U svijetu se 3. prosinac obilježava kao Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Predstavnici udruženja koja se zalažu sa prava osoba sa invaliditetom u BiH obilježili su ovaj dan razočarani jer država nije pokazala interes da ovu populaciju zaštiti i omogući im jednaka prava. Puno je usvojenih dokumenta, strategija i zakona, od kojih osobe sa invaliditetom još uvijek nemaju praktičnu korist. Najveći problemi su zaopšljavanje i obrazovanje ove populacije.
Alija Pandur iz Sarajeva osoba je sa paraplegijom i s ovom bolešću živi godinama. To ga nije spriječilo da se školuje i traži svoja prava na tržištu rada. Pet godina bio je uposlenik u Međunarodnoj financijskoj korporaciji, a danas ima svoj vlastiti biznis.
„Ja sam zbog medicinskih problema morao da napravim sebi radno mjesto, jer ako ne uradite nešto sami za sebe, sigurno neće niko za vas ovdje ništa uraditi. S obzirom da sam imao zaista veliko iskustvo i radio sam u relevantnim kompanijama, odlučio sam se na neku online formu poslovanja“, kaže Pandur.
Dinko Zoranović iz Sarajeva, nakon što je završio Filozofski fakultet, tri godine pokušava naći bilo kakav posao. S obzirom da je osoba s oštećenim vidom, na brojne aplikacije za posao uglavnom je dobijao negativan odgovor.
„Što se tiče posla u mojoj struci, teško da ću moći naći posao ovdje, ali jedan moj prijatelj je otvorio svoju firmu, tako da bih od početka sljedeće godine trebao početi raditi da se maknem sa biroa“, priča Zoranović.
Tifa Tučić iz Tuzle profesorica je engleskog jezika. Nikada nije radila u struci jer je kao slijepa osoba uvijek bila na margini institucija.
„Čak mi je rečeno da kao slijepa profesorica ne mogu raditi u školi. Možete misliti kako sam se osjećala. Osjećala sam se kao osoba kojoj je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, kojoj se krše osnovna ljudska prava, koja nije jednaka s ostalim građanima“, navodi Tučić.
Bosna i Hercegovina je do sada usvojila niz zakona i stretegija kojim se štiti prava osoba sa invaliditetom. Prije nešto više od godinu dana u Federaciji BiH uspostavljen je i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Putem Fonda do sada je zaposleno preko 100 osoba na godinu dana, kaže jedan od uposlenika Fonda Risto Nišić.
„Naše opredjeljenje je da stimulišemo poslodavce da izvrše svoju obavezu da na određeni broj ukupno zaposlenih prime i određeni broj osoba sa invaliditetom“, ističe Nišić.
Nedostaje socijalna sigurnost
Iako su u BiH napravljeni određeni pomaci u procesu inkluzije, to se još uvijek ne može uporediti sa europskim zemaljama. Jedna od zemlja koja na adekvatan način zaštitila osoba sa invaliditetom jeste Njemačka. Miro Miletić osoba je sa oštećenim vidom - putem skypa javio nam se iz Hamburga.
„Osobe sa invalidnošću u Njemačkoj su relativno dobro zaštićene pošto postoje razne vrste pomoći i podsticaja od strane države, kao i od strane zdravstvenog osiguranja. U principu se počinje samom infrastrukturom, kao npr. semafori sa zvučnim signalima, vodilice za slijepe ljude itd. I same ustanove i zgrade koje se grade su već prilagođene ljudima sa invalidnošću, tako da je puno lakše naći i posao, a i mobilnost je samim tim puno bolja“, pojašnjava Miletić.
Međunarodni dan osoba sa invalidtetom u BiH ova populacija je obilježila sa razočarenjem. Finacijska kriza i rezanje u proračunima nisu dobra vijest, kaže Milorad Jović iz koalicije udruženja osoba sa invaliditetom regije Bijeljina.
„Ova država nije pokazala volju na dobar način da mi koji predstavljamo osobe sa invaliditetom budemo partner i da na našoj kategoriji ne štedi da bi se dalo onima koji ne znaju da vode državu, ne znaju da nas odvedu u Evropu, nego je njihovo rješenje jednostavno: skini socijalno davanje“, kaže Jović.
BiH je potpisnica UN-ove konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, te brojnih drugih dokumenata, od kojih ove osobe još uvijek nemaju praktičnu korist.
„Osobe s invaliditetom u BiH nemaju socijalnu sigurnost, nemaju taj minimum zagaranrtovan. Druga stvar, pristupačnost u svakom pogledu je za osobe s invaliditetom neprihvatljiva u BiH i te osobe nemaju jednake mogućnosti“, kaže Fikret Zuko, predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo.
U Sarajevu je ovaj dan obilježen šetnjom pod nazivom „Pokušaj biti ja“. Šetnji se pridružio se i ministar za rad i socijalnu politiku FBiH Vjekoslav Čamber. Njega su od Katedrale do Zgrade zajedničkih institucija vozili u invalidskim kolicima.
„Većinu stvari koje se odnose na implementaciju konvencije kod nas radi nevladin sektor. Mislim da je prvenstveno u pitanju nedostatak volje. Bilo šta kad se dešava, oni koji ne žele raditi najprije se pozovu na nedostatak sredstava, zatim na komplicirano političko uređenje naše države.“
Puno je stvari koje treba uradi na polju mobilnosti osoba sa invaliditetom. U Sarajevu su tek od nedavno uspostavljena parking mjesta za osobe sa invaliditetom. Građevinski objekti nisu prilagođeni za potrebe ove populacije, a i nedostaju i toaleti na javnim mjestima.
