U Vitezu je osnovana Udruga dijaliziranih i transplantiranih Federacije Bosne i Hercegovine. Glavni ciljevi ove udruge bit će borba za bolje uvjete bolesnika na dijalizama, više transplantacija i konačno ulazak BiH u Eurotransplant. Dosadašnjim odnosom društva prema njima nisu zadovoljni i očekuju da ujedinjeni i organizirani prenesu iskustva zapadnih zemalja na ove prostore kako bi ovaj vid liječenja, prije svega transplantacijama, bio prisutniji, a time i efikasniji i jeftiniji.
Prije nešto više od sedam godina Marija Soče iz Mostara dobila je novo srce u austrijskom gradu Insbrucku. Danas normalno radi i živi. Da nije potražila pomoć izvan Bosne i Hercegovine, ne bi dobila novu priliku za novi život.
"Prvo sam bila na umjetnom srcu ili berlinskom srcu mjesec dana. U tih mjesec dana sam čekala na svoje srce. Bila sam na listi Eurotransplanta“, kaže Soče.
RSE: Kako se danas osjećate s tuđim srcem?
"Doktori su mi rekli: 'Nikad nemoj govoriti da je to tuđe. To je sad tvoje srce. Jedino što možeš pomoli se za svog donora i bit mu zahvalna cijeli život što ti je spasio život'. Osjećam se super. Riješili su to plaćanje da mi je federalni Fond snosio polovinu, županijski četvrtinu i četvrtina troškova transplantacije humanitarnom akcijom je prikupljena", ističe ona.
Za razliku od Marije, koja je imala sreće te dobila novo srce, Blago Vidačković, također iz Mostara, ide na dijalizu pune 24 godine. O dotrajalosti opreme i zgrade u kojoj se rade dijalize on kaže:
"Kako je dijaliza postala, mi smo u baraci. Ta baraka prokišnjava kad je kiša i kad je nevrijeme. Kad malo zagrmi, aparati stanu, izbaci struja. Imamo 28 aparata. Nijedan nema ispod 15 hiljada radnih sati do 60 hiljada. Ubacuju onaj dio, onaj dio, ali to nema efekta. To ne može nikako dobra dijaliza biti.“
RSE: Kako se vi nosite sa svojom bolešću tolike godine?
"Mogu se samo zahvaliti osoblju. Sestre posebno vode računa o nama, doktori. Kući kad dođem - žena, šta će", navodi Vidačković.
Sa zastarjelom opremom muku muče i bubrežni bolesnici iz Gračanice. Teško ih pogađa što novac za transplantacije skupljaju od naroda i nose u druge zemlje.
"Na programu sam transplantacije u Francuskoj preko "otvorene mreže" bubrega i gušterače, dijabetičar sam i bubrežni bolesnik. Pare su skupljene, takoreći uplaćene. Čekam predtransplantacioni pregled, nakon toga bi trebao da dođem na listu čekanja organa", riječi su Mevludina Terzića.
RSE: A što da je Bosna i Hercegovina članica Eurotransplanta?
Mevludin Terzić: Bilo bi puno lakše. Ne bi nas bilo 90 pacijenata u onako malom dijaliznom centru koji sadrži 15, 16 aparata.
RSE: Koliko ste novaca skupili?
Mevludin Terzić: 160 hiljada maraka od ovog bijednog naroda. Ružno rečeno, ali je tako.
Hasiba Ibrahimovića pitali smo što očekuje od nove federalne udruge za dijalizirane i transplantirane:
"Da se u dijalizne centre pokupuju novi aparati. Kod nas u Gračanici su aparati stari po 12 godina. Znači, rok trajanja isteko je prije sedam godina. I da mi bolesnici ne bismo morali po BiH postavljati sergije da bismo skupili 80 ili 100 hiljada maraka i išli u Francusku da bi se transplantirali – i da bi taj novac ostao u našoj zemlji", odgovara Ibrahimović.
Brojni korisnici dijalize
Novoizabrani predsjednik udruge Tomislav Žuljević očekuje zajednički pritisak entitetskih udruga na politiku da BiH konačno dobije pregovarača za europsku mrežu transplantiranih i dijaliziranih.
"Mi kao federalna udruga pokušat ćemo se udružiti sa udrugama i udruženjima iz Republike Srpske i Distrikta Brčko da napravimo jednu krovnu organizaciju koja će natjerati politiku da napravi jednog koordinatora koji će predstavljati BiH u pregovorima za ulazak u Eurotransplant", pojašnjava Žuljević.
U Federaciji BiH, prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja, za prošlu godinu na dijalizu odlazi oko 1.300 bolesnika.
"Prema našim posljdenjim podacima, na federalnoj listi čekanja, koja je još uvijek pri Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH, nalazi se oko 230 pacijenata koji čekaju transplantaciju bubrega", navodi Lada Sarajlić, ljekar specijalista u federalnom Ministarstvu zdravstva.
Prema zvaničnim podacima, u BiH oko 3.000 bubrežnih bolesnika godinama odlaze na dijalizu, a jedna trećina njih mogla bi problem trajno riješiti transplantacijom.
