Za desetak dana u Sarajevu počinje IV Balet fest Sarajevo. I za četvrti po redu Balet fest u Sarajevu organizatori na sceni Narodnog pozorišta najavljuju magiju baleta u izvođenju najvećih baletnih prvaka i prvih imena savremene baletne koreografije. Tim povodom, naša gošća je Edina Papo, umjetnička direktorica Balet festa Sarajevo i umjetnička direktorica baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.
Papo: Hvala na pozivu i interesovanju za naš Balet fest Sarajevo i za sve ono što baletna umjetnost predstavlja u svijetu, a trebala bi i kod nas. Koliko smo uspjeli? Prije tri godine nismo ni sanjali da će toliko ljudi iz drugih država posjećivati našu WEB stranicu, da će nas zvati, da se igrači sa svih strana svijeta interesuju za naš festival i balet Narodnog pozorišta, tako da je i balet Narodnog pozorišta na dobitku. Naravno, drugo je pitanje koliko smo mi spremni i sposobni stvoriti nova radna mjesta i opravdati svo to interesovanje.
Na Balet fest mogu biti veoma ponosna. Kroz tri godine su prošli mnogi umjetnici regiona - iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije, a bili su nam i umjetnici iz Njemačke, Austrije, Ukrajine, Rusije, Brazila i Turske. U tom smislu sam sretna žena i umjetnik što se bavim ovim pozivom. Naravno ništa nije lako, pogotovo u današnje vrijeme i u vremenu u kom mi živimo. Imamo velikih problema, ali sve to jednim dobrim i lijepim entuzijazmom i naravno uz puno rada u našoj maloj direkciji Balet festa pokušavamo da prevaziđemo.
Papo: Smatram da publika veoma dobro prima balet. Znatiželjni su ljudi. Postoji mnogo ljubitelje baleta. Imamo ljude koji poštuju umjetnost baleta. Dakle, ciljane grupe su od starijih ljudi, do onih najmlađih. Moja ideja i želja je da što više razvijamo Balet fest i da imamo žanrove svih vrsta baletne umjetnosti, pa ćemo tako zadovoljiti i apetite naših gledalaca. Ali u svakom slučaju naše Sarajlije, naše građanke i građani vole da dođu na Balet fest Sarajevo. To je jedna vrsta kompenzacije onoga što mi još uvijek nemamo u našem repertoaru, a i kada imamo lijepo je vidjeti šta to radi baletni svijet, region i kolege. Tako je to bilo i nekad, prije ovog rata. Svi baletni centri u EX YU su se družili i sarađivali i imali smo običaj da razmijenimo predstave. Balet fest je na lijepom putu da ponovo objedini region u smislu da se družimo i da prenosimo dragocjena iskustva koja se mogu prenijeti našim tijelima, našim pokretima, našom magijom. Balet je specifična umjetnost i u tom smislu je i Balet fest Sarajevo vrlo interesantan.
Papo: Mi imamo određenu ideju. Dolaze nam gosti iz regiona. Ovoga puta su to gosti iz Hrvatske, Teatra HNK Ivan Plemeniti iz Rijeke, sa predstavom Shut up and dance u koreografiji Ronalda Savkovića. To je nešto zaista savremeno, moderno i nešto što je trenutno in u Evropi i svijetu. Dolaze nam gosti iz Narodnog pozorišta Beograd, sa svojom velikom predstavom Ko to tamo peva, u koreografiji Staše Zurovca. Naravno tu je i Narodno pozorište iz Sarajeva sa predstavom Mare nostrum, u koreografiji velikog Davida Bombana. Tu su i Državni akademski teatar baleta Ekaterinburg sa dva gala baletna koncerta. Naši poštovaoci znaju koliko su oni dobri i vrlo akademski potkovani.
