Sandra Obradović iz Unije slobodnih sindikata komentariše posljednje poskupljenje hrane u Crnoj Gori, kao i predizbornu kampanju. Koliko radnici još vjeruju vladajućoj partiji? Da li će ih ponovo glasati, ili će 14. oktobra glasati za promjene?
Obradović: Početkom godine smo imali poskupljenje struje. Došlo je u avgustu mjesecu još jednom do povećanja. Imali smo galopirajuće povećanje cijene goriva. U septembru nas je dočekala ekspanzija povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, obzirom da je bilo sušno ljeto. U septembru mjesecu su ionako veliki nameti: školarina, ogrjev, opremanje djece za školu ili za studije.
Građani Crne Gore se već odavno nalaze u bezizlaznoj situaciji da više ne mogu da prežive, da prehrane svoje porodice, a kamoli da plate i onako velike dadžbine i komunalije, koje ih očekuju. Znamo da nije dolazilo do povećanja zarada, došlo je do velikih otpuštanja u posljednjem periodu, do gašenja industrije, da nam je izvoz veoma mali. Građani moraju da biraju šta da plate ili kupe od onoga novca što prime, i to ako prime, ukoliko nisu nosioci materijalnih obezbjeđenja i naknada, i ukoliko nisu podstanari. Znamo kolika je prosječna crnogorska zarada i kolika je potrošačka korpa. Od tog, veoma malog novca, građanin mora da rasporedi čega da se liši. Lišava se obično plaćanja komunalija, obrazovanja, nekih duhovnih vrijednosti, kupovine kvalitetnijeg mesa i hrane. Ostaje mu puko preživljavanje i kupovina osnovnih namirnica da bi preživio. Pitanje je kako će građani preživjeti sve ovo.
Unija slobodnih sindikata je pokrenula na početku godine proteste, upravo zbog povećanja cijene struje. I sada već moramo reagovati jer je pitanje dokle ćemo trpjeti i dokle ćemo moći da preživimo ovakav tempo cijena.
Obradović: Već 20 godina imamo jednu te istu vlast u Crnoj Gori. Sudeći po tome, građani Crne Gore su zadovoljni sa tom vlašću koja kreira sve ovo i koja dovodi građane u takav položaj da žive životom koji nije dostojan čovjeka u XXI vijeku. Lišeni smo svih vrijednosti, osim pukog preživljavanja. Na građanima je da odluče da li je i dalje, vlast koja je vladala 20 i više godina, ta Vlada koja će nešto popraviti ili donijeti boljitak. Na njima je da se odupru i da kažu, da prepoznaju neku drugu Vladu koja će im donijeti boljitak.
Sada je teško bilo kojoj Vladi da kreira neku novu politiku u smislu socijalne i ekonomsku politike. Znamo da su ugašene mnoge firme, da je prodato sve što se moglo prodati, znamo da je mnogo ljudi ostalo bez posla, znamo da je država prezadužena, da nam je izvoz nikakva. Pitanje je ko sada može, čarobnim štapićem, da izvuče državu i građane, da poboljša ekonomsko-socijalni status naših građana.
Na izborima koji predstoje, svi ozbiljni ljudi, moraju dobro da razmisle za koga da glasaju, ako ne zbog sebe, onda treba da razmisle zbog naše budućnosti i naše djece, koja treba da žive u ovoj državi. Trebali bi da probaju da nađu model, koja je to Vlada koja će im poboljšati status. Mislim da radnici Crne Gore, pogotovo ovi koji su ostali bez posla, se snalaze teško. Mislim da nemaju mnogo izbora i da će to prepoznati. Mladi ljudi treba dobro da se zamisle prije nego što zaokruže bilo koga.
Linija kratkog daha
Obradović: Ima još nekih mjesec dana do izbora. Kako bude vrijeme prolazilo, partije i stranke će se zahuktavati, ali mislim da ni jedna nema u ovoj situaciji rješenje za probleme koji su zadesili radničku klasu. Svi mi znamo da bilo koje obećanje ne može biti pravo obećanje pošto znamo kakva je situacija u našim kolektivima i kako je onima koji ne rade. Mislim da je partije strah i da im je teško obećati nešto.
