Bosna i Hercegovina je jedina država u regionu i cijeloj Evropi koja je odbila da učestvuje u novom programu Evropske unije, Erasmus +, koji podrazumijeva učenje, usavršavanje, rad i volonterski angažman u inostranstvu, uz stipendiranje. Program vrijedan 15 milijardi evra, zbog neodgovorne politike zaobići će BiH, u kojoj mladi ionako nemaju puno prilika za kvalitetno obrazovanje i usavršavanje. Studenti su ogorčeni zbog ovih dešavanja jer su po ko zna koji put zbog političkih interesa određenih grupa ostali na margini društva.
Teška situacija u kojoj se nalaze studenti, đaci i uopšte mladi ljudi u BiH izgleda nije ono što brine političke elite u ovoj ionako napaćenoj zemlji. Odbiti nešto poput prilike da se iskoriste ogromna sredstva Evropske unije za razvoj mladih ljudi, u Erasmus plus programu, čini se nerealnim, iako je to činjenica koja se kosi sa zdravorazumskim razmišljanjem.
Politička prepucavanja i neažurnost bh. institucija dovele su mlade ljude u BiH na margine društva, a kako kaže predsjednik Studentskog parlamenta Federacije BiH Ahmed Nurković, mladi će ostati u svojevrsnom getu.
„Mladi ljudi će biti sve više depresivni, neiskorišteni, bez prilike da igdje otputuju. Finansije za viskoko obrazovanje, pa tako i stipendije se smanjuju. To sve vodi u jednu vrlo tešku i ružnu budućnost za nas, mlade ljude, što će vjerovatno kasnije rezultirati nekom revolucijom - jer moje lično mišljenje je da ne može ovoliko dugo trajati ovakav odnos vlasti prema mladima i prema obrazovanju“, smatra Nurković.
Nurković je zatečen ćutanjem akademske zajednice koja je prva trebala da digne glas protiv ovakvih dešavanja i da svojim primjerom potakne mlade ljude da nešto urade:
„Teško je razumjeti naše profesore, nastavnike i učitelje, koji isto tako trpe sve ovo, koji su ustvari intelektualci koji bi trebali biti jedan od glavnih glasova protiv ovakve prakse, skupa sa studentima. Međutim, oni nisu uradili ništa u vezi s ovim pitanjem, kao što ni u vezi s mnogim drugim pitanjima ne daju svoj glas. I nas mlade, bez ikakvog primjera borbe za svoja prava, ostavljaju da se borimo sa svim ovim što su nam oni napravili, tj. ta generacija kojoj pripadaju naši profesori, učitelji, dekani.“
Kako isitiče predsjednik Unije studenata Republike Srpske Predrag Govedarica, politikanstvo je još jednom stalo ispred interesa mladih.
„Ukoliko se to postavi kao neki ultimatum, onda će, nažalost, biti jasno da usavršavanje studenata u inostranstvu nije suština nego sredstvo za ostvarivanje nekih političkih ciljeva, koje mi u ovom momentu ne želimo da podržavamo“, ocjenjuje Govedarica.
Vezivanje u torove
Odustajanje od Erasmus plus programa je samo nastavak jedne agonije u BiH koja je studente, i mlade uopšte, dovela u situaciju da se valjaju u živom blatu koje su proizveli političari, smatra Vojislav Savić, koordinator za međunarodnu saradnju Unije studenata Republike Srpske:
„Formiranje agencije na nivou BiH uopšte nije uslov, koliko sam ja razumio. Imamo primjer Belgije koja ima dvije agencije. To je puko administrativno tijelo. Čak njihovo uspostavljanje nije suštinski prenos nadležnosti, kao što se bune pojedini iz RS-a. Samo je potrebno da se nađe kompromis, koji je sasvim normalan i prema Ustavu BiH.“
Muamer Logo, iz Sarajevskog instituta za razvoj mladih KULT, kaže da su analizom položaja mladih u Federaciji BiH, došli do podatka da je stanje 40 odsto gore nego 2008. godine, a kada su u pitanju stipendije, samo oko 10 odsto mladih prima neku od stipendija, a da i oni koji je primaju dobiju tek oko 100 KM, pa je odluka o odustajanju od Erasmus plus programa van svake pameti:
„Ovo je još jedan potez da se naši mladi ljudi vežu u tzv. torove dnevnopolitičkih prepucavanja, nacionalističkih retorika itd., dakle svih negativnih stvari od kojih mladi nemaju nikakve koristi“, ističe Logo.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS poslali su saopštenje u kojem se ograđuju od optužbi za opstrukciju pristupanja Erasmus plus programu.
