Poslanik Evropskog parlamenta Doris Pack u intervjuu za RSE ističe da su razgovori o promjenama u BiH koji su vođeni proteklih mjesec dana u Butmiru trebali početi davno prije. Glavni razlog njihovog neuspjeha vidi u lošim pripremama onih koji su ih organizovali - predstavnika EU i SAD-a:
„Nisam sigurna da su svi koji su započeli ove pregovore, a mislim na ljude izvana, bili potpuno svjesni situacije u BiH i svijesti ljudi koji žive ovdje. Previše političara koristi nacionalističku retoriku u svoje lične svrhe da bi zadržali svoje pozicije i zaradili novac držeći te pozicije. Ali njih treba imenovati. I ja mislim da je korupcija u ovoj zemlji, kao i u nekim drugim, blisko povezana sa politikom. A to je nešto što je nezdravo. A ko pati? Građani i naročito mladi. I ja mislim da to treba zaustaviti.“
Doris Pack vjeruje da je dobro što se o ozbiljnim promjenama u BiH napokon počelo razgovarati, ali da se nije trebalo krenuti iz početka, sa sasvim novim dokumentom koji je ponuđen bh. političarima u Butmiru:
„U Prudu je već nešto bilo dogovoreno i po meni to je moglo profunkcionisati. Zašto izmišljati nešto novo? I dati ga na razmišljanje 14 dana? I mislim da je previše traženo, iako je postojala dobra volja iznad svega. Ali ja bih, ipak, kao početnu tačku koristila sporazum iz Pruda gdje je makar nešto bilo dogovoreno - iako su ga svi tumačili na različite načine. Mogao se unaprijediti. Sada smo ovdje gdje jesmo, ništa nije postignuto, iako ja vjerujem da se na ovom neće završiti. Biće nastavka na sljedećem zasjedanju Savjeta za provođenje mira.“
Bez obzira na sve, vjeruje Doris Pack, pregovori u Butmiru bili su poput zadnje šanse koju je BiH mogla iskoristiti kako bi postala normalna zemlja:
„Može se vidjeti da svi izvana, poput SAD-a, sa najvišeg nivoa su zainteresovani za ovu malu zemlju. Zašto? Ne zbog političara. Žele pomoći Bosni i Hercegovini da postane stabilna zemlja, funkcionalna zemlja, kakva ne može biti s ovom strukturom. Ako čujete biznismene, znaćete to vrlo dobro. Sve je poput začaranog kruga, ali ja sam, ipak, optimista, iako je naredna godina izborna i imam utisak da su pojedini bh. političari već započeli predizbornu kampanju, što je opasno u političkom smislu.“
Pak poziva građane na proteste
Potpuno je nevjerovatno, kaže Pak, da ona kroz rezoluciju koju radi u Evropskom parlamentu godinama traži iste stvari da se urade u BiH - i još uvijek ništa nije urađeno:
„Evo, ako pogledamo unazad zakone o poljoprivredi i veterinarstvu npr., ja već više od 10 godina tražim da se urade neke stvari kako bi ova grana postala konkurentna i da bi bh. poljoprivrednici mogli izvoziti u Hrvatsku naprimjer, ili sa Hrvatskom zajedno u EU, ali ništa se ne dešava. Potrebna su zakonska rješenja, ali ih nema. I vi trebate parlamentarce koji su svjesni šta zemlji i građanima treba. Oni moraju imati više dodira sa običnim, svakodnevnim životom ljudi, životom i potrebama biznismena, onih koji zapošljavaju radnike, i više kontakta sa poslovnim svijetom u inostranstvu. Problem ove zemlje i jeste što veći dio novca odlazi na administraciju, na njihove plate, a oni ne stvaraju nova radna mjesta. A to je povezano sa strukturom ove zemlje. U Federaciji 10 kantona i 167 ministara - to je nevjerovatno. Oni gutaju sav novac. Ja ne krivim njih, nego političare koji ne mijenjaju ovakvo uređenje zemlje. Tako nikada nećete ući u EU.“
Pak ne krije razočarenje odnosom civilnog društva u BiH prema neprihvatljivo teškoj situaciji u kojoj se nalaze građani i država:
„Pozivam ljude, građane BiH da se više zainteresuju za svoju budućnost. Ne moraju čekati da političari urade nešto - jer oni ne rade ništa. Zato ih trebaju prodrmati civilno društvo i mlada generacija. Da sam ja student i da živim ovdje, ja bih organizovala studentske proteste, da svi izađu na ulicu. Ali ja sam suviše stara da to učinim. Oni zaista moraju više biti uključeni. Svima je preko glave ove situacije. Tu je civilno društvo - moraju uraditi nešto, moraju pokazati koliko su razočarani i pokazati interes da se nešto promijeni u ovoj zemlji. I pozivam sve da pokažu javno i sasavim jasno da nisu zadovoljni sa situacijom u BiH i da žele biti uključeni više u rješavanje pitanja za njihovu budućnost. Da to jasno pokažu političarima u oba entiteta i državi, iako BiH i nije prava država sa ovoliko nivoa vlasti.“