Partije u predizbornoj kampanji obećavaju sve i svašta i znamo kolika je realizacija svih tih obećanja. Mi građani imamo neko kratkoročno pamćenje i ono što nam se obeća, upamtimo samo u nekom prvom periodu, a kasnije to brzo zaboravljamo. Mislim da je partijama i teško obećati, da nemaju mnogo prostora za obećanje jer znamo u kakvoj smo situaciji.
Obradović: Unija slobodnih sindikata od samog starta je sindikalna organizacija, koja se nije bavila politikom, koja je ukazivala na loš standard socijalno-ekonomskih pitanja. Obzirom da su članovi Unije slobodnih sindikata sastavljeni od simpatizera svih partija, prosto je to nemoguće uraditi. Rukovodstvo Unije slobodnih sindikata neće se deklarisati, niti će podržati program bilo koje partije. Članovi Unije slobodnih sindikata su ti koji će na svom građanskom principu moći da se izjasne na izborima. Podržati ni jednu partiju nećemo jer je to u našem Statutu vezano. Mi smo nezavisni od političkih, vjerskih i bilo kojih drugih organizacija.
Obradović: Mislim da ovaj narod još nije spreman na promjene. Svi su nezadovoljni, ali ista situacija se desila na prethodnim izborima. Kada pričamo, svi smo nezadovoljni, ali kada dođemo na izbore, pobjeđuju jedni te isti. Mislim da nije zrelo vrijeme za promjene, mada bi lično svi mi voljeli da se nešto promjeni.
U Evropi, Vlade padaju u kratkom periodu ukoliko ne ispune ono što građani, koji su ih birali, ne dobiju od njih. U Crnoj Gori imamo drugi sistem, sistem podmićivanja. Mislim na kupovinu predizbornih obećanja, radnih mjesta, kratkoročnog poboljšanja standarda. Onda građani ne prepoznaju neki dugoročni cilj, nego to ide linijom kratkoga daha. Mislim da se ni ovoga puta, iako je većina ljudi nezadovoljna, neće desiti da dođe do promjene vlasti.
RSE: U vrijeme kada polako raste temperatura u predizbornoj kampanji u Crnoj Gori, čini se da od te temperature brže rastu samo cijene. Nakon struje, goriva, dodatnih nameta za kablovsku televiziju i telefonske račune, od skoro je poskupila i hrana.
Obradović: Početkom godine smo imali poskupljenje struje. Došlo je u avgustu mjesecu još jednom do povećanja. Imali smo galopirajuće povećanje cijene goriva. U septembru nas je dočekala ekspanzija povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, obzirom da je bilo sušno ljeto. U septembru mjesecu su ionako veliki nameti: školarina, ogrjev, opremanje djece za školu ili za studije.
Građani Crne Gore se već odavno nalaze u bezizlaznoj situaciji da više ne mogu da prežive, da prehrane svoje porodice, a kamoli da plate i onako velike dadžbine i komunalije, koje ih očekuju. Znamo da nije dolazilo do povećanja zarada, došlo je do velikih otpuštanja u posljednjem periodu, do gašenja industrije, da nam je izvoz veoma mali. Građani moraju da biraju šta da plate ili kupe od onoga novca što prime, i to ako prime, ukoliko nisu nosioci materijalnih obezbjeđenja i naknada, i ukoliko nisu podstanari. Znamo kolika je prosječna crnogorska zarada i kolika je potrošačka korpa. Od tog, veoma malog novca, građanin mora da rasporedi čega da se liši. Lišava se obično plaćanja komunalija, obrazovanja, nekih duhovnih vrijednosti, kupovine kvalitetnijeg mesa i hrane. Ostaje mu puko preživljavanje i kupovina osnovnih namirnica da bi preživio. Pitanje je kako će građani preživjeti sve ovo.
Unija slobodnih sindikata je pokrenula na početku godine proteste, upravo zbog povećanja cijene struje. I sada već moramo reagovati jer je pitanje dokle ćemo trpjeti i dokle ćemo moći da preživimo ovakav tempo cijena.
