"Maske treba ostaviti zdravstvenim radnicima, najvažnije je pranje ruku sapunom i vodom, kao i izolacija, navodi prof. dr. Ognjen Gajić, specijalista za intenzivnu njegu i bolesti pluća na Mayo klinici u Sjedinjenim Američkim Državama.
Za Radio Slobodna Evropa govori i o liječenju najtežih slučajeva oboljelih od bolesti COVID-19 koju uzrokuje korona virus.
RSE: Kakav je tretman pacijenata kod kojih se utvrdi COVID-19? Ima li neka standardna procedura i kako izgleda?
Gajić: Većina bolesnika ime blage simptome a za sada nema specifičnog liječenja osim kontrole simptoma (paracetamol za temperature i slabost i slično). Neprovjereni oblici liječenja mogu biti opasni zbog sporednih efekata i u principu ih se treba kloniti dok istraživanja ne pokažu efikasnost. Ja se bavim liječenjem kritično oboljelih pa o tome mogu nešto više reći. Kod određenog broja bolesnika bolest progredira u tešku obostranu upalu pluća karakteriziranu otežanim disanjem i hipoksijom.
Ti bolesnici moraju biti hitno zbrinuti na bolničko liječenje sa kisikom i konstantno im se pratiti stanje da bi se na vrijeme reagovalo sa intenzivnom respiratornom podrškom (uključujući i respiratore). Sofisticirana intenzivna njega sa kontrolom i podrškom svih organa je uspješna u oko 50% najteže oboljelih mada neki bolesnici mogu biti na respiratoru i više nedelja prije oporavka ili smrti. Za sada nema provjerenog specifičnog liječenja a neprovjereni eksperimentalni lijekovi se ne bi trebali davati bez istraživačkog protokola. Radimo s kolegama u cijelom svijetu danonoćno na istraživačkim projektima za nove načine liječenja i prevencija.
RSE: Postoje li podaci do sada, koje su to bolesti koje su, na neki način, "najpogubnije" u kombinaciji sa ovim virusom?
Gajić: Radije nego specifične bolesti važna je fiziološka rezerva (pluća i općeg stanja), stariji bolesnici bez kondicije, te oni sa težim oblicima hroničnog popuštanja pluća i srca imaju malu rezervu i malu šansu da uspješno izdrže intenzivno liječenje respiratorom. Treba naglasiti da kod najtežih bolesnika treba razmišljati ne samo o dužini života nego i o kvalitetu života i olakšanju smrti. U nekim slučajevima liječenje na respiratoru ne može pomoći ni kvalitetu života a ni olakšanju smrti.
RSE: Koliko shvatam, radili ste sa VaŠim kolegama u Wuhanu. Šta druge države mogu naučiti od njih i primijeniti u svojim odgovorima na pandemiju?
Gajić: Nekoliko kolega iz bolnica u Wuhanu su proteklih godina boravili na Mayo klinici i radili smo zajednička istraživanja. U početku epidemije u Wuhanu slali smo podršku u smislu smjernica za liječenje i protekcije osoblja. Sada oni nama pomažu. Nakon prvih neuspjeha, kolege iz Wuhana su sa striktnom izolacijom te adekvatnom opremom i treningom uspjeli da niti jedan od zdravstvenih radnika ne oboli uprkos radu sa kritično oboljelima.
RSE: Najnoviji podaci govore da je u Sjedinjenim Američkim Državama sada najveći broj zaraženih. Da li se zakasnilo sa odgovorom?
Gajić: Nisam epidemiolog tako da o tome ne mogu komentirati. Što se tiče kritično oboljelih, bolnice u SAD pružaju fantastičnu njegu u ovim teškim uslovima.
Moć sapuna
RSE: Koliko se ovaj virus lakše prenosi u odnosu na druge i šta je za građane najbolja zaštita? U Češkoj, naprimjer, zahtijevaju od svih građana da pri izlasku iz kuće nose maske, dok Svjetska zdravstvena organizacija nije to navela kao prijeko potrebno za osobe koje nisu zaražene. Možete li govoriti o nekim konkretnim savjetima?
Gajić: Maske treba ostaviti zdravstvenim radnicima. Detaljno pranje ruku (sapun i voda) je daleko najvažnije i, u ovom trenutku, izolacija od svih osim esencijalnih kontakata sa drugim ljudima (naročito grupama) se mora poštovati. Takođe, prije dolaska u zdravstvenu ustanovu, prvo uspostaviti kontakt telefonom jer je kod blažih simptoma bezbjednije ostati na kućnom liječenju.
Saveti Svetske zdravstvene ogranizacije o korona virusu
RSE: Koliko brzo se klinička slika osoba pogoršava kada se zaraze? Čini se da pacijenti kojima se ustanovi ova bolest jako brzo umiru, ali se sporije oporavljaju? Ili je to površan utisak?
Gajić: Kritično oboljenje u prosjeku nastane nakon sedam dana blažih simptoma. Od trenutka kad započne otežano disanje tok može rapidno progredirati (ponekad i za nekoliko sati) i tada je intenzivno praćenje u bolnici/jedinici intenzivne njege od kritične važnosti.
