Decentralizacija, kao univerzalni koncept savremenih demokratija, temeljno je načelo dejtonske BiH. Međutim, u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini mnoge su oblasti društvenog života i državnih nadležnosti drugačije postavljene. Općine i gradovi svedeni su na jedinice lokalne samouprave beznačajnog ustavno-pravnog kapaciteta. Glavnu riječ vode entiteti, odnosno Republika Srpska i kantoni u Federaciji BiH, tako da su općine danas na nivou prijeratnih mjesnih zajednica.
Incijative koje dolaze od jednica lokalne samoprave gotovo u pravilu se odbacuju, dok se vrlo često važne odluke za općine i gradove donose na višim nivoima vlasti, mimo zakona o principima lokalne samouprave koji podrazumijevaju upravo aktivno učešće lokalnih zajednica.
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić navodi primjer Zakona o državnoj službi koji je grad Mostar do sada koštao milionskim tužbama.
„Imamo sad situaciju da je u Federaciji kolektivni ugovor potpisao sindikat, da je potpisala Vlada Federacije, ali ga niko iz lokalne samouprave nije potpisao, a odnose se na obaveze, znači neko nam je naturio obaveze, a nemate novca da dobijete tu razliku sredstava, što znači da jedinice lokalne samouprave na sudu gube određene parnice od uposlenika za ono za šta one nisu preuzele nikakavu odgovornost“, navodi Bešlić.
U sadašnjem sistemu BiH općinski nivo vlasti nema niti zakonske niti materijalne mogućnosti da izvršava svoje obaveze propisane entitetskim zakonima. Načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić upozorava na Zakon o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti kojim su ukinute općinske turističke zajednice. Sav prihod od boravišnih taksi odlazi kantonima i Federaciji, dok se tek mali dio sredstava, ostvaren primjerice od milionskih noćenja u Međugorju, od kojeg živi ova općina, vratio u općinsku kasu.
„Mi smo prinuđeni često da ne možemo da odustajemo od nekih projekata, često i kad dobijem mogućnost sufinanciranja viših razina vlasti za određene projekte, ne mogu prihvatiti ništa jer nemam sredstava u vlastitom proračunu da bih mogao pokrenuti određene infrastrukturne projekte.“
Iako je općina nivo u kojem građani zadovoljavaju i ostvaruju najveći dio svojih prava i interesa, uvijek je posljednja u raspodjeli novca. Ono što posebno zabrinjava je neravnomjerna raspoređenost sredstava i ulaganja viših nivoa, što je, kaže Jerkić, često politički definirano.
„Ako imate svoje političke predstavnike na višim razinama vlasti, naravno da ćete dobiti veći dio sredstava“, ističe on.
Štetne posljedice
Dragan Babić, načelnik općine Bileća koji dolazi iz Koalicije Zajedno, i danas se sjeća poruke tadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika da će općina Bileća izgubiti razvojna sredstva ukoliko se ne glasa za kandidata SNSD-a za općinskog načelnika.To se, na sreću, nije desilo, kaže Babić, ali i dodaje da je mnogo projekata i danas na čekanju.
„Razvojni projekti vezano za opštinu Bileća bi mogli biti znatno veći. To se odnosi na otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. To se, prije svega, odnosi se i na privatizaciju koja je pogrešno urađena“, objašnjava Babić.
Centralizacija računa i odvlačenje novca u druge, bogatije krajeve u kojima su centri moći, više je pravilo nego izuzetak u BiH. Iako RS ima usvojenu strategiju razvoja lokalne samouprave, malo toga se provodi u praksi.
Vehid Šehić, foto: Midhat Poturović
„Smatramo, takođe, da se veliki dio sredstava koji se ubire na teritoriji jedinica lokalne samouprave sliva u budžete centralnih vlasti - i od tih sredstava opštine, maltene, nemaju ništa“, kaže Brano Jovičić, sekretar Saveza i opština RS.
Vehid Šehić, iz Foruma građana Tuzla, upozorava kako je matrica ponašanja zapravo ista u oba entiteta.
„Zato je jako bitno što smo mi predložili kroz ustavne amandmane ustavni princip ravnomjernog regionalnog razvoja BiH, što će omogućiti i manjim jedinicama lokalne samouprave, danas siromašnijim, da dobiju određena sredstva kako bi i tu građani koji tu žive ostvarivali ona prava koja ostvaruju građani u drugim sredinama.“
Iako je BiH ratificirala Evropsku povelju o lokalnoj samopravi, Šehić dodaje kako su za razvoj i jačanje lokalne samouprave neophodne izmjene Ustava, na koje će se političari teško odlučiti jer one gotovo sigurno znače gubitak moći entiteta i kantona u Federaciji:
„Mnogi će na čitavoj teritoriji, pa i na nivou kantona, biti protiv određenih rješenja zato što oni gube dio svojih nadležnosti. A danas živimo u vremenu da ako oni kroz određena zakonska rješenja vide da će izgubiti poziciju, oni će biti apsolutno protiv“, kazao je Šehić.
