Australijski naučnici saopštili su da je za evoluciju životinje veličine miša do veličine slona potrebno 24 miliona generacija.
Istraživači Univerziteta Monash prvi u svijetu su izmjerili koliko brzo se dešava evolucija sisara. Oni su ukazali na povećanja i smanjenja sisara koja su se dogodila poslije izumiranja dinosaurusa prije 65 miliona godina.
Vođa istraživanja Alistair Evans predvodio je tim od 20 biologa i paleontologa. Oni su zajedno utvrdili da je stepen smanjivanja životinja mnogo veći od stepena rasta.
Potrebno je samo 100.000 generacija da bi se ostvarilo veliko smanjenje neke životinjske vrste.
Evans kaže da je ovo istraživanje jedinstveno jer se većina dosadašnjih radova o ovoj temi fokusirala na mikroevoluciju, odnosno manje promjene unutar jedne vrste.
Rezultati istraživanja objavljeni su u žurnalu "Procedure Nacionalne akademije nauka". Naučnici su razmotrili 28 različitih grupa sisara sa različitih kontinenata i okeanskih basena, uključujući slonove, primate i kitove.
Erich Fitzgerald, visoki kuratoir peleontologije kičmenjaka u Muzeju Viktorija i koautor studije, izjavio je da se rast kitova do sadašnje velčinine desio dva puta brže poređenju sa rastom kopnenih sisara.
"To je vjerovatno zato što je lakše biti veliki u vodi. Lakše vam je da podnosite težinu", rekao je Fitzgerald.
Evans je izrazio iznenađenje povodom otkrića da su se sisari kroz evoluciju smanjivali skoro deset puta brže nego što su rasli.
Mnoge minijaturne životinje, poput pigmejskog mamuta, patuljastog nilskog konja i čovjekolikih "hobita" živjeli su na ostrvima, što može da objasni smanjenje njihove veličine.
"Kada postanete manji, potrebno vam je manje hrane i možete brže da se razmnožavate, a to je velika prednost na malim ostrvima", rekao je Evans.
Ovo istraživanje dodatno objašnjava uslove pod kojima određeni sisari postaju veći i okolnosti pod kojima se usporava njihov rast, što potencijalno doprinosi njihovom izumiranju.
Istraživači Univerziteta Monash prvi u svijetu su izmjerili koliko brzo se dešava evolucija sisara. Oni su ukazali na povećanja i smanjenja sisara koja su se dogodila poslije izumiranja dinosaurusa prije 65 miliona godina.
Vođa istraživanja Alistair Evans predvodio je tim od 20 biologa i paleontologa. Oni su zajedno utvrdili da je stepen smanjivanja životinja mnogo veći od stepena rasta.
Potrebno je samo 100.000 generacija da bi se ostvarilo veliko smanjenje neke životinjske vrste.
Evans kaže da je ovo istraživanje jedinstveno jer se većina dosadašnjih radova o ovoj temi fokusirala na mikroevoluciju, odnosno manje promjene unutar jedne vrste.
Rezultati istraživanja objavljeni su u žurnalu "Procedure Nacionalne akademije nauka". Naučnici su razmotrili 28 različitih grupa sisara sa različitih kontinenata i okeanskih basena, uključujući slonove, primate i kitove.
Erich Fitzgerald, visoki kuratoir peleontologije kičmenjaka u Muzeju Viktorija i koautor studije, izjavio je da se rast kitova do sadašnje velčinine desio dva puta brže poređenju sa rastom kopnenih sisara.
"To je vjerovatno zato što je lakše biti veliki u vodi. Lakše vam je da podnosite težinu", rekao je Fitzgerald.
Evans je izrazio iznenađenje povodom otkrića da su se sisari kroz evoluciju smanjivali skoro deset puta brže nego što su rasli.
Mnoge minijaturne životinje, poput pigmejskog mamuta, patuljastog nilskog konja i čovjekolikih "hobita" živjeli su na ostrvima, što može da objasni smanjenje njihove veličine.
"Kada postanete manji, potrebno vam je manje hrane i možete brže da se razmnožavate, a to je velika prednost na malim ostrvima", rekao je Evans.
Ovo istraživanje dodatno objašnjava uslove pod kojima određeni sisari postaju veći i okolnosti pod kojima se usporava njihov rast, što potencijalno doprinosi njihovom izumiranju.
