Bivši radnici Poliolhema iz Tuzle upozorili su da se u krugu njihove tvornice ponovno odlaže opasan otpad koji doslovce prijeti životu građana ovog grada. Ovo nije novi problem Tuzle već dugogodišnji.
Odgovorni za odlaganje otpada nikada ga, iako su bili dužni, nisu otklonili. Inspekcije, kao i vlasti, još uvijek mirno gledaju na opasan otpad u krugu tuzlanskih napuštenih tvornica zanemarujući tako činjenicu da su ljudski životi ugroženi.
Iako jasno postoje nalazi inspekcija, kako gradskih i kantonalnih tako i federalnih o zabrani ulaska bilo kome u krug tvornice, Enes Jaganjac jedan od bivših radnika, kaže nam da se u tajnosti u krug tvornice ipak ulazi i otpad odlaže.
"Propile, hlor, kruks, živa... sve se to dole unosi. Niko to niti čuva, niti pazi, a znamo koliko je propilen zapaljiv. Trideset tona tog propilena ima u jednom ležećem rezervaru. Živa se i dan danas prenosi po krugu", ističe Jaganjac.
Navodno je najviše opasne materije kruks koja je po standardima EU okvalificirana kao toksična, odnosno otrovna.
U krugu Poliolhema neprimjereno je odložena i živa u velike plastične boce, a poznato je da je baš živa izazvala brojne tragične događaje u svijetu. Primjerice u Iraku je 650 ljudi izgubilo živote zbog korištenja pšenice koja je bila zatrovana živom. Živa onemogućava dotok krvi u mozak te izaziva poremećaje u nervnom sustavu.
Glasoviti klor koji se također nalazi u krugu Poliolhema može izazvati smrt. Primjerice u Prvom svjetskom ratu korišten je kao bojni otrov. Zbog zapaljivog propilena u krug tvornice i životinjama je zabranjen ulazak.
Stručnjaci na opasan otpad u Tuzli upozoravaju već godinama. Prof. dr. Zvjezdan Karadžin je mnogo toga kao ministar 2014. godine pokušao napraviti, ali smjenom vlasti sve njegove inicijative završile su u laticama.
Karadžin kaže da je odlaganje opasnog otpada ozbiljan problem Tuzle i šire okoline.
"Mi ovo pitanje moramo dovesti do kraja. Ja ne želim da Tuzla bude forma nesanitarne deponije o kojoj se niko ne brine. Federalno Ministarstvo zaštite okoliša je 2010. godine provelo akciju u kojoj su pokušali izvršiti neutralizaciju kroksa na licu mjesta. Međutim, nakon što su otvorili tu deponiju, vidjeli su da se radi o mnogo većim količinama nego što su oni mislili. Tako da su uspjeli neutralizirati svega jednu trećinu i na tome su stali. Od tada do danas ništa konkretnije nije urađeno", upozorava Karadžin.
Radnici tvrde da prijavljuju inspekcijama i dalje odlaganja otpada, ali da ih samo šalju s adrese na adresu. Odjednom se, kaže nam Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti, svi ograđuju da nisu nadležni.
"Imamo ovdje dopis inspekcija o zabrani bilo kakvih aktivnosti dole. Ali, oni nama sada dovlače novi otpad. Ali u ovoj državi nema nikakve odgovornosti", kategoričan je Kopić.
Goran Stojak koji stanuje u blizini tvornice, tvrdi da je i sam svjedočio trovanjima ljudi koja su mogla završiti kobno.
"Niko ne govori kakvo je tačno stanje zato što ne dozvoljavaju da se uđe. Kada biste pogledali neslužbene slike sve bi vam bilo jasno. Neki radnici su zaglavili u bolnicama. Nije se znalo šta je s njima. Bili su jako bolesni. Mnogi su poslije tražili bilo šta drugo da rade samo da izađu iz te firme", kaže Stojak.
Radnici koji su nekada radili u blizini ovakvih opasnih materija najbolje znaju kolika su prijetnja ljudskim životima.
"Trideset kilograma propilen-oksida može ugroziti ljude koji žive na trideset kilometara. Tuzla je ugrožena. Ovog puta je ostavljena na milost i nemilost. Dole se svašta događa. Krajnje je vrijeme da gradonačelnik i premijer uđu u problem Poliolhema i da riješe ovaj problem", ističe Enes Tanović.
Radnici za odlaganje opasnog otpada krive najviše firmu Organika te firmu Kemokop iz Dugog Sela iz Zagreba tvrdeći da se otpad odlaže u kasne večernje sate.
Organici su još prije četiri godine inspekcije naredile uklanjanje otpada, no to nikada nije učinjeno. Iz Organike nismo uspjeli dobiti odgovor na ovo pitanje kao i ni na optužbe radnika.
U Kemokopu optužbe radnika odbacuju tvrdeći da se radi o neistinama.
"Nemoguće je zakonski izvesti otpad iz Hrvatske ili bilo koje države EU u BiH. To zakonski nije moguće, a sukladno Baselskoj konvenciji i bosanskim zakonima nemoguće je uvoziti opasni otpad u BiH. Mi to ne radimo. Niti je riječ o bilo kakvom opasnom otpadu. To je notorna laž", rekao je za RSE Nenad Lovrić, direktor Kemokopa.
No opasan otpad, činjenica je, postoji i dalje ostaje u Tuzli, nekoliko metara nadomak prvih kuća. Stanovnici strahuju da ni ovaj put većeg odjeka osim medijskog neće biti.
Facebook Forum