Kako - umjesto tradicionalnog - na organski način proizvoditi hranu, da li zemlje Balkana i u kojoj mjeri imaju političku podršku u ovom segmentu privrede, pojašnjava dugogodišnji savjetnik u poljoprivredi Matteo Vittuari.
"Kada je riječ o Bosni i Hercegovini došli smo do zaključka da je mnogo dinamike na nižim nivouima, dakle mali proizvođači se bave organskom proizvodnjom, a tu je, takođe, mali broj potrošača koji su zainteresovani za ovakve proizvode. Međutim, nedostaje institucionalna podrška. Za organsku proizvodnju pored novčane pomoći neophodno je i zakonsko pokriće na državnom nivou koje Bosna i Hercegovina još uvijek nema”, kaže Vittuari, profesor Univerziteta u Bolonji.
Devedesetih godina prošlog vijeka osnivanjem BETA-e, Bosanskohercegovačkog udruženja za tehnologije korištenja i zaštite sredine, u Bosni i Hercegovini javila se ideja o organskoj poljoprivredi. U Evropi je to odavno prisutno. Na evropskom tržištu sektor organske proizvodnje vrijedi oko 20 milijardi eura. Prosječni godišnji prihod Italije u ovoj oblasti iznosi oko tri milijarde eura i konstantno raste, ističe Vittuari:
"Govorimo li o organskim proizvodima, Italija je najveći evropski i svjetski proizvođač maslinovog ulja i žitarica. Organski sektor stalno se razvija, naročito u oblasti proizvodnje eko hrane koju Italija najviše izvozi u zemlje Sjeverne Evrope. Međutim, Italija ne spada među najveće potrošače. Moja zemlja će po glavi stanovnika godišnje izdvojiti između 25 do 30 eura za kupovinu organskih namirnica, dok će Švajcarska, kao najveći evropski potrošač organskih proizvoda, godišnje po glavi stanovnika izdvojiti i do 140 eura.”
U knjizi "Organski Balkan - akteri, politike i institucije" Matteo Vittuari upoređuje iskustva zemalja jugoistočne Evrope u primijeni organske poljoprivrede. Tržište u Hrvatskoj je najzrelije. Srbija i Makedonija ulažu u ovaj sektor. Bosna i Hercegovina ima plodno tlo, ima zainteresovanih, ali nema podršku države.
Na nedavnoj promociji ove publikacije u Sarajevu, govorila je i profesorka sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu Aleksandra Nikolić.
I dok Federacija BiH već godinama pokušava donijeti pravni akt iz ove oblasti, drugi bh. entitet, Republika Srpska, ima Zakon o organskoj proizvodnji koji je, smatra Nikolić, neprimjenjiv.
„Kad pročitate zakon, vidjećete da tamo postoje mnoge stvari koje nisu primjenjive jer nema institucija koje to mogu da urade, dakle, nije ga moguće implementirati. S druge strane, u Federaciji BiH, iako ćete uvijek čuti naše političare da govore kako je organska poljoprivreda naša šansa, jednostavno nema razumijevanja za to. Ja lično mislim da nema nikakve potrebe da se donose zakoni na entitetskim nivoima, bitno je donijeti ili preuzeti regulativu Evropske unije, i to će biti dovoljno.“
Od 132 sertifikacione kuće u svijetu, jedinu u regiji ima Bosna i Hercegovina. Nastalo isključivo radom civilnog sektora, međunarodno akreditovano tijelo Organska kontrola djeluje od 2004. godine. To je kuća koja se nalazi na listi trećih zemalja Evropske unije i omogućava da proizvodi koji nose njen znak, prepoznatljiv kao "OK kontrola", mogu direktno ići na evropsko tržište bez ikakvih dodatnih zahtjeva prema tom proizvodu. Iako Organska kontrola svake godine plaća skupu akreditaciju, opet je izostala pomoć države.
