danas nose nazive fašističkih ideloga poput Mile Budaka ili Jure Francetića, ne treba čuditi pasivan stav lokalnog stanovništva i ignorancija politike.
Iako akcija čišćenja nije održana, Radmilo Andrić poručuje kako se do potpune obnove spomenika neće stati. Na to ga obavezuje hiljade potpisa iz cijelog svijeta, ali i podrška učenika iz Mostara i Londona.