RSE: Kada govorimo o predstojećim izborima, kakva je atmosfera među zaposlenima u Crnoj Gori? Koliko radnici imaju kondicije da i dalje podržavaju postojeći sistem stvari koji, bar ako je suditi po propalim privatizacijama i trenutnom položaju radnika, ne ide na ruku zaposlenima?
Obradović: Već 20 godina imamo jednu te istu vlast u Crnoj Gori. Sudeći po tome, građani Crne Gore su zadovoljni sa tom vlašću koja kreira sve ovo i koja dovodi građane u takav položaj da žive životom koji nije dostojan čovjeka u XXI vijeku. Lišeni smo svih vrijednosti, osim pukog preživljavanja. Na građanima je da odluče da li je i dalje, vlast koja je vladala 20 i više godina, ta Vlada koja će nešto popraviti ili donijeti boljitak. Na njima je da se odupru i da kažu, da prepoznaju neku drugu Vladu koja će im donijeti boljitak.
Sada je teško bilo kojoj Vladi da kreira neku novu politiku u smislu socijalne i ekonomsku politike. Znamo da su ugašene mnoge firme, da je prodato sve što se moglo prodati, znamo da je mnogo ljudi ostalo bez posla, znamo da je država prezadužena, da nam je izvoz nikakva. Pitanje je ko sada može, čarobnim štapićem, da izvuče državu i građane, da poboljša ekonomsko-socijalni status naših građana.
Na izborima koji predstoje, svi ozbiljni ljudi, moraju dobro da razmisle za koga da glasaju, ako ne zbog sebe, onda treba da razmisle zbog naše budućnosti i naše djece, koja treba da žive u ovoj državi. Trebali bi da probaju da nađu model, koja je to Vlada koja će im poboljšati status. Mislim da radnici Crne Gore, pogotovo ovi koji su ostali bez posla, se snalaze teško. Mislim da nemaju mnogo izbora i da će to prepoznati. Mladi ljudi treba dobro da se zamisle prije nego što zaokruže bilo koga.
Linija kratkog daha
RSE: Za sada se ni jedna partija u kampanji nije nešto posebno obraćala radnicima? Da li mislite da ih je stid da im bilo što obećavaju u ovakvoj situaciji ili prosto radnike i njihov položaj još nijesu stavili na dnevni red svoje kampanje?
Kako bude vrijeme prolazilo, partije i stranke će se zahuktavati, ali mislim da ni jedna nema u ovoj situaciji rješenje za probleme koji su zadesili radničku klasu.
Obradović: Ima još nekih mjesec dana do izbora. Kako bude vrijeme prolazilo, partije i stranke će se zahuktavati, ali mislim da ni jedna nema u ovoj situaciji rješenje za probleme koji su zadesili radničku klasu. Svi mi znamo da bilo koje obećanje ne može biti pravo obećanje pošto znamo kakva je situacija u našim kolektivima i kako je onima koji ne rade. Mislim da je partije strah i da im je teško obećati nešto.
Partije u predizbornoj kampanji obećavaju sve i svašta i znamo kolika je realizacija svih tih obećanja. Mi građani imamo neko kratkoročno pamćenje i ono što nam se obeća, upamtimo samo u nekom prvom periodu, a kasnije to brzo zaboravljamo. Mislim da je partijama i teško obećati, da nemaju mnogo prostora za obećanje jer znamo u kakvoj smo situaciji.
RSE: Da li u Uniji sindikata razmišljate da podržite neku od opcija za koju smatrate da bi, ukoliko dođe na vlast, mogla da učini više za zaposlene u Crnoj Gori?
Obradović: Unija slobodnih sindikata od samog starta je sindikalna organizacija, koja se nije bavila politikom, koja je ukazivala na loš standard socijalno-ekonomskih pitanja. Obzirom da su članovi Unije slobodnih sindikata sastavljeni od simpatizera svih partija, prosto je to nemoguće uraditi. Rukovodstvo Unije