Prema riječima profesora Mattea Vittuaria, bh. poljoprivrednici sve više primjenjuju organski način proizvodnje hrane. Bosna i Hercegovina trenutno zauzima pet posto tržišta Evropske unije u oblasti samoniklog bilja. Profesorka Aleksandra Nikolić pojašnjava:
„Područje Balkana je zaista izvor bioraznolikosti. Ljudi koji nisu imali druge mogućnosti da generišu dohodak, okrenuli su se sakupljanju bilja. Od toga su stvorili određeni biznis. Zbog raspoloživosti resursa, taj sektor ne može beskonačno mnogo rasti, on je ograničen resursima koje imamo, i taj sektor je primjer kako se može izgraditi dobar biznis i kako se može izići u Evropsku uniju, ali ja ne bih rekla da on može biti nosilac razvoja.“
Kako bi Bosna i Hercegovina značajnije pristupila organskoj proizvodnji nužno je da se povežu sami proizvođači.
„Moraju početi da se interesno povezuju. Dakle, ja ne govorim ni o kakvim zadrugama koje su prije bile i pokazale se kao neadekvatne, nego o stvarnoj odluci proizvođača da se udruže interesno i da se na taj način specijaliziraju za određenu proizvodnju i da imaju količinu proizvoda koju mogu plasirati na veća tržišta. Za sada naši proizvođači ne mogu očekivati da će neko ići od vrata do vrata i sakupljati proizvode. Ja znam da je to bilo prije tako i da su oni navikli da to bude tako, ali sad su se stvari promijenile i oni moraju svoj pristup prodaji svojih proizvoda promijeniti.“
Podrška države je neizostavna ukoliko Bosna i Hercegovina želi više svojih organskih proizvoda plasirati na domaće, regionalno, pa i evropsko tržište. Posebne agencije, marketinške službe, više specijalizovanih tijela potrebno je u ovom procesu. To posebno ističe savjetnik u poljoprivredi i profesor na Univerzitetu u Bolonji Matteo Vittuari.
"Bosanskohercegovački poljoprivrednici i proizvođači su veoma upoznati šta sve ova zemlja treba uraditi kako bi se još više razvijala organska proizvodnja. Prvo i najvažnije, treba donijeti zakone ali one koji će zaista pomoći ljudima. Organska proizvodnja je potencijal Bosne i Hercegovine koji se ne smije zanemariti.“
"Kada je riječ o Bosni i Hercegovini došli smo do zaključka da je mnogo dinamike na nižim nivouima, dakle mali proizvođači se bave organskom proizvodnjom, a tu je, takođe, mali broj potrošača koji su zainteresovani za ovakve proizvode. Međutim, nedostaje institucionalna podrška. Za organsku proizvodnju pored novčane pomoći neophodno je i zakonsko pokriće na državnom nivou koje Bosna i Hercegovina još uvijek nema”, kaže Vittuari, profesor Univerziteta u Bolonji.
Devedesetih godina prošlog vijeka osnivanjem BETA-e, Bosanskohercegovačkog udruženja za tehnologije korištenja i zaštite sredine, u Bosni i Hercegovini javila se ideja o organskoj poljoprivredi. U Evropi je to odavno prisutno. Na evropskom tržištu sektor organske proizvodnje vrijedi oko 20 milijardi eura. Prosječni godišnji prihod Italije u ovoj oblasti iznosi oko tri milijarde eura i konstantno raste, ističe Vittuari:
"Govorimo li o organskim proizvodima, Italija je najveći evropski i svjetski proizvođač maslinovog ulja i žitarica. Organski sektor stalno se razvija, naročito u oblasti proizvodnje eko hrane koju Italija najviše izvozi u zemlje Sjeverne Evrope. Međutim, Italija ne spada među najveće potrošače. Moja zemlja će po glavi stanovnika godišnje izdvojiti između 25 do 30 eura za kupovinu organskih namirnica, dok će Švajcarska, kao najveći evropski potrošač organskih proizvoda, godišnje po glavi stanovnika izdvojiti i do 140 eura.”
U knjizi "Organski Balkan - akteri, politike i institucije" Matteo Vittuari upoređuje iskustva zemalja jugoistočne Evrope u primijeni organske poljoprivrede. Tržište u Hrvatskoj je najzrelije. Srbija i Makedonija ulažu u ovaj sektor. Bosna i Hercegovina ima plodno tlo, ima zainteresovanih, ali nema podršku države.
