Prema istraživanju Instituta Pew provedenog u 19 država od kojih su sve, osim Rusije i Ukrajine, članice Sjeveroatlantskog saveza (NATO) i/ili Europske unije, veliki postotak ispitanika smatra da njihovoj zemlji pripada neki dio susjedne države.
Najveći postotak takvih je u Mađarskoj gdje, prema anketi Pewa, 67 posto ispitanika praktično ima teritorijalne pretenzije prema susjednoj zemlji ili zemljama. Slijedi Grčka sa 60 posto, Bugarska i Turska sa 58, Rusija sa 53, Poljska sa 48 te Ukrajina i Slovačka sa 46 posto. Trinaest posto Šveđana ima teritorijalne pretenzije prema susjedima, 19 posto Amerikanaca, 23 posto Britanaca, 24 posto Nizozemaca te četvrtina Kanađana. Što se tiče centralne i zapadne Europe, odnosno Češke, Njemačke, Italije, Francuske te Španjolske, taj postotak se kreće oko 30 posto.
Osjećaj nesigurnosti
Edin Omerčić, sa Instituta za historiju u Sarajevu, u razgovoru za Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) podsjeća da su se dvije velike sile, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, izjasnile da, kako god završi Drugi svjetski rat one neće imati političkih pretenzija ni prema jednoj teritoriji te da to tako može funkcionirati i u drugim državama sve dok one imaju stabilne vlade sa zadovoljnim građanima.
“Danas se dešava radikalizacija, mijenjaju se politički odnosi, dešavaju se neke političke promjene i onda se ljudi u tim zapravo malim, nemoćnim državicama koje su nezadovoljne, počinje upirati da u prošlosti ti neki njihovi 'veliki vođe' ili 'veliki muževi' nisu znali odraditi posao kako treba”, kazao je Omerčić.
On navodi da je dovoljno pogledati situaciju u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju gdje se takva retorika koristi za mobiliziranje biračkog tijela.
“Kao dobrovoljni davaoci tuđe krvi, ukazuju na komšiju da je drugačiji. To je malo smiješno za situaciju u 21. stoljeću kada bi možda trebali biti već završeni modernizacijski procesi, kada neke nazadne ideologije ili bilo kakve dogme, ako smo pismeni, kulturni, obrazovani, ne bi trebale držati vodu. Ali one, izgleda, drže vodu”, kazao je Omerčić.
Omerčić je dodao da velike, globalne probleme koje čovječanstvo ima, a koji se tiču unaprjeđenja uvjeta života, zdravlja, ljudskih prava i ekologije treba početi rješavati kako ne bismo došli u bezizlaznu situaciju.
Omerčić podsjeća da su sadašnje granice Europe iscrtane uglavnom tokom i nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, posebno na velikim mirovnim konferencijama na kojima su glavnu ulogu imale velike sile, posebno Velika Britanija, Francuska, SAD i SSSR.
“Meni je zanimljivo šta se dešava s Njemačkom nakon 2. svjetskog rata, a to je da se u dogovoru s Francuskom počinju praviti ugovori koji su počeli otvarati tržišta, prostore, rušiti političke i teritorijalne granice i stvarati Evropsku uniju”, naglasio je Omerčić.
Osvrnuvši se na spomenuto istraživanje Pewa, Omerčić je kazao i da bi bilo zanimljivo vidjeti starosnu dob ispitanika, odnosno koliko je među njima osoba rođenih 50-ih, koliko 80-ih godina prošlog stoljeća, a koliko onih koji su rođeni u 21. stoljeću.
“Ne znam otkud takav osjećaj, ako je vjerovati tim postotcima, da treba mijenjati današnje granice, posebno ako govorimo o zemljama članicama EU-a, odnosno NATO-a. Možda se to nadovezuje na osjećaj nesigurnosti. To su stvarno veliki postotci i to je zabrinjavajuće i za duboku analizu, u svakoj od tih pojedinih zemalja”, kazao je Omerčić.
Desničarenje i separatizam
On smatra da nije u pitanju samo jačanje desnice, uz napomenu da nije ista situacija u svakoj od zemalja. Kaže da vidi probleme i u zemljama koje su na dnu te ljestvice, odnosno u kojima su najmanje teritorijalne pretenzije prema susjedima.
“U Španiji nema možda teritorijalnih pretenzija prema susjedima, ali tamo imamo jako izražene zahtjeve za autonomijom. Imali smo ih i 1992. kad se to nekako riješilo, ali ih imamo i danas. Šta je s homogeniziranošću nacija u tim zemljama. U Ujedinjenom Kraljevstvu imate također zahtjeve za autonomijama. Spomenuli smo Španiju. Međutim, tamo se stvari riješe na političkoj razini i prije izbijanja sukoba. Na istoku Europe kao da je u interesu velikih sila da dođe do sukoba”, ocijenio je Omerčić.
Na kraju se ponovno osvrnuo na regiju Zapadnog Balkana za koju je ocijenio da je “još uvijek trusno područje u predmodernom razdoblju”, naglasivši kako treba obrazovati ljude, posebno mlade kako ne bi postali “mljeveno meso u borbi za neke tobože svetinje”.