“Vi kad uzmete da čeka tisuću ljudi na transplantaciju, a imate osam transplantacija godišnje, to su frapantni podaci. Osim toga, hemodijaliza kao način liječenja je preskup. Nijedna normalna država ne može izdržati takve troškove. Zato nam i jest loš kvalitet dijalize, a transplantacijom dobivamo bolju kvalitetu života pacijenta i uštedu u budžetu", zaključuje Tomislav Žuljević.
Prije nešto više od sedam godina Marija Soče iz Mostara dobila je novo srce u austrijskom gradu Insbrucku. Danas normalno radi i živi. Da nije potražila pomoć izvan Bosne i Hercegovine, ne bi dobila novu priliku za novi život.
"Prvo sam bila na umjetnom srcu ili berlinskom srcu mjesec dana. U tih mjesec dana sam čekala na svoje srce. Bila sam na listi Eurotransplanta“, kaže Soče.
RSE: Kako se danas osjećate s tuđim srcem?
"Doktori su mi rekli: 'Nikad nemoj govoriti da je to tuđe. To je sad tvoje srce. Jedino što možeš pomoli se za svog donora i bit mu zahvalna cijeli život što ti je spasio život'. Osjećam se super. Riješili su to plaćanje da mi je federalni Fond snosio polovinu, županijski četvrtinu i četvrtina troškova transplantacije humanitarnom akcijom je prikupljena", ističe ona.
Za razliku od Marije, koja je imala sreće te dobila novo srce, Blago Vidačković, također iz Mostara, ide na dijalizu pune 24 godine. O dotrajalosti opreme i zgrade u kojoj se rade dijalize on kaže:
"Kako je dijaliza postala, mi smo u baraci. Ta baraka prokišnjava kad je kiša i kad je nevrijeme. Kad malo zagrmi, aparati stanu, izbaci struja. Imamo 28 aparata. Nijedan nema ispod 15 hiljada radnih sati do 60 hiljada. Ubacuju onaj dio, onaj dio, ali to nema efekta. To ne može nikako dobra dijaliza biti.“
RSE: Kako se vi nosite sa svojom bolešću tolike godine?
"Mogu se samo zahvaliti osoblju. Sestre posebno vode računa o nama, doktori. Kući kad dođem - žena, šta će", navodi Vidačković.
Sa zastarjelom opremom muku muče i bubrežni bolesnici iz Gračanice. Teško ih pogađa što novac za transplantacije skupljaju od naroda i nose u druge zemlje.
"Na programu sam transplantacije u Francuskoj preko "otvorene mreže" bubrega i gušterače, dijabetičar sam i bubrežni bolesnik. Pare su skupljene, takoreći uplaćene. Čekam predtransplantacioni pregled, nakon toga bi trebao da dođem na listu čekanja organa", riječi su Mevludina Terzića.
RSE: A što da je Bosna i Hercegovina članica Eurotransplanta?
Mevludin Terzić: Bilo bi puno lakše. Ne bi nas bilo 90 pacijenata u onako malom dijaliznom centru koji sadrži 15, 16 aparata.
RSE: Koliko ste novaca skupili?
Mevludin Terzić: 160 hiljada maraka od ovog bijednog naroda. Ružno rečeno, ali je tako.
Hasiba Ibrahimovića pitali smo što očekuje od nove federalne udruge za dijalizirane i transplantirane:
"Da se u dijalizne centre pokupuju novi aparati. Kod nas u Gračanici su aparati stari po 12 godina. Znači, rok trajanja isteko je prije sedam godina. I da mi bolesnici ne bismo morali po BiH postavljati sergije da bismo skupili 80 ili 100 hiljada maraka i išli u Francusku da bi se transplantirali – i da bi taj novac ostao u našoj zemlji", odgovara Ibrahimović.
Brojni korisnici dijalize
Novoizabrani predsjednik udruge Tomislav Žuljević očekuje zajednički pritisak entitetskih udruga na politiku da BiH konačno dobije pregovarača za europsku mrežu transplantiranih i dijaliziranih.
"Mi kao federalna udruga pokušat ćemo se udružiti sa udrugama i udruženjima iz Republike Srpske i Distrikta Brčko da napravimo jednu krovnu organizaciju koja će natjerati politiku da napravi jednog koordinatora koji će predstavljati BiH u pregovorima za ulazak u Eurotransplant", pojašnjava Žuljević.
U Federaciji BiH, prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja, za prošlu godinu na dijalizu odlazi oko 1.300 bolesnika.
"Prema našim posljdenjim podacima, na federalnoj listi čekanja, koja je još uvijek pri Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH, nalazi se oko 230 pacijenata koji čekaju transplantaciju bubrega", navodi Lada Sarajlić, ljekar specijalista u federalnom Ministarstvu zdravstva.
Prema zvaničnim podacima, u BiH oko 3.000 bubrežnih bolesnika godinama odlaze na dijalizu, a jedna trećina njih mogla bi problem trajno riješiti transplantacijom.
“Vi kad uzmete da čeka tisuću ljudi na transplantaciju, a imate osam transplantacija godišnje, to su frapantni podaci. Osim toga, hemodijaliza kao način liječenja je preskup. Nijedna normalna država ne može izdržati takve troškove. Zato nam i jest loš kvalitet dijalize, a transplantacijom dobivamo bolju kvalitetu života pacijenta i uštedu u budžetu", zaključuje Tomislav Žuljević.