Na nedavnoj promociji ove publikacije u Sarajevu, govorila je i profesorka sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu Aleksandra Nikolić.
I dok Federacija BiH već godinama pokušava donijeti pravni akt iz ove oblasti, drugi bh. entitet, Republika Srpska, ima Zakon o organskoj proizvodnji koji je, smatra Nikolić, neprimjenjiv.
„Kad pročitate zakon, vidjećete da tamo postoje mnoge stvari koje nisu primjenjive jer nema institucija koje to mogu da urade, dakle, nije ga moguće implementirati. S druge strane, u Federaciji BiH, iako ćete uvijek čuti naše političare da govore kako je organska poljoprivreda naša šansa, jednostavno nema razumijevanja za to. Ja lično mislim da nema nikakve potrebe da se donose zakoni na entitetskim nivoima, bitno je donijeti ili preuzeti regulativu Evropske unije, i to će biti dovoljno.“
Od 132 sertifikacione kuće u svijetu, jedinu u regiji ima Bosna i Hercegovina. Nastalo isključivo radom civilnog sektora, međunarodno akreditovano tijelo Organska kontrola djeluje od 2004. godine. To je kuća koja se nalazi na listi trećih zemalja Evropske unije i omogućava da proizvodi koji nose njen znak, prepoznatljiv kao "OK kontrola", mogu direktno ići na evropsko tržište bez ikakvih dodatnih zahtjeva prema tom proizvodu. Iako Organska kontrola svake godine plaća skupu akreditaciju, opet je izostala pomoć države.
Prema riječima profesora Mattea Vittuaria, bh. poljoprivrednici sve više primjenjuju organski način proizvodnje hrane. Bosna i Hercegovina trenutno zauzima pet posto tržišta Evropske unije u oblasti samoniklog bilja. Profesorka Aleksandra Nikolić pojašnjava:
„Područje Balkana je zaista izvor bioraznolikosti. Ljudi koji nisu imali druge mogućnosti da generišu dohodak, okrenuli su se sakupljanju bilja. Od toga su stvorili određeni biznis. Zbog raspoloživosti resursa, taj sektor ne može beskonačno mnogo rasti, on je ograničen resursima koje imamo, i taj sektor je primjer kako se može izgraditi dobar biznis i kako se može izići u Evropsku uniju, ali ja ne bih rekla da on može biti nosilac razvoja.“
Kako bi Bosna i Hercegovina značajnije pristupila organskoj proizvodnji nužno je da se povežu sami proizvođači.
„Moraju početi da se interesno povezuju. Dakle, ja ne govorim ni o kakvim zadrugama koje su prije bile i pokazale se kao neadekvatne, nego o stvarnoj odluci proizvođača da se udruže interesno i da se na taj način specijaliziraju za određenu proizvodnju i da imaju količinu proizvoda koju mogu plasirati na veća tržišta. Za sada naši proizvođači ne mogu očekivati da će neko ići od vrata do vrata i sakupljati proizvode. Ja znam da je to bilo prije tako i da su oni navikli da to bude tako, ali sad su se stvari promijenile i oni moraju svoj pristup prodaji svojih proizvoda promijeniti.“
Podrška države je neizostavna ukoliko Bosna i Hercegovina želi više svojih organskih proizvoda plasirati na domaće, regionalno, pa i evropsko tržište. Posebne agencije, marketinške službe, više specijalizovanih tijela potrebno je u ovom procesu. To posebno ističe savjetnik u poljoprivredi i profesor na Univerzitetu u Bolonji Matteo Vittuari.
"Bosanskohercegovački poljoprivrednici i proizvođači su veoma upoznati šta sve ova zemlja treba uraditi kako bi se još više razvijala organska proizvodnja. Prvo i najvažnije, treba donijeti zakone ali one koji će zaista pomoći ljudima. Organska proizvodnja je potencijal Bosne i Hercegovine koji se ne smije zanemariti.“