Klasika i romantika je ono što zaista balet predstavlja. Ta riječ je asocijacija na veliki ruski balet. Imamo dva divna događaja. Izložba Umjetnost za život, koju će nam pripremiti gospodin Fuad Fočo sa svojim divnim fotografijama, koji je autor tih fotografija. Provest će nas kroz ove tri godine. Naravno, imaćemo i radionice u velikoj baletnoj Sali. Ovoga puta smo se u direkciji odlučili za Eminu Minku Kamberović, prvakinju Narodnog pozorišta Sarajevo. Ona je obilježila čitavu jednu epohu. Radi i danas po Evropi, živi i radi u Cirihu. Dakle, neko ko je ostavio zaista velikog traga u istoriji baleta Narodnog pozorišta Sarajevo. Zaslužuje da je se pozove i da se to ime ispiše zlatnim slovima i u Balet fest Sarajevo.
Papo: Ovih godina smo imali radionice savremenog baletnog izraza, nešto što je možda pristupačnije omladini, učenicima srednjih baletnih škola, naravno i profesionalcima. Razne tehnike su bile u pitanju, ali ove godine se isključivo bavimo klasičnim baletom. To je open class za sve one koji su školovani, koji imaju profesiju u svojim nogama i onima koji tek treba da postanu umjetnici baleta, školama baleta starijih razreda i svima onima koji su negdje nekad učili balet i smatraju da sada ponovo mogu da se pokažu. To je jedan metodološki, pedagoški i u svakom slučaju znalački rad naše velike balerine Minke Kamberović, koja će pokušati da na jedan drugi način tehniku klasičnog baleta približi našim umjetnicima i poštovaocima baleta, svima onima koji danas uče balet. Klasika je naš hljeb od kojeg počinje sve, pa i savremeni balet.
Papo: Mi ćemo iduće godine imati mali rođendan, mali jubilej, dakle V Balet fest, odnosno, nadam se da ćemo ga imati. I sama moja zebnja i nadanja govore o tome da apsolutno nije lako organizovati festival, niti biti umjetnik danas u BiH. Bilo koju umjetnost da obrazlažem, zaista se ljudi na svaki način dovijaju kako znaju i umiju. Mi imamo poštovaoce koji podržavaju baletnu umjetnost. Tu su razne institucije, ministarstva, grad Sarajevo. Međutim, još uvijek je jako teško biti atraktivan i stalno dokazivati da je to elitna umjetnost i da gosti iz Turske ne mogu pješice doći na naš festival. Sve to košta i sve su to stvari koje vi kao organizator trebate da obezbjedite. Da ne govorim o tome da biti dobar domaćin, podrazumijeva dobar smještaj i dobru atmosferu, a to sve košta. Uvijek sam za to da se jednostavno postavi određeni kriterij. Znamo mi vrlo dobro šta je to što promoviše BiH. Naše društvo to osjeća i naši građani to znaju.
Mi znamo da je teška situacija. Balet u BiH, i dvadeset godina poslije rata, još nesigurno staje na svoje baletne noge, ali ne po kvalitetu i tehnici, koju mi danas imamo, već po broju ljudi koji je nama potreban da kvalitetno radimo produkciju. Dvadesetpet igrača je jako malo za jedan ansambl baleta, koji nosi prefiks Narodnog pozorišta Sarajevo. U tom smislu, svih ovih godina, nastojim da se baletna umjetnost razvije i brojčano i repertoarski. Jako je naporno dokazivati ljudima poslije dvadeset godina da se jedno Labudovo jezero ne možete igrati sa 25 igrača. Savremenije stvari da. Mi moramo vaspitavati našu mladost, ali ne tako da oni pošto-poto ulaze u ansambl baleta. To su određeni nivoi, kriteriji, zakoni, kodeksi, kao i svugdje u svijetu. Zato smo tako osjetljivi i nježni i vrlo specifični po svom djelovanju. Nisam nezadovoljna, ali uvijek se držim one naše stare narodne poslovice da uvijek može biti bolje i više. Čovjek do kraja svog života treba da ima to cjeloživotno htijenje i učenje, pa i o baletu između ostalog.
RSE: Cilj je, kažete, popularizacija baletne umjetnosti. Koliko ste prethodne tri godine uspjeli u tome?
Papo: Hvala na pozivu i interesovanju za naš Balet fest Sarajevo i za sve ono što baletna umjetnost predstavlja u svijetu, a trebala bi i kod nas. Koliko smo uspjeli? Prije tri godine nismo ni sanjali da će toliko ljudi iz drugih država posjećivati našu WEB stranicu, da će nas zvati, da se igrači sa svih strana svijeta interesuju za naš festival i balet Narodnog pozorišta, tako da je i balet Narodnog pozorišta na dobitku. Naravno, drugo je pitanje koliko smo mi spremni i sposobni stvoriti nova radna mjesta i opravdati svo to interesovanje.
Na Balet fest mogu biti veoma ponosna. Kroz tri godine su prošli mnogi umjetnici regiona - iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije, a bili su nam i umjetnici iz Njemačke, Austrije, Ukrajine, Rusije, Brazila i Turske. U tom smislu sam sretna žena i umjetnik što se bavim ovim pozivom. Naravno ništa nije lako, pogotovo u današnje vrijeme i u vremenu u kom mi živimo. Imamo velikih problema, ali sve to jednim dobrim i lijepim entuzijazmom i naravno uz puno rada u našoj maloj direkciji Balet festa pokušavamo da prevaziđemo.
RSE: Koliko je publika u Sarajevu željna baleta?
Papo: Smatram da publika veoma dobro prima balet. Znatiželjni su ljudi. Postoji mnogo ljubitelje baleta. Imamo ljude koji poštuju umjetnost baleta. Dakle, ciljane grupe su od starijih ljudi, do onih najmlađih. Moja ideja i želja je da što više razvijamo Balet fest i da imamo žanrove svih vrsta baletne umjetnosti, pa ćemo tako zadovoljiti i apetite naših gledalaca. Ali u svakom slučaju naše Sarajlije, naše građanke i građani vole da dođu na Balet fest Sarajevo. To je jedna vrsta kompenzacije onoga što mi još uvijek nemamo u našem repertoaru, a i kada imamo lijepo je vidjeti šta to radi baletni svijet, region i kolege. Tako je to bilo i nekad, prije ovog rata. Svi baletni centri u EX YU su se družili i sarađivali i imali smo običaj da razmijenimo predstave. Balet fest je na lijepom putu da ponovo objedini region u smislu da se družimo i da prenosimo dragocjena iskustva koja se mogu prenijeti našim tijelima, našim pokretima, našom magijom. Balet je specifična umjetnost i u tom smislu je i Balet fest Sarajevo vrlo interesantan.
RSE: Hoće li i po čemu ovogodišnji Balet fest biti drugačiji od prethodnih?
Papo: Mi imamo određenu ideju. Dolaze nam gosti iz regiona. Ovoga puta su to gosti iz Hrvatske, Teatra HNK Ivan Plemeniti iz Rijeke, sa predstavom Shut up and dance u koreografiji Ronalda Savkovića. To je nešto zaista savremeno, moderno i nešto što je trenutno in u Evropi i svijetu. Dolaze nam gosti iz Narodnog pozorišta Beograd, sa svojom velikom predstavom Ko to tamo peva, u koreografiji Staše Zurovca. Naravno tu je i Narodno pozorište iz Sarajeva sa predstavom Mare nostrum, u koreografiji velikog Davida Bombana. Tu su i Državni akademski teatar baleta Ekaterinburg sa dva gala baletna koncerta. Naši poštovaoci znaju koliko su oni dobri i vrlo akademski potkovani.
Klasika i romantika je ono što zaista balet predstavlja. Ta riječ je asocijacija na veliki ruski balet. Imamo dva divna događaja. Izložba Umjetnost za život, koju će nam pripremiti gospodin Fuad Fočo sa svojim divnim fotografijama, koji je autor tih fotografija. Provest će nas kroz ove tri godine. Naravno, imaćemo i radionice u velikoj baletnoj Sali. Ovoga puta smo se u direkciji odlučili za Eminu Minku Kamberović, prvakinju Narodnog pozorišta Sarajevo. Ona je obilježila čitavu jednu epohu. Radi i danas po Evropi, živi i radi u Cirihu. Dakle, neko ko je ostavio zaista velikog traga u istoriji baleta Narodnog pozorišta Sarajevo. Zaslužuje da je se pozove i da se to ime ispiše zlatnim slovima i u Balet fest Sarajevo.
