Na međunarodnoj izložbi „Freedom to Create“ u Sarajevu, koja je upravo zatvorena, predstavilo se 38 umjetnika iz svijeta. Brojna djela socijalno angažovane umjetnosti direktno argumentuju probleme sa kojima se suočavaju ljudi različitih sredina. Svoje radove na izložbi predstavila je i palestinska fotografkinja Laura Boushnak. Iako je učestvovanje na izložbi jedan od razloga njenog dolaska u Bosnu i Hercegovinu, drugi je potraga za svojim korijenima.
Laura Boushnak palestinska je fotografkinja, rođena u Kuvajtu. Već 12 godina bavi se fotografijom radeći za svjetske servise, poput Agence France-Presse, te kao reporterka iz Libanona za Associated Press. Njezine radove objavljivali su New York Times, The Guardian, The National Geographic i Le Monde.
I dok čeka nove izazove i ideje, Laura je, u međuvremenu, odlučila istražiti sebe. Korijen svog porodičnog stable došla je tražiti u BiH.
„Moja porodica je porijeklom iz Mostara. Moj djed je imao tri godine kada je sa roditeljima napustio Bosnu tokom pada Otomanske imperije i imigrirali su u Palestinu i tamo su se prozvali Boushnak. Smiješno je kada putujem arapskim zemljama da ne izgledam poput Arapkinje, pa mi ljudi nikad ne prilaze kao Arapkinji. Prije tri mjeseca sam se doselila u Sarajevo. Tako ću iskoristiti priliku da se upoznam i da naučim nešto o Bosni. Nevjerovatno je koliko se ovdje osjećam domaćom jer smatram da je kultura jednaka onoj iz koje ja potičem. Stoga se boravku ovdje veoma radujem“, kazala je ona.
Nakon završenog studija sociologije pažnju joj je privukla fotografija. Poslije šestomjesečne obuke za fotoreportera, Laura je počela i samostalno izvještavati sa terena vjerno bilježeći svojim aparatom dešavanja. Ubrzo joj se razvila želja za dokumentarnom fotografijom, prisjeća se ona:
„Vremenom mi se fotografsko pokrivanje događaja učinilo frustrirajućim - odete na događaj, napravite nekoliko fotosa, koji nakon sat vremena izgube značaj. Tada sam razmislila i shvatila da želim otići i korak dalje u pričama i ispričati više detalja o tome šta se dešava. Tako mi se razvila ideja da se počnem baviti dokumentarnom fotografijom.“
Za fotografiju potrebna emocionalna priprema
Laura Boushnak dosad je napravila nekoliko serija fotografija. Teme su različite: edukacija žena u arapskom svijetu, preživjeli od kasetnih bombi u južnom Libanonu, gay populacija u Bejrutu, Francuskinje koje su prešle na islam, orijentalne plesačice u Parizu.
Laura Boushnak
„Tema mojih radova je obrazovanje. Izabrala sam ovu temu jer 50 posto žena iz arapskog svijeta ne zna čitati i pisati, što je velika prepreka u procesu obnove ovog dijela svijeta. Uporedo radim i temu 'Žrtve kasetnih bombi'. Ovaj rad sam započela nakon rata 2006. godine jer sam bila iznenađena količinom razaranja kroz koju su žrtve morale proći iako je rat završen. Ove osobe morale su ponovo izgraditi svoje živote i, uprkos trajnim ozljedama, pokušati se uklopiti u drušvo“, kaže Boushnak.
Zbog težine priča koje bilježi okularom svog aparata, svako fotografisanje podrazumijeva i emocionalnu pripremu, pojašnjava ona:
„Moramo zadobiti njihovo povjerenje kako bismo mogli pristupiti njihovim životima i pričama. Definitivno to oduzima mnogo vremena i napora, i u neku ruku postajete dio njihovih priča, što je i za vas veliki pritisak. Ne smijete se u potpunosti prepustiti jer ćete se mentalno iscrpiti.“
Laura je članica grupe „Rawiya Collective“ koju čini pet fotografkinja sa područja Bliskog Istoka. Njihov primarni zadatak je ponuditi drugačiju sliku Bliskog Istoka od onih koje se često negativno prenose svijetu:
„Postoje stereotipi kojih se trebamo oslobađati. Ja također. Kada sam prije tri mjeseca došla u Sarajevo, još su mi se vrtile slike ratnog Sarajeva jer sam jedino takve motive vidjela iz Bosne i Hercegovine.“
Rad naše sagovornice još nisu prepoznale vlasti u rodnoj Palestini. Ali, kako i sama kaže, komentar javnosti na njene fotografije najbolja joj je nagrada.