Sva moć skocentrisana na entitetima, odnosno kantonima u Federaciji, nastaviće generisati štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu jer, kako zaključuje Šehić, bez jake lokalne samouprave nema prosperiteta ni za državu ni za građane BiH.
Incijative koje dolaze od jednica lokalne samoprave gotovo u pravilu se odbacuju, dok se vrlo često važne odluke za općine i gradove donose na višim nivoima vlasti, mimo zakona o principima lokalne samouprave koji podrazumijevaju upravo aktivno učešće lokalnih zajednica.
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić navodi primjer Zakona o državnoj službi koji je grad Mostar do sada koštao milionskim tužbama.
„Imamo sad situaciju da je u Federaciji kolektivni ugovor potpisao sindikat, da je potpisala Vlada Federacije, ali ga niko iz lokalne samouprave nije potpisao, a odnose se na obaveze, znači neko nam je naturio obaveze, a nemate novca da dobijete tu razliku sredstava, što znači da jedinice lokalne samouprave na sudu gube određene parnice od uposlenika za ono za šta one nisu preuzele nikakavu odgovornost“, navodi Bešlić.
Jerkić: Često smo prinuđeni da odustanemo od nekih projekata, pošto ne mogu prihvatiti ništa jer nemam sredstava u vlastitom proračunu da bih mogao pokrenuti određene infrastrukturne projekte.
U sadašnjem sistemu BiH općinski nivo vlasti nema niti zakonske niti materijalne mogućnosti da izvršava svoje obaveze propisane entitetskim zakonima. Načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić upozorava na Zakon o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti kojim su ukinute općinske turističke zajednice. Sav prihod od boravišnih taksi odlazi kantonima i Federaciji, dok se tek mali dio sredstava, ostvaren primjerice od milionskih noćenja u Međugorju, od kojeg živi ova općina, vratio u općinsku kasu.
„Mi smo prinuđeni često da ne možemo da odustajemo od nekih projekata, često i kad dobijem mogućnost sufinanciranja viših razina vlasti za određene projekte, ne mogu prihvatiti ništa jer nemam sredstava u vlastitom proračunu da bih mogao pokrenuti određene infrastrukturne projekte.“
Iako je općina nivo u kojem građani zadovoljavaju i ostvaruju najveći dio svojih prava i interesa, uvijek je posljednja u raspodjeli novca. Ono što posebno zabrinjava je neravnomjerna raspoređenost sredstava i ulaganja viših nivoa, što je, kaže Jerkić, često politički definirano.
„Ako imate svoje političke predstavnike na višim razinama vlasti, naravno da ćete dobiti veći dio sredstava“, ističe on.
Štetne posljedice
Dragan Babić, načelnik općine Bileća koji dolazi iz Koalicije Zajedno, i danas se sjeća poruke tadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika da će općina Bileća izgubiti razvojna sredstva ukoliko se ne glasa za kandidata SNSD-a za općinskog načelnika.To se, na sreću, nije desilo, kaže Babić, ali i dodaje da je mnogo projekata i danas na čekanju.
„Razvojni projekti vezano za opštinu Bileća bi mogli biti znatno veći. To se odnosi na otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. To se, prije svega, odnosi se i na privatizaciju koja je pogrešno urađena“, objašnjava Babić.
Centralizacija računa i odvlačenje novca u druge, bogatije krajeve u kojima su centri moći, više je pravilo nego izuzetak u BiH. Iako RS ima usvojenu strategiju razvoja lokalne samouprave, malo toga se provodi u praksi.
„Smatramo, takođe, da se veliki dio sredstava koji se ubire na teritoriji jedinica lokalne samouprave sliva u budžete centralnih vlasti - i od tih sredstava opštine, maltene, nemaju ništa“, kaže Brano Jovičić, sekretar Saveza i opština RS.
Vehid Šehić, iz Foruma građana Tuzla, upozorava kako je matrica ponašanja zapravo ista u oba entiteta.
„Zato je jako bitno što smo mi predložili kroz ustavne amandmane ustavni princip ravnomjernog regionalnog razvoja BiH, što će omogućiti i manjim jedinicama lokalne samouprave, danas siromašnijim, da dobiju određena sredstva kako bi i tu građani koji tu žive ostvarivali ona prava koja ostvaruju građani u drugim sredinama.“
Iako je BiH ratificirala Evropsku povelju o lokalnoj samopravi, Šehić dodaje kako su za razvoj i jačanje lokalne samouprave neophodne izmjene Ustava, na koje će se političari teško odlučiti jer one gotovo sigurno znače gubitak moći entiteta i kantona u Federaciji:
„Mnogi će na čitavoj teritoriji, pa i na nivou kantona, biti protiv određenih rješenja zato što oni gube dio svojih nadležnosti. A danas živimo u vremenu da ako oni kroz određena zakonska rješenja vide da će izgubiti poziciju, oni će biti apsolutno protiv“, kazao je Šehić.
Sva moć skocentrisana na entitetima, odnosno kantonima u Federaciji, nastaviće generisati štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu jer, kako zaključuje Šehić, bez jake lokalne samouprave nema prosperiteta ni za državu ni za građane BiH.
