Kadetska košarkaška reprezentacija nedavno je u Bosnu i Hercegovinu donijela europsko zlatno odličje. Jedan od najzaslužnijih za ovaj uspjeh svakako je izbornik Josip Pandža. Povod je to da s njim razgovaramo u njegovom rodnom Vitezu.
RSE: Jeste li se uspjeli odmoriti od euforije koju su ovih dana u Bosnu i Hercegovinu donijeli mladi košarkaši?
Pandža: Iskreno, još tražim prostor da se odmorim. Tu sam na raspolaganju svima, interes mi je da u ovoj euforiji svako naše dijete koje je zaslužilo dobije neku nagradu ili neku budućnost po pitanju njihovog košarkaškog razvoja. Takva nam je država, u euforiji se, ružno je to reći, ali je tako, u euforiji ako se nešto uzme – uzme, ako ne, onda se to sve brzo zaboravlja. Meni je žao što ne postoji sistem nagrađivanja, sistem vrednovanja, sistem ulaganja u mlade sportaše, međutim, tako je, kako je. Mi se moramo prilagoditi i snalaziti u tom vremenu i takvim okolnostima.
RSE: Više puta ste ponovili da je za uspjeh ovih mladih ljudi bio presudan, prije svega, marljiv rad. Šta je još doprinijelo tome da donesete prvo zlato za BiH?
Pandža: Međuljudski odnosi su ono što je meni ključno. Mi smo na tome insistirali od prvog dana. Oni su se odricali maksimalno, slušali nas maksimalno. Raslo je povjerenje između nas i njih, svakim danom, svakom novom utakmicom, prijateljskom. Nama je puno pomogao turnir u Gruziji, Olimpijske igre mladih, koje smo osvojili. Tu su se djeca napunila samopouzdanjem, otišla na Prvenstvo, rasli iz kola u kolo. I opet kažem, najbolju utakmicu u ta dva mjeseca smo odigrali tu finalnu, protiv Litvanije.
RSE: Na dočeku kadetske reprezentacije u Sarajevu rekli ste da su ovi momci samo poštovali jedni druge i da to treba biti putokaz za cijelu državu. Koliko, dakle, ovi mladi ljudi mogu zaista služiti kao primjer državi?
Pandža: Mogu puno. To su neke nove generacije, iskrene generacije, neopterećene generacije. Oni su pokazali kako treba čovjek s čovjekom da funkcionira. Od njih možemo samo prepisivati i učiti. Oni su mene puno naučili, bili su dobri ljudi. To im se vratilo. Mislim da se tako može dalje, iako je naša stvarnost teška i surova, ali – treba se boriti.
RSE: Nakon ovog uspjeha, da li očekujete da će država više ulagati u mlade talente i sport, generalno?
Pandža: Oni su se pokazali sad, oni reagiraju u euforiji. Ja se bojim da mi nemamo sistemsko rješenje. Oni će sad da pomognu, ja vidim da oni pomažu na konto nas i Olimpijski savez, i Nogometni savez, i rukometni. Oni sad to nešto dijele, u ovoj euforiji. Nisu to projekti, to su njihova pomaganja samo da se ljudi malo smire i stišaju, da kažu – evo, pomogli su. I, kad prođe šest dana, sedam, nema više euforije, oni više neće spominjati sport. Mislim da nije uopće riješeno ulaganje u sport u BiH, a sport jedini može da promovira državu, kao što su ovi naši momci promovirali na Evropskom prvenstvu. Puno veća je to reklama od svih političara koji su do sad pokušavali, ali na drugačije načine, da promoviraju državu.
RSE: Jednom ste izjavili da je ovo generacija mladih košarkaša koja bi u budućnosti mogla ostvariti izuzetne rezultate. Šta Vi očekujete od svojih zlatnih dječaka?
Pandža: Očekujem da budu seniorski reprezentativci, dio njih. Očekujem da rješavaju svoju egzistenciju preko košarke. To će moći samo ako budu puno radili i ako budu skromni. Ovo je sad veliki teret. Da li to oni mogu nositi, ja ne znam. Pričamo, i dalje pričamo, iako nisam sada sa njima tamo, da ostanu skromni. Teško je sad njima. Oni misle da su nešto posebno drugačiji, iz najvažnije države. Sa šesnaest godina dođeš, pa te dočeka toliki broj ljudi. Nije im lako to ni podnijeti. A njihovi roditelji, treneri u klubu, trener reprezentacije, moraju im pomoći da ostanu normalni ljudi, na zemlji, da puno rade kako bi mogli doći nekad do svoje egzistencije, a i do seniorske reprezentacije. Ako ne bude to napravljeno, ova zlatna medalja neće imati neku vrijednost.
