Dva svećenika i jedna časna sestra svjedočili o mučenjima koja su proživjeli tijekom devedesetih godina u raznim logorima. Svoja svjedočanstva rekli su papi Franji. Rekli su i da su oprostili svojim mučiteljima. Papa Franjo od njih je zatražio blagoslov i podsjetio da prošlost nikada nitko ne smije zaboraviti, ali ne da bi bili osvetnici već mirotvorci. Troje mučenika vlč. Zvonimir Matijević, fra Jozo Puškarić i s. Ljubica Šekerija svojim praštanjem poručili su da narodi u BiH ne trebaju odmicati jedni od drugih jer oni su upućeni jedni na druge
Dva svećenika vlč. Zvonimir Matijević, fra Jozo Puškarić i časna sestra Ljubica Šekerija tijekom minulog rata proživjeli su križni put na bosanskohercegovačkim prostorima. Na surov način mučeni su i ponižavani. Vlč. Zvonimira su toliko tukli da bi padao u nesvijest od bolova. Fra Jozo je molio mučitelje da ga ubiju i dokrajče njegove rane. Ispričao je da su ga toliko batinali da je osjećao kako mu lome rebra. Sestri Ljubici Šekeriji oštrili bi sablje pred očima i prijetili kako će ju ubiti ako ne pogazi svoju svetinju. Sve troje su oprostili svojim mučiteljima
„Ja od srca opraštam svima koji su mi nanijeli bol. Molim za njih. Neka im milosrdno Bog oprosti i povede ih na put mira. Hvala Vam Sveti oče što ste došli u naš glavno grad da po mojem svjedočenju čujtete još tisuće svjedočenja ljudi koji su patili, ali i osoba koje ne gube nade. Osoba koje vjeruju u pobjedu dobra nad zlim“, rekao je vlč. Zvornimir
„Posebno sam zahvalan Bogu za ovaj višak života nakon logora. Osobito sam zahvalan Gospodinu što me nijednog trenutka nije uhvatila mržnja prema mojim mučiteljima. Oprostio sam im. Danas i ja zajedno sa Svetim Ivanom Pavlom II. mogu zavapiti – nikada više rata“, rekao je fra Jozo.
„Ima još mnogo redovnica koje su tijekom minulog rata doživjele patnju. Svima sam sve oprostila. Koliko god su mučitelji bili grubi Božja snaga bila je na mojoj strani“, kazala je časna sestra Ljubica.
Njihova hrabrost da pred nekoliko tisuća ljudi opišu surovost koju su pretrpjeli oduševila je papu Franju. Tražio je od njih blagoslov. Pripremljeni govor ostavio je po strani, a onda im govorio iz srca.
„Draga braćo i sestre nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne za osvetiti se već da budete mirotvorci. Na to ne smijete gledati kao na neku čudnu stvar već da biste mogli ljubiti kako su i oni ljubili. Upravo su vam oni prenijeli vjeru. Oni su vam prenijeli kako se živi vjera – uzeli su svoje sjećanje kako bi gradili mir“, rekao je papa Franjo.
Čin praštanja i na papu Franju emotivno je djelovao
„Mnogo toga me se dojmilo u njihovom svjedočenju, ali jedna riječ posebno – praštanje. Ćovjek koji se posvetio Gospodinu, a ne zna oprostiti zaista ničemu ne služi. Oprostiti nekome tko ti je rekao neku ružnu riječ ili s kim si se svađao je veoma lako. Ali oprostiti onome koji te mučio, koji te mrcvario, koji te mučio oružjem – to je teško. Oni su to učinili“, podcrtao je papa
A na tisuće ljudi nakon rata u BIH oprostilo je kako bi krenulo dalje. Ljudi su se vratili svojim domovima. Prošlost su ostavili iza sebe ne zaboravljajući je nego okrećući novu stranicu ne samo u svojim životima već na ovim prostorima. Vehid Šehić koji je tijekom rata u BIH bio jedan od najvećih mirovnih aktivista kaže da je oprost mučiteljima mnogo više od izgradnje pomirenja o kojem se u BIH toliko govori
„Taj oprost je takav jer su oni prvo razumjeli sebe i razumjeli one koji si im bol učinili. Kroz oprost on stvara jedan novi odnos. Kod na se ljudi pomire, pruže ruku jedan drugom, a onda sutra okrenu leđa. To nije ovaj način praštanja. Ovo što su učinili dvojica svećenika i časna sestra je izgradnja povjerenja i razumjevanja“, istaknuo je Vehid Šehić.
Fra Franjo Ninić ističe da su svjedočenja i čin praštanja istinsko ljudstvo na koje baš tako često ovdje ne nailazimo
„Čovjek koji je sposoban nadići mržnju prema onom koji mu čini zlo i koji je sposoban krenuti dalje kroz život, bez obzira što je to njemu nevinom učinjeno, napravio je jedan kršćanski korak naprijed. Ja mislim da je to jedna nova vrsta obraćenja koju čovjek doživljava u trenucima patnje“, prokomentirao je fra Franjo.
Čovjek koji živi danas u jednom podijeljenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko trebao bi izaći iz perspektive da je samo on žrtva, dodaje fra Franjo. Tek tada će oprostiti, ali i moći biti mirotvorac
„Patnja se prvotno treba prepoznati kod drugih, kod onih koji su meni učinili zlo. Iz svjedočenja troje ljudi moguće je naučiti da se treba izdići iznad situacije žrtve i da prepoznavajući patnju i žrtvu drugoga je čovjek ipak sposoban praviti novo društvo koje ne počiva na isključivosti nego na razumjevanju i praštanju. Ili ono što je papa zatražio od nas da princip naših međusobnih života bude mir. Ali ne mir kao odsustvo rata već kao stvaranje povjerenja među različitim ljudima koji će u ovakvom složenom društvu praviti jedno novo dobro koje nam je nužno potrebno“, zaključio je fra Franjo Ninić.
Nikada više rata, poručio je papa nakon što se susreo s vlč. Zvonimirom, fra Jozom i sestrom Ljubicom. Nikada, jer rat je samo princip loših politika, a ne ljudi. Svi ljudi bez obzira na naciju i boju kože opet su upućeni jedni na druge. Iako ih zavade, ljudi se ponovno mire i praštaju.