RSE: Kome su namijenjene te radionice i šta će se tamo dešavati?
Papo: Ovih godina smo imali radionice savremenog baletnog izraza, nešto što je možda pristupačnije omladini, učenicima srednjih baletnih škola, naravno i profesionalcima. Razne tehnike su bile u pitanju, ali ove godine se isključivo bavimo klasičnim baletom. To je open class za sve one koji su školovani, koji imaju profesiju u svojim nogama i onima koji tek treba da postanu umjetnici baleta, školama baleta starijih razreda i svima onima koji su negdje nekad učili balet i smatraju da sada ponovo mogu da se pokažu. To je jedan metodološki, pedagoški i u svakom slučaju znalački rad naše velike balerine Minke Kamberović, koja će pokušati da na jedan drugi način tehniku klasičnog baleta približi našim umjetnicima i poštovaocima baleta, svima onima koji danas uče balet. Klasika je naš hljeb od kojeg počinje sve, pa i savremeni balet.
RSE: Balet u BiH ove godine slavi 63 godine postojanja. Može li na neki način i Balet fest biti jedan od događaja sa kojih se može poslati poruka o teškom položaju baleta i uopšte baletnog ansambla u BiH, ali i generalno umjetnosti i umjetnika?
Papo: Mi ćemo iduće godine imati mali rođendan, mali jubilej, dakle V Balet fest, odnosno, nadam se da ćemo ga imati. I sama moja zebnja i nadanja govore o tome da apsolutno nije lako organizovati festival, niti biti umjetnik danas u BiH. Bilo koju umjetnost da obrazlažem, zaista se ljudi na svaki način dovijaju kako znaju i umiju. Mi imamo poštovaoce koji podržavaju baletnu umjetnost. Tu su razne institucije, ministarstva, grad Sarajevo. Međutim, još uvijek je jako teško biti atraktivan i stalno dokazivati da je to elitna umjetnost i da gosti iz Turske ne mogu pješice doći na naš festival. Sve to košta i sve su to stvari koje vi kao organizator trebate da obezbjedite. Da ne govorim o tome da biti dobar domaćin, podrazumijeva dobar smještaj i dobru atmosferu, a to sve košta. Uvijek sam za to da se jednostavno postavi određeni kriterij. Znamo mi vrlo dobro šta je to što promoviše BiH. Naše društvo to osjeća i naši građani to znaju.
Mi znamo da je teška situacija. Balet u BiH, i dvadeset godina poslije rata, još nesigurno staje na svoje baletne noge, ali ne po kvalitetu i tehnici, koju mi danas imamo, već po broju ljudi koji je nama potreban da kvalitetno radimo produkciju. Dvadesetpet igrača je jako malo za jedan ansambl baleta, koji nosi prefiks Narodnog pozorišta Sarajevo. U tom smislu, svih ovih godina, nastojim da se baletna umjetnost razvije i brojčano i repertoarski. Jako je naporno dokazivati ljudima poslije dvadeset godina da se jedno Labudovo jezero ne možete igrati sa 25 igrača. Savremenije stvari da. Mi moramo vaspitavati našu mladost, ali ne tako da oni pošto-poto ulaze u ansambl baleta. To su određeni nivoi, kriteriji, zakoni, kodeksi, kao i svugdje u svijetu. Zato smo tako osjetljivi i nježni i vrlo specifični po svom djelovanju. Nisam nezadovoljna, ali uvijek se držim one naše stare narodne poslovice da uvijek može biti bolje i više. Čovjek do kraja svog života treba da ima to cjeloživotno htijenje i učenje, pa i o baletu između ostalog.