„Nisam sigurna da su svi koji su započeli ove pregovore, a mislim na ljude izvana, bili potpuno svjesni situacije u BiH i svijesti ljudi koji žive ovdje. Previše političara koristi nacionalističku retoriku u svoje lične svrhe da bi zadržali svoje pozicije i zaradili novac držeći te pozicije. Ali njih treba imenovati. I ja mislim da je korupcija u ovoj zemlji, kao i u nekim drugim, blisko povezana sa politikom. A to je nešto što je nezdravo. A ko pati? Građani i naročito mladi. I ja mislim da to treba zaustaviti.“
Doris Pack vjeruje da je dobro što se o ozbiljnim promjenama u BiH napokon počelo razgovarati, ali da se nije trebalo krenuti iz početka, sa sasvim novim dokumentom koji je ponuđen bh. političarima u Butmiru:
„U Prudu je već nešto bilo dogovoreno i po meni to je moglo profunkcionisati. Zašto izmišljati nešto novo? I dati ga na razmišljanje 14 dana? I mislim da je previše traženo, iako je postojala dobra volja iznad svega. Ali ja bih, ipak, kao početnu tačku koristila sporazum iz Pruda gdje je makar nešto bilo dogovoreno - iako su ga svi tumačili na različite načine. Mogao se unaprijediti. Sada smo ovdje gdje jesmo, ništa nije postignuto, iako ja vjerujem da se na ovom neće završiti. Biće nastavka na sljedećem zasjedanju Savjeta za provođenje mira.“
Bez obzira na sve, vjeruje Doris Pack, pregovori u Butmiru bili su poput zadnje šanse koju je BiH mogla iskoristiti kako bi postala normalna zemlja:
„Može se vidjeti da svi izvana, poput SAD-a, sa najvišeg nivoa su zainteresovani za ovu malu zemlju. Zašto? Ne zbog političara. Žele pomoći Bosni i Hercegovini da postane stabilna zemlja, funkcionalna zemlja, kakva ne može biti s ovom strukturom. Ako čujete biznismene, znaćete to vrlo dobro. Sve je poput začaranog kruga, ali ja sam, ipak, optimista, iako je naredna godina izborna i imam utisak da su pojedini bh. političari već započeli predizbornu kampanju, što je opasno u političkom smislu.“
Pak poziva građane na proteste
Potpuno je nevjerovatno, kaže Pak, da ona kroz rezoluciju koju radi u Evropskom parlamentu godinama traži iste stvari da se urade u BiH - i još uvijek ništa nije urađeno:
„Evo, ako pogledamo unazad zakone o poljoprivredi i veterinarstvu npr., ja već više od 10 godina tražim da se urade neke stvari kako bi ova grana postala konkurentna i da bi bh. poljoprivrednici mogli izvoziti u Hrvatsku naprimjer, ili sa Hrvatskom zajedno u EU, ali ništa se ne dešava. Potrebna su zakonska rješenja, ali ih nema. I vi trebate parlamentarce koji su svjesni šta zemlji i građanima treba. Oni moraju imati više dodira sa običnim, svakodnevnim životom ljudi, životom i potrebama biznismena, onih koji zapošljavaju radnike, i više kontakta sa poslovnim svijetom u inostranstvu. Problem ove zemlje i jeste što veći dio novca odlazi na administraciju, na njihove plate, a oni ne stvaraju nova radna mjesta. A to je povezano sa strukturom ove zemlje. U Federaciji 10 kantona i 167 ministara - to je nevjerovatno. Oni gutaju sav novac. Ja ne krivim njih, nego političare koji ne mijenjaju ovakvo uređenje zemlje. Tako nikada nećete ući u EU.“
Pak ne krije razočarenje odnosom civilnog društva u BiH prema neprihvatljivo teškoj situaciji u kojoj se nalaze građani i država:
„Pozivam ljude, građane BiH da se više zainteresuju za svoju budućnost. Ne moraju čekati da političari urade nešto - jer oni ne rade ništa. Zato ih trebaju prodrmati civilno društvo i mlada generacija. Da sam ja student i da živim ovdje, ja bih organizovala studentske proteste, da svi izađu na ulicu. Ali ja sam suviše stara da to učinim. Oni zaista moraju više biti uključeni. Svima je preko glave ove situacije. Tu je civilno društvo - moraju uraditi nešto, moraju pokazati koliko su razočarani i pokazati interes da se nešto promijeni u ovoj zemlji. I pozivam sve da pokažu javno i sasavim jasno da nisu zadovoljni sa situacijom u BiH i da žele biti uključeni više u rješavanje pitanja za njihovu budućnost. Da to jasno pokažu političarima u oba entiteta i državi, iako BiH i nije prava država sa ovoliko nivoa vlasti.“