Pomenutim prijedlogom nisu definisane kvote, niti postoje garancije za sudjelovanje učenika i studenata iz Republike Srpske u ovom programu, a neprihvatljivo je i osnivanje agencije na nivou BiH koja bi vršila funkciju regulatornog tijela zaduženog za provođenje programa Erasmus +, navodi se u saopštenju.
Efekti ponovnog odbijanja poziva za ovaj program osjetiće se tek nakon dvije do tri godine kada će biti završeni ostali potprogrami stipendiranja, poput Erasmus Mudusa, kaže Jasna Bošnjović, stručni saradnik za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu.
„Mi ćemo sada zaostati za drugim zemljama iz regije, odnosno mi, kao univerziteti, za našim kolegama sa drugih univerziteta“, upozorava Bošnjović.
Na brojnim portalima i društvenim mrežama pojavila se peticija u kojoj se traži od Savjeta ministara BiH da hitno poduzme mjere kako bi Bosna i Hercegovina postala članica programa ERASMUS +, te kako bi mladi u BiH imali priliku da putuju i da se edukuju širom Evrope, a na Facebooku su najavljeni i protesti sudenata BiH povodom ne pristupanja BiH programu ERASMUS +.
Bh. studenske organizacije su potpisale peticiju, ali se ograđuju od bilo kakvih najava protesta jer oni ne bi ništa postigli, te apeluju na nadležne da rade svoj posao kako bi studenti mogli da se usavršavaju i obrazuju u skladu sa moderniim društvenim tokovima.
Teška situacija u kojoj se nalaze studenti, đaci i uopšte mladi ljudi u BiH izgleda nije ono što brine političke elite u ovoj ionako napaćenoj zemlji. Odbiti nešto poput prilike da se iskoriste ogromna sredstva Evropske unije za razvoj mladih ljudi, u Erasmus plus programu, čini se nerealnim, iako je to činjenica koja se kosi sa zdravorazumskim razmišljanjem.
Politička prepucavanja i neažurnost bh. institucija dovele su mlade ljude u BiH na margine društva, a kako kaže predsjednik Studentskog parlamenta Federacije BiH Ahmed Nurković, mladi će ostati u svojevrsnom getu.
„Mladi ljudi će biti sve više depresivni, neiskorišteni, bez prilike da igdje otputuju. Finansije za viskoko obrazovanje, pa tako i stipendije se smanjuju. To sve vodi u jednu vrlo tešku i ružnu budućnost za nas, mlade ljude, što će vjerovatno kasnije rezultirati nekom revolucijom - jer moje lično mišljenje je da ne može ovoliko dugo trajati ovakav odnos vlasti prema mladima i prema obrazovanju“, smatra Nurković.