Alija Pandur iz Sarajeva osoba je sa paraplegijom i s ovom bolešću živi godinama. To ga nije spriječilo da se školuje i traži svoja prava na tržištu rada. Pet godina bio je uposlenik u Međunarodnoj financijskoj korporaciji, a danas ima svoj vlastiti biznis.
„Ja sam zbog medicinskih problema morao da napravim sebi radno mjesto, jer ako ne uradite nešto sami za sebe, sigurno neće niko za vas ovdje ništa uraditi. S obzirom da sam imao zaista veliko iskustvo i radio sam u relevantnim kompanijama, odlučio sam se na neku online formu poslovanja“, kaže Pandur.
Dinko Zoranović iz Sarajeva, nakon što je završio Filozofski fakultet, tri godine pokušava naći bilo kakav posao. S obzirom da je osoba s oštećenim vidom, na brojne aplikacije za posao uglavnom je dobijao negativan odgovor.
„Što se tiče posla u mojoj struci, teško da ću moći naći posao ovdje, ali jedan moj prijatelj je otvorio svoju firmu, tako da bih od početka sljedeće godine trebao početi raditi da se maknem sa biroa“, priča Zoranović.
Tifa Tučić iz Tuzle profesorica je engleskog jezika. Nikada nije radila u struci jer je kao slijepa osoba uvijek bila na margini institucija.
„Čak mi je rečeno da kao slijepa profesorica ne mogu raditi u školi. Možete misliti kako sam se osjećala. Osjećala sam se kao osoba kojoj je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, kojoj se krše osnovna ljudska prava, koja nije jednaka s ostalim građanima“, navodi Tučić.
Bosna i Hercegovina je do sada usvojila niz zakona i stretegija kojim se štiti prava osoba sa invaliditetom. Prije nešto više od godinu dana u Federaciji BiH uspostavljen je i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Putem Fonda do sada je zaposleno preko 100 osoba na godinu dana, kaže jedan od uposlenika Fonda Risto Nišić.
„Naše opredjeljenje je da stimulišemo poslodavce da izvrše svoju obavezu da na određeni broj ukupno zaposlenih prime i određeni broj osoba sa invaliditetom“, ističe Nišić.
Nedostaje socijalna sigurnost
Iako su u BiH napravljeni određeni pomaci u procesu inkluzije, to se još uvijek ne može uporediti sa europskim zemaljama. Jedna od zemlja koja na adekvatan način zaštitila osoba sa invaliditetom jeste Njemačka. Miro Miletić osoba je sa oštećenim vidom - putem skypa javio nam se iz Hamburga.
„Osobe sa invalidnošću u Njemačkoj su relativno dobro zaštićene pošto postoje razne vrste pomoći i podsticaja od strane države, kao i od strane zdravstvenog osiguranja. U principu se počinje samom infrastrukturom, kao npr. semafori sa zvučnim signalima, vodilice za slijepe ljude itd. I same ustanove i zgrade koje se grade su već prilagođene ljudima sa invalidnošću, tako da je puno lakše naći i posao, a i mobilnost je samim tim puno bolja“, pojašnjava Miletić.
Međunarodni dan osoba sa invalidtetom u BiH ova populacija je obilježila sa razočarenjem. Finacijska kriza i rezanje u proračunima nisu dobra vijest, kaže Milorad Jović iz koalicije udruženja osoba sa invaliditetom regije Bijeljina.
„Ova država nije pokazala volju na dobar način da mi koji predstavljamo osobe sa invaliditetom budemo partner i da na našoj kategoriji ne štedi da bi se dalo onima koji ne znaju da vode državu, ne znaju da nas odvedu u Evropu, nego je njihovo rješenje jednostavno: skini socijalno davanje“, kaže Jović.
BiH je potpisnica UN-ove konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, te brojnih drugih dokumenata, od kojih ove osobe još uvijek nemaju praktičnu korist.
„Osobe s invaliditetom u BiH nemaju socijalnu sigurnost, nemaju taj minimum zagaranrtovan. Druga stvar, pristupačnost u svakom pogledu je za osobe s invaliditetom neprihvatljiva u BiH i te osobe nemaju jednake mogućnosti“, kaže Fikret Zuko, predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo.
U Sarajevu je ovaj dan obilježen šetnjom pod nazivom „Pokušaj biti ja“. Šetnji se pridružio se i ministar za rad i socijalnu politiku FBiH Vjekoslav Čamber. Njega su od Katedrale do Zgrade zajedničkih institucija vozili u invalidskim kolicima.
„Većinu stvari koje se odnose na implementaciju konvencije kod nas radi nevladin sektor. Mislim da je prvenstveno u pitanju nedostatak volje. Bilo šta kad se dešava, oni koji ne žele raditi najprije se pozovu na nedostatak sredstava, zatim na komplicirano političko uređenje naše države.“
Puno je stvari koje treba uradi na polju mobilnosti osoba sa invaliditetom. U Sarajevu su tek od nedavno uspostavljena parking mjesta za osobe sa invaliditetom. Građevinski objekti nisu prilagođeni za potrebe ove populacije, a i nedostaju i toaleti na javnim mjestima.
