Omazići na Bajram: Sve podijelimo s gladnima

Muslimani diljem svijeta u utorak proslavljaju Kurban bajram. Za muslimane ovo je dan kada se milijuni vjernika okupljaju na najsvetijim mjestima kako bi obavili petu islamsku dužnost - hadž. U Tuzli smo posjetili Rašida i Vasviju Omazić, hadžiju i hadžijincu koji su bili na hadžu gdje, kao su nam ispričali, stoje milijuni ljudi, svi u bijelom, jednaki bez obzira na boju kože, vjeru i naciju.

Ugostili su nas i ispričali nam o svojim iskustvima sa brda Arafata i koliko je to hodoćašće promijenilo njihove živote.

Pred samu zoru Vasvija Omazić svom je suprugu Rašidu Kurban bajram čestitala riječima Bajram Šerif Mubarek Olsun - neka je plemenit Bajram. Potom je Rašid krenuo na Bajram namaz u obližnju džamiju.

Supruga Vasvija čekala ga je sa bajramskom kahvom. Nakon toga počela su stizati djeca, unučad, rodbina i prijatelji:

„U toku dana dolaze nam djeca sa svojom djecom, zetovi, porodice. Prvi dan kod nas je puna kuća. To su ručkovi, to su takvi osjećaji da ja više puta kažem ’dragi Allahu, podari mi da to iduće godine doživim.’ Drugi dan dolaze rođaci, familija, komšiluk, dijele se i kurbani. Treći dan tek mi malo možemo negdje u komšiluk da odemo.“

I Rašid i Vasvija obavili su hadž. Ona 1996, prve godine nakon ratnih razaranja. U putu do Meke i Medine provela je mjesec dana.

„To je bio doživljaj koji čovjek ne može mjeriti ni sa čim. Hadž je nešto uzvišeno što čovjek doživi, a ne može to nikada u životu da zaboravi.“

Kurbane koje su pripremili podijelili su siromašnima.

„Mi koji kurbane koljemo kažemo ovako: jedna trećina ide familiji, jedna trećina ide sirotinji, jedna trećina ostaje nama. Međutim, ja i moja hadžinica ostavljamo sebi jedan dobar ručak. Danas je puno gladnih. Sve to podijelimo. Mi kad dijelimo kurbane, ja znam puno njih koji nemaju i koji jedanput godišnje jedu meso. Ja sam slušao od svojih rahmetli roditelja kad su mi pričali da ima ljudi - znači i tad je bilo teško živjeti - koji od Bajrama do Bajrama jedu meso.“

Sve počinje iz porodice

I Vasvija i Rašid posebno naglašavaju da su svi ljudi jednaki, bez obzira na vjeru i naciju. To su i uvidjeli obavljajući hadž.

„Ja sam cijelo vrijeme razmišljala ’Bože dragi, na jednom mjestu toliko ljudi raznih nacija, boje kože, svega, a niko nikome da ne naudi, što je nama trebao rat? Svi smo isti, svi se voljeli, i odjednom, što kažu, džehenem na dunjaluku, pakao. Od onih nekakvih komšijskih ljubavi, od svega - ljudi su se odjednom pretvorili u zvijeri. Bog je jedan, a mi sad našli u tim vjerama da se sukobljavamo, da jedni druge ubijamo. Kažu blago onome ko spasi jedan život, kao da je spasio čitavo čovječanstvo, a mi se između sebe - ne ponovilo se, ne daj, Bože, više.“

Njihov vjernički život ne znači samo molitvu, već činjenje dobra:

„Nama dragi Allah poručuje da se mi non-stop ne molimo, nego ’ustanite za svojom nafakom.’ Znači da mi treba da ustanemo i da privređujemo, da doprinosimo svojoj porodici, svojoj zajednici i svojoj državi svojim radom. Nije sve u tome da se moliš, a da ne privređuješ. Ne. Nego ustanite za svojom nafakom, pa će nam svima biti bolje.“

Omazići na Kurban bajram slave obitelj kao temelj na kojem čovječanstvo počiva:

„Porodica je stub zajednice i društva i države. Sve vam iz porodice počinje - od vaspitanja djeteta, od radnih navika itd, sve vam ide iz porodice. Ne može društvo vaspitavati našu djecu.“

„Svi trebamo da budemo dobri, da budemo plemeniti, da radimo dobra djela. Volimo se, družimo se, pomažimo jedni druge, a posebno kad je Bajram u pitanju.“

Svečana obiteljska gozba, blagostanje, dječija graja i radost zbog obavljenog hadža oblici su Kurban bajrama kod Omazića. A to zapravo i jeste ono, kažu nam hadžija Rašid i hadžijinca Vasvija, što život čini svetim.

(Fotogalerija: Hodočasnici u Meki)