Laura Boushnak palestinska je fotografkinja, rođena u Kuvajtu. Već 12 godina bavi se fotografijom radeći za svjetske servise, poput Agence France-Presse, te kao reporterka iz Libanona za Associated Press. Njezine radove objavljivali su New York Times, The Guardian, The National Geographic i Le Monde.
I dok čeka nove izazove i ideje, Laura je, u međuvremenu, odlučila istražiti sebe. Korijen svog porodičnog stable došla je tražiti u BiH.
Moj djed je imao tri godine kada je sa roditeljima napustio Bosnu tokom pada Otomanske imperije i imigrirali su u Palestinu i tamo su se prozvali Boushnak.
„Moja porodica je porijeklom iz Mostara. Moj djed je imao tri godine kada je sa roditeljima napustio Bosnu tokom pada Otomanske imperije i imigrirali su u Palestinu i tamo su se prozvali Boushnak. Smiješno je kada putujem arapskim zemljama da ne izgledam poput Arapkinje, pa mi ljudi nikad ne prilaze kao Arapkinji. Prije tri mjeseca sam se doselila u Sarajevo. Tako ću iskoristiti priliku da se upoznam i da naučim nešto o Bosni. Nevjerovatno je koliko se ovdje osjećam domaćom jer smatram da je kultura jednaka onoj iz koje ja potičem. Stoga se boravku ovdje veoma radujem“, kazala je ona.
Nakon završenog studija sociologije pažnju joj je privukla fotografija. Poslije šestomjesečne obuke za fotoreportera, Laura je počela i samostalno izvještavati sa terena vjerno bilježeći svojim aparatom dešavanja. Ubrzo joj se razvila želja za dokumentarnom fotografijom, prisjeća se ona:
„Vremenom mi se fotografsko pokrivanje događaja učinilo frustrirajućim - odete na događaj, napravite nekoliko fotosa, koji nakon sat vremena izgube značaj. Tada sam razmislila i shvatila da želim otići i korak dalje u pričama i ispričati više detalja o tome šta se dešava. Tako mi se razvila ideja da se počnem baviti dokumentarnom fotografijom.“
Za fotografiju potrebna emocionalna priprema
Laura Boushnak dosad je napravila nekoliko serija fotografija. Teme su različite: edukacija žena u arapskom svijetu, preživjeli od kasetnih bombi u južnom Libanonu, gay populacija u Bejrutu, Francuskinje koje su prešle na islam, orijentalne plesačice u Parizu.
„Tema mojih radova je obrazovanje. Izabrala sam ovu temu jer 50 posto žena iz arapskog svijeta ne zna čitati i pisati, što je velika prepreka u procesu obnove ovog dijela svijeta. Uporedo radim i temu 'Žrtve kasetnih bombi'. Ovaj rad sam započela nakon rata 2006. godine jer sam bila iznenađena količinom razaranja kroz koju su žrtve morale proći iako je rat završen. Ove osobe morale su ponovo izgraditi svoje živote i, uprkos trajnim ozljedama, pokušati se uklopiti u drušvo“, kaže Boushnak.
Zbog težine priča koje bilježi okularom svog aparata, svako fotografisanje podrazumijeva i emocionalnu pripremu, pojašnjava ona:
„Moramo zadobiti njihovo povjerenje kako bismo mogli pristupiti njihovim životima i pričama. Definitivno to oduzima mnogo vremena i napora, i u neku ruku postajete dio njihovih priča, što je i za vas veliki pritisak. Ne smijete se u potpunosti prepustiti jer ćete se mentalno iscrpiti.“
Laura je članica grupe „Rawiya Collective“ koju čini pet fotografkinja sa područja Bliskog Istoka. Njihov primarni zadatak je ponuditi drugačiju sliku Bliskog Istoka od onih koje se često negativno prenose svijetu:
„Postoje stereotipi kojih se trebamo oslobađati. Ja također. Kada sam prije tri mjeseca došla u Sarajevo, još su mi se vrtile slike ratnog Sarajeva jer sam jedino takve motive vidjela iz Bosne i Hercegovine.“
Rad naše sagovornice još nisu prepoznale vlasti u rodnoj Palestini. Ali, kako i sama kaže, komentar javnosti na njene fotografije najbolja joj je nagrada.
