U Tuzli već dva dana traju susreti učenika i nastavnika iz Tuzle i Banje Luke. Djeca, okupljena u projektu "Škole za mir" koji provodi tuzlanska Osnovna škola "Brčanska Malta", sklopila su prijateljstva i već dogovaraju iduće susrete. Jedinu razliku koju vide među sobom su kilometri između njihova dva grada.
Jelena Pejić, učenica Osnovne škole "Brčanska Malta" još je u ponedjeljak uveče dočekala vršnjake iz Osnovne škole "Ivo Andrić" iz Banjaluke. Već nakon sat vremena razmijenili su brojeve i dogovorili novi susret polovicom travnja.
"Nadam se da ću uvijek kada odem u Banju Luku imati nekoga kome ću se moći javiti, da će me provesti kroz grad i pokazati ono što je značajano, a što sama nikada ne bih mogla saznati. Baš smo pričali o tome kako se djeca ne razlikuju, kako smo slični i kako uvijek lako nađemo zajedničke teme", iskreno će Jelena Pejić.
Matija Jeličić iz Osnovne škole "Ivo Andrić" kaže za RSE da u Tuzli ranije nije bio, ali da je grad prelijep – posebno ljudi.
"Već smo se dogovorili da ćemo mi opet doći na ljeto. Oni će, takođe, doći kod nas. Prijateljstva su fina i djeca su ovdje u Tuzli fina. Nekako su u Tuzli malo kulturnija djeca i gostoprimstvo je veće", ocjenjuje Matija Jeličić.
I Benjamin Smajić iz Tuzle i Lara Milanović iz Banje Luke kažu da kroz projekt "Škole za mir" već mnogo toga uče, ali da su odavno znali da razlike među ljudima, posebice djecom, ne postoje.
"Svi smo mi djeca i ne trebamo se nikada po religijama razlikovati. Svi smi mi ljudi od krvi i mesa", kaže Benjamin Smajić.
No, osnovci iz Tuzle surađuju i sa vršnjacima iz Velike Britanije koji su im, također, dolazili u posjet.
Njihova nastavnica engleskog jezika Lejla Šabanović o tom iskustvu kaže: "Gosti iz Engleske nisu mogli vjerovati da naša djeca perfektno govore engleski jezik. Nisu znali da im je to drugi jezik koji uče, odnosno prvi strani jezik. Odlično su se sporazumjevali. Njima je to čudno, jer oni ne uče strane jezike, odnosno to im nije obavezan predmet nego izborni, a najčešće je to Francuski jezik. Oni to ne uče iz neke želje za znanjem, već što moraju. Onda naša djeca znaju mnogo historijskih znamenitosti – gdje je koja država ili grad. Naše obrazovanje je, možda, malo široko, ali naša djeca svaki put kada izađu sve poznaju".
Osnovna škola "Brčanska malta" projekt "Škole za mir" provodi već pet godina i za to je više puta nagrađivana, a imaju potporu i Američkog veleposlanstva.
"Mi također već pet godina odlazimo u Novi Sad – djeca kod djece, nastavnici kod nastavnika. Već dugo se događa da u Tuzlu tokom ljeta iz Novog sada dolaze porodice na Panonska jezera. Mi se onda prepoznajemo, družimo, susrećemo. Meni je žao što mediji danas govore o tim našim razlikama, sukobima, ali ovo što mi radimo je suprotno. Naime, djeca upoznaju te međuetničke razlike, ali ih pretvaraju u prednosti i grade među sobom mostove", kaže direktorica Sabina Jogunčić.
I profesorica Slađana Lolić već 16 godina u Banjoj Luci sudjeluje u, kako kaže, grananju mira među djecom i školama. U tim novim generacijama profesorica Lolić je budućnost Bosne i Hercegovine.
"Ja ću ići jedino onom logikom da je mir moguć ako razvijemo novi svjetonazor – da je čovječanstvo u osnovi jedno, a onda, kada krenemo s takvog gledišta, nije teško reći da mostovi postoje. Otvoreno kažem da smo u Banjaluci jedna od rijetkih škola koja gradi prijateljstva. Zaista, samo kilometri mogu biti ti koji nas razdvajaju, ali mostovi su tu da nas spajaju", navodi Slađana Lolić.
Tako u Tuzli ovih nekoliko dana i roditelji, pa i nastavnici uče od djece dvije osnovne škole iz Tuzle i Banje Luke – da mir i međusobno razumijevanje u BiH jedostavno nemaju alternativu.
