Od dragulja do mulja: Divlja gradnja uništava Prokoško jezero

Vlast u Srednjoj Bosni nedavno je pokrenula aktivnosti kako bi zaštitili Prokoško jezero, jedan od najpoznatijih prirodnih dragulja u Bosni i Hercegovini. Njemu prijeti potpuno uništenje, jer je nakon rata na ovom lokalitetu nelegalno izgrađeno preko 250 vikendica, iz kojih se otpadne vode ispuštaju u jezero. To je razlog zbog kojeg se Prokoško jezero, koje je zaštićeno još u bivšoj Jugoslaviji, pretvara u močvaru i kojem prijeti potpuni nestanak.

U posljednjih 30 godina nivo vode u Prokoškom jezeru smanjen je za 30 posto. Potoke koji su se slijevali u jezero vlasnici vikendica preusmjeravali su u svoja dvorišta, a fekalije i otpadne vode slali su u jezero. Fikret Polutan mještanin je sela Prokos i cijeli svoj život izrađuje drvene krovove za vikednice i katune. Kaže da se o jezeru godinama nitko ne brine.

„Ima svega. Možda da neko ima neke koristi, brinuo bi se i bilo bi spriječeno ovo sve. Baca se i otpad. Mnogo je zagađeno“, kaže Polutan.

Prije osam godina Prokoško jezero proglašeno je parkom prirode, a iste godine donesen je i Zakon o upravljanju Prokoškim jezerom, koji propisuje zabranu gradnje objekata na ovom lokalitetu. To ipak nije spriječilo mnogobrojne vikendaše da grade u zaštićenoj zoni. Za mnoge, najveći krivac za uništavanje Prokoškog jezera je dugogodišnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, koji nije zaustavio gradnju pomenutih objekata. U izjavi za RSE prije osam godina Merdžanić je tvrdio suprotno.

„Postojala je dobra volja i postoji još uvijek volja da se spriječi gore daljnja gradnja na području Prokoškog jezera. Također, u posljednje vrijeme, obustavljena je potpuno gradnja novih objekata, sve ono što je sagrađeno odmah u postratnom periodu, to je sada na terenu.“

Vlasti u Srednjobosanskom kantonu tek su nedavno pokrenule aktivnosti kojim žele zaštititi ovaj prirodni dragulj. Planiraju izgraditi kanalizacijsku mrežu kako otpadne vode ne bi išle u jezero, te izgradnju vodovoda, čime bi planinske potoke vratili u jezero.

„Stanovišta smo da se što prije moraju poduzeti rigorozne mjere da se spriječi nelegalna gradnja, da se mora napraviti kanalizacioni sistem u smislu odvođenja otpadnih voda, da ne idu više u jezero, da se izgradi vodovod, jer sva voda koja sad dolazi u Prokoško jezero, iz jednog pravca, koristi se za snabdijevanje vikendica koje su nelegalno napravljene na tom području, i nemamo dovoljnu količinu vode i prirodni tok koji ide u jezero“, navodi Nijaz Helez, ministar prostornog uređenja SBK-a.

Ugrožena rijetka vrsta vodozemca

Ostaje pitanje što učiniti sa nelegalno izgrađenim objektima. Ministar Helez dodaje da, bez obzira što se radi na rješavanju neophodne insfrastrukture za pomenute objekte, to ne znači i njihovu legalizaciju.

„Ima jedno zaštićeno područje oko jezera gdje ćemo mi insistirati da ne postoji nijedan objekat. U svakom slučaju, pošto se radi o privremenim objektima, Kanton ima zakon o građenju gdje su prepoznati privremeni objekti. Probaćemo zakonski to regulisati, jer – toliko je toga gore napravljeno, ja kad sam otišao, nisam mogao vjerovati da su ljudi mogli devastirati prirodu na način na koji su to uradili“, ističe on.

Samir Đug, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu ističe da za Prokoško jezero spasa još ima, ukoliko se poduzmu rigorozne mjere za njegovu zaštitu. To bi imale i ekonomske efekte za općinu Fojnicu, dodaje Đug.

„Da ne budu neke kozmetičke aktivnosti, nego aktivnosti koje bi doprinijele prvenstveno zaštiti Prokoškog jezera, a drugo, da postanu generator razvoja turizma u općini Fojnica. Općina Fojnica ima jako veliki broj turista u samome mjestu, koji bi, naravno, mogli da odlaze i na dnevne ili višednevne izlete gore, na područje Prokoškog jezera. Naravno, općina Fojnica bi mogla da generiše prihod“, kaže Đug.

U Prokoškom jezeru živi i triton - rijetka endemska vrsta vodozemca. Zagađivanje jezera ugrozilo je njegov opstanak, a mnogi sumnjaju da je i izumro, dodaje Đug.

„Moguće je da ga u zadnje vrijeme i nema u tom jezeru, međutim, njega nije problem ponovo reintroducirati, unijeti ga u jezero. To je vrsta koja može nestati i sa tog područja, ali da će ona nestati kao vrsta, to sigurno nije slučaj. Njeno ponovno unošenje sigurno bi zahtijevalo jedan vrlo ozbiljan i naučni stručni pristup, ali, da bi se jedna vrsta vratila na mjesto odakle je ona nestala zbog toga što je čovjek radio nesavjesne aktivnosti, potrebno je mnogo, mnogo napora i aktivno učešće različitih subjekata.“

Prokoško jezero zaštićeno je zakonom o zaštiti prirode još 1954. godine, u bivšoj Jugoslaviji, zajedno sa prašumom Perućica. Poznato je i po tradicionalnom stočarstvu na nomadski način. Uništavanje ovog dara prirode, još jedan je dokaz bezvlašća i nefunkcionalnog sistema u postratnoj Bosni i Hercegovini.