Nurković je zatečen ćutanjem akademske zajednice koja je prva trebala da digne glas protiv ovakvih dešavanja i da svojim primjerom potakne mlade ljude da nešto urade:
„Teško je razumjeti naše profesore, nastavnike i učitelje, koji isto tako trpe sve ovo, koji su ustvari intelektualci koji bi trebali biti jedan od glavnih glasova protiv ovakve prakse, skupa sa studentima. Međutim, oni nisu uradili ništa u vezi s ovim pitanjem, kao što ni u vezi s mnogim drugim pitanjima ne daju svoj glas. I nas mlade, bez ikakvog primjera borbe za svoja prava, ostavljaju da se borimo sa svim ovim što su nam oni napravili, tj. ta generacija kojoj pripadaju naši profesori, učitelji, dekani.“
Kako isitiče predsjednik Unije studenata Republike Srpske Predrag Govedarica, politikanstvo je još jednom stalo ispred interesa mladih.
„Ukoliko se to postavi kao neki ultimatum, onda će, nažalost, biti jasno da usavršavanje studenata u inostranstvu nije suština nego sredstvo za ostvarivanje nekih političkih ciljeva, koje mi u ovom momentu ne želimo da podržavamo“, ocjenjuje Govedarica.
Vezivanje u torove
Odustajanje od Erasmus plus programa je samo nastavak jedne agonije u BiH koja je studente, i mlade uopšte, dovela u situaciju da se valjaju u živom blatu koje su proizveli političari, smatra Vojislav Savić, koordinator za međunarodnu saradnju Unije studenata Republike Srpske:
„Formiranje agencije na nivou BiH uopšte nije uslov, koliko sam ja razumio. Imamo primjer Belgije koja ima dvije agencije. To je puko administrativno tijelo. Čak njihovo uspostavljanje nije suštinski prenos nadležnosti, kao što se bune pojedini iz RS-a. Samo je potrebno da se nađe kompromis, koji je sasvim normalan i prema Ustavu BiH.“
Muamer Logo, iz Sarajevskog instituta za razvoj mladih KULT, kaže da su analizom položaja mladih u Federaciji BiH, došli do podatka da je stanje 40 odsto gore nego 2008. godine, a kada su u pitanju stipendije, samo oko 10 odsto mladih prima neku od stipendija, a da i oni koji je primaju dobiju tek oko 100 KM, pa je odluka o odustajanju od Erasmus plus programa van svake pameti:
„Ovo je još jedan potez da se naši mladi ljudi vežu u tzv. torove dnevnopolitičkih prepucavanja, nacionalističkih retorika itd., dakle svih negativnih stvari od kojih mladi nemaju nikakve koristi“, ističe Logo.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS poslali su saopštenje u kojem se ograđuju od optužbi za opstrukciju pristupanja Erasmus plus programu.
Pomenutim prijedlogom nisu definisane kvote, niti postoje garancije za sudjelovanje učenika i studenata iz Republike Srpske u ovom programu, a neprihvatljivo je i osnivanje agencije na nivou BiH koja bi vršila funkciju regulatornog tijela zaduženog za provođenje programa Erasmus +, navodi se u saopštenju.
Efekti ponovnog odbijanja poziva za ovaj program osjetiće se tek nakon dvije do tri godine kada će biti završeni ostali potprogrami stipendiranja, poput Erasmus Mudusa, kaže Jasna Bošnjović, stručni saradnik za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu.
„Mi ćemo sada zaostati za drugim zemljama iz regije, odnosno mi, kao univerziteti, za našim kolegama sa drugih univerziteta“, upozorava Bošnjović.
Na brojnim portalima i društvenim mrežama pojavila se peticija u kojoj se traži od Savjeta ministara BiH da hitno poduzme mjere kako bi Bosna i Hercegovina postala članica programa ERASMUS +, te kako bi mladi u BiH imali priliku da putuju i da se edukuju širom Evrope, a na Facebooku su najavljeni i protesti sudenata BiH povodom ne pristupanja BiH programu ERASMUS +.
Bh. studenske organizacije su potpisale peticiju, ali se ograđuju od bilo kakvih najava protesta jer oni ne bi ništa postigli, te apeluju na nadležne da rade svoj posao kako bi studenti mogli da se usavršavaju i obrazuju u skladu sa moderniim društvenim tokovima.
