Profesori osnovnih i srednjih škola u Tuzli proteklih godina sve su više obespravljeni. Od najnižih plaća koja u prosjeku iznosi oko 400 eura do činjenice da više nemaju ni osnovne uvjete za rad. Socijalni dijalog s vlastima ne mogu nikako postoći, a vlasti ih u TK gledaju kao parazite koje trebaju izdržavati, a ne kao na ljudi koji odgajaju budućnost BiH.
U prilog takvom odnosu prema obrazovanju govori činjenica da palicu Ministarstva obrazovanja u Tuzli sada preuzima novi ministar, tridesetrogodišnji Zlatan Muratović, profesor glazbe. Muratovićevo imenovanje rezultat je koalcijskog dogovora Stranke demokratske acije (SDA) i Saveza za bolju budućnost (SBB). Inače, Muratović je treći ministar obrazovanja u proteklih osam mjeseci.
Profesori kažu to je samo pokazatelj odnosa politike i vlasti prema obrazovanju.
„Prema nama se odnose kao prema parazitima. Mi smo kao branša koju treba izdržavati i koja je na državnim jaslama. To nije tako jer naš proizvod nema cijenu. Na tržištu nema ništa ljepše, ništa plemenitije od našeg proizvoda, a to to su mladi, pametni ljudi. Jednom je Ciceron, prije hiljade i hiljade godina rekao, ako hoćete da uništitte državu – uništite njeno obrazovanje. Naše obrazovanje se sistemski uništava već dvadeset godina“, rekla je za RSE profesorica bosanskog jezika Amela Isanović.
Plaća profesora u Tuzlanskom kantonu je oko 400 eura. No i to bi im uskoro moglo biti smanjeno. Regresi su im već ukinuti. Sve to vlasti rade pod izgovorom da proračun grca u ogromnom deficitu.
„Ja mislim da svaka država treba inzistirati na znanju. Mi se trudimo da zadržimo dignitet tim vrijednostima. Za nas su to najveće vrijednosti. Ovdje se radi o tome da cijenu budžetskog deficita plaća obrazovanje. Dovoljno je da vam kažem da su naše plate toliko male da mi nismo ni mogli proizvesti taj deficit i zato mislim da se vrše novi ataci na prosvjetne radnike. Takav jedan ogroman deficit nije nastao našom krivicom i mi sada treba da ga platimo. To je neprihvatljivo“, kaže profesor Midhat Parić.
Kapitalna ulaganja misaoni pojam
U kakvim uvjetima danas rade profesri u školama slikovito nam je pojasnio Admir Terzić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja.
„Već dugo je problem s papirom, s kredama, s olovkama, sa sredstvima za čišćenje. Mi ove godine još nismo uradili dezinfekciju u školama. Očekujemo da nam se pojavi neka zarazna bolest. Kapitalna ulaganja postala su misaoni pojam. Sasvim dovoljno da znate koliko je teško danas biti profesor, odnosno nastavnik“, kaže Terzić.
Sve je ovo rezultat loše postavljene obrazovne politike. Jer u Tuzli pod blagoslovom Ministarstva obrazovanja su pored državnog Univerziteta otvorena još četiri privatna.
A obrazovna politika izgleda tako da se neke škole s višedesetljetnom tradicijom gase. Pred gašenjem su i neke gimnazije. S druge strane, Srednja medicinska škola je primorana nastavu osigurati učenicima mimo svih pedagoškg standarda, u drugim školama jer je samo ove godine upisano više od 20 odjeljenja s više od trideset učenika.
Sociologinja i profesorica u Gimnazji Smiljana Vovna kaže za RSE da će građani BiH posljedice tek početi skupo plaćati.
„Medicinska škola nema prostorne kapacitete da smjesti tolika odjeljenja. S druge strane, to nisu odjeljenja s petnaest do dvadeset učenika već s trideset. Zatim, ta djeca imaju praksu. Ja mogu samo zamislit na šta ta praksa sliči i kako se to obavlja. Mogu samo molit Boga da se ne razbolim i nikada ne dođem u ruke tim mladim ljudima. Sistem vrijednosti je naopako postavljen u našoj zemlji i mislim da moramo upotrijebiti veću snagu ako mislimo izaći iz ovog svega", komentariše profesorica Vovna.
Profesori nam kažu da s vlastima uopće ne postoji dijalog jer Ministarstvo obrazovanja uglavnom vode nekompetentni kadrovi čiji mandat uglavnom prođe u ostvarivanju političkih zadataka.
„Potpuno je pogrešna konstatacija da politika nije ušla u škole. Politika je ušla na velika vrata i kako god se mijenja vlast tako se mijenjaju i ljudi. Mi bismo bili sretni da nam dolaze ljudi koji su stručni. Međutim, dolaze politički podobni ljudi“, kaže nam profesorica Elbira Bešić.
Kada nadareni i pametni učenici iz Tuzlanskog kantona trebaju na školska natjecanja trškove putovanja i priprema snose sami nastavnici i to od vlastite plaće koja je 400 eura. Higijenske potrepštine u školama plačaju sami roditelji. Brojnim školama u TK krovovi su odavno prokisli, djeca se griju na peći na loženje, a u nekim školama djeca nemaju ni toalet. Dovoljno slikovito o entuzijazmu s kojim se profesori ovdje bore protiv loše politike.
