Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Osmana Selaka, kome je ovo bilo 6.po redu svjedočenje na Haškom sudu.
On je kao zapovjednik logističke baze Jugoslavenske narodne armije dočekao preformiravanje jedinica u Vojsku Republike Srpske u svibnju 1992.godine.
Iako su ga kao pripadnika bošnjačke nacionalnosti izopćavali sa svih važnijih sastanaka zapovjedništva o podijeli desetaka tisuća oružja paravojnim jedinicama i Srpskoj demokratskoj stranci, Selak je o tome vidio naređenja.
Oružje je prema njegovom iskazu – dolazilo kamionima iz Beograda, a veći zločini srpskih snaga ubrzo su počeli.
„Osobno tvrdim da je u Kozarcu počinjen genocid“, izjavio je svjedok Selak, prisjećajući se operacija jedinica VRS-a, nastalih od snaga JNA u Bosni i Hercegovini te onih koje su se povukle iz Slovenije i Hrvatske.
Zločini VRS-a zatekli su Selaka kao zapovjednika njezine logističke baze u Banja Luci, dok je još čekao administrativnu odluku o vojnoj mirovini za koju je podnio zahtjev zbog niza pritisaka.
„Bilo je i dopisa od političkih organizacija i Kriznih štabova – da se Hrvati i Muslimani odstrane iz Vojske Republike Srpske. Bilo je i prijetnji telefonskih i preko sredstava informiranja da napustim Armiju od strane Srba. Ja sam 19.svibnja (1992.) tako i uradio“, prisjetio se svjedok navodeći kako je znao da slijede „negativne aktivnosti“ nakon formiranja VRS-a, vojsci kojoj su pripadnici JNA trebali dati novu zakletvu.
Dok je čekao razrješenje dužnosti, Selak je kao glavni vojni logističar Prvog krajiškog korpusa, nazočio sastanku na kojem se zapovjednika VRS-a Momira Talića izvjestilo - da je u akciji srpskih snaga ubijeno 800 mještana Kozarca.
I ta velika brojka je bila, prema mišljenju Selaka, prethodno umanjena, no general Talić je savjetovao oficira koji ga je izvijestio - da u izvješću za Glavni štab VRS-a spomene još 10 puta manji broj, odnosno 80 ubijenih.
„Sad smo došli do informacija, na žalost, da je ubijeno preko 1200 ljudi. Zato je i išla mehanizacija da sakrije ubijene“, rekao je Selak napominjući kako se još uvijek traga za svim žrtvama u čemu surađuje s Institutom za nestale osobe BiH.
U izvještajima VRS-a lagano i o statusu zarobljenika
Osim broja ubijenih, u izvještajima VRS-a o napadima na mjesta u prijedorskoj općini, lagano je i o brojci uhićenih ljudi, kao i tome – da su zarobljeni kao naoružani pripadnici neprijateljskih formacija, ustvrdio je Selak prisjećajući se logora u koje su zatočavani.
„Keraterm, Trnopolje, Omarska. Tu je bilo žene, djece, staraca...Nikakvih Zelenih beretki (pripanika bošnjačkih formacija) tu nije bilo“, izjavio je svjedok napominjući kako je pretresima kuća prethodno os stanovnika oduzeto čak i lovačko oružje, tako da nikakvih borbi nije bilo prije njihovog ubijanja i zatočavanja.
Nakon što je osobno htio otići u Kozarac kako bi vidio što se tamo dogodilo, Selaku je njegov zamjenik u logističkom centru rekao - da ne može ići tamo jer bi mogao biti likvidiran.
Prema svjedoku Selaku, general Talić kojeg je dobro osobno poznavao, nije bio loš čovjek, ali je morao izvršavati naređenja pretpostavljenog zapovjedništva i Vlade Republike Srpske „makar nije bio za ratnu opciju“.
„Sigurno mu je bilo neugodno zbog broja poginulih civila, a znao je da će on biti kriv ukoliko neće procesuirati odgovorne“, izjavio je svjedok o Taliću koji je umro u Beogradu 2003. kao haški optuženik za ratne zločine protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti na području Bosanske krajine.
Selak je napravio bilješku sa sastanka na kojem je general VRS-a Talić naredio formiranje logora Manjača početkom lipnja 1992.godine, kao i na kasnijem sastanku na kojem je Talić obaviješten o neadekvatnim životnim uslovima zatvorenika Manjače i lošem postupanju s njima.
Prema Selakovim saznanjima general Talić nije ništa poduzeo kako bi se istražili zločini nad zatočenicima Manjače.
Nakon Selaka koji će svjedočenje dovršiti naknadno, suđenje će se u srijedu nastaviti iskazom zaštićenog svjedoka i to preko video konferencijske veze iz Sarajeva.
Njegov iskaz, koji će dati pod pseudonimom RM 145, također je vezan uz optužbe za zločine nad građanima nesrpske nacionalnosti polovicom 1992.godine.
Prema sažetku izjave govoriti će o progonu nesrpskog stanovništva sarajevske općine Novi Grad i masakru najmanje 47 Bošnjaka koji su 14. srpnja 1992. godine izvedeni iz hangara zrakoplovne baze u Rajlovcu i utovareni u autobus u kojem su ubijeni na putu Rajlovac-Pale.
On je kao zapovjednik logističke baze Jugoslavenske narodne armije dočekao preformiravanje jedinica u Vojsku Republike Srpske u svibnju 1992.godine.
Iako su ga kao pripadnika bošnjačke nacionalnosti izopćavali sa svih važnijih sastanaka zapovjedništva o podijeli desetaka tisuća oružja paravojnim jedinicama i Srpskoj demokratskoj stranci, Selak je o tome vidio naređenja.
Oružje je prema njegovom iskazu – dolazilo kamionima iz Beograda, a veći zločini srpskih snaga ubrzo su počeli.
„Osobno tvrdim da je u Kozarcu počinjen genocid“, izjavio je svjedok Selak, prisjećajući se operacija jedinica VRS-a, nastalih od snaga JNA u Bosni i Hercegovini te onih koje su se povukle iz Slovenije i Hrvatske.
Zločini VRS-a zatekli su Selaka kao zapovjednika njezine logističke baze u Banja Luci, dok je još čekao administrativnu odluku o vojnoj mirovini za koju je podnio zahtjev zbog niza pritisaka.
„Bilo je i dopisa od političkih organizacija i Kriznih štabova – da se Hrvati i Muslimani odstrane iz Vojske Republike Srpske. Bilo je i prijetnji telefonskih i preko sredstava informiranja da napustim Armiju od strane Srba. Ja sam 19.svibnja (1992.) tako i uradio“, prisjetio se svjedok navodeći kako je znao da slijede „negativne aktivnosti“ nakon formiranja VRS-a, vojsci kojoj su pripadnici JNA trebali dati novu zakletvu.
Dok je čekao razrješenje dužnosti, Selak je kao glavni vojni logističar Prvog krajiškog korpusa, nazočio sastanku na kojem se zapovjednika VRS-a Momira Talića izvjestilo - da je u akciji srpskih snaga ubijeno 800 mještana Kozarca.
I ta velika brojka je bila, prema mišljenju Selaka, prethodno umanjena, no general Talić je savjetovao oficira koji ga je izvijestio - da u izvješću za Glavni štab VRS-a spomene još 10 puta manji broj, odnosno 80 ubijenih.
„Sad smo došli do informacija, na žalost, da je ubijeno preko 1200 ljudi. Zato je i išla mehanizacija da sakrije ubijene“, rekao je Selak napominjući kako se još uvijek traga za svim žrtvama u čemu surađuje s Institutom za nestale osobe BiH.
U izvještajima VRS-a lagano i o statusu zarobljenika
Osim broja ubijenih, u izvještajima VRS-a o napadima na mjesta u prijedorskoj općini, lagano je i o brojci uhićenih ljudi, kao i tome – da su zarobljeni kao naoružani pripadnici neprijateljskih formacija, ustvrdio je Selak prisjećajući se logora u koje su zatočavani.
„Keraterm, Trnopolje, Omarska. Tu je bilo žene, djece, staraca...Nikakvih Zelenih beretki (pripanika bošnjačkih formacija) tu nije bilo“, izjavio je svjedok napominjući kako je pretresima kuća prethodno os stanovnika oduzeto čak i lovačko oružje, tako da nikakvih borbi nije bilo prije njihovog ubijanja i zatočavanja.
Nakon što je osobno htio otići u Kozarac kako bi vidio što se tamo dogodilo, Selaku je njegov zamjenik u logističkom centru rekao - da ne može ići tamo jer bi mogao biti likvidiran.
Prema svjedoku Selaku, general Talić kojeg je dobro osobno poznavao, nije bio loš čovjek, ali je morao izvršavati naređenja pretpostavljenog zapovjedništva i Vlade Republike Srpske „makar nije bio za ratnu opciju“.
„Sigurno mu je bilo neugodno zbog broja poginulih civila, a znao je da će on biti kriv ukoliko neće procesuirati odgovorne“, izjavio je svjedok o Taliću koji je umro u Beogradu 2003. kao haški optuženik za ratne zločine protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti na području Bosanske krajine.
Selak je napravio bilješku sa sastanka na kojem je general VRS-a Talić naredio formiranje logora Manjača početkom lipnja 1992.godine, kao i na kasnijem sastanku na kojem je Talić obaviješten o neadekvatnim životnim uslovima zatvorenika Manjače i lošem postupanju s njima.
Prema Selakovim saznanjima general Talić nije ništa poduzeo kako bi se istražili zločini nad zatočenicima Manjače.
Nakon Selaka koji će svjedočenje dovršiti naknadno, suđenje će se u srijedu nastaviti iskazom zaštićenog svjedoka i to preko video konferencijske veze iz Sarajeva.
Njegov iskaz, koji će dati pod pseudonimom RM 145, također je vezan uz optužbe za zločine nad građanima nesrpske nacionalnosti polovicom 1992.godine.
Prema sažetku izjave govoriti će o progonu nesrpskog stanovništva sarajevske općine Novi Grad i masakru najmanje 47 Bošnjaka koji su 14. srpnja 1992. godine izvedeni iz hangara zrakoplovne baze u Rajlovcu i utovareni u autobus u kojem su ubijeni na putu Rajlovac-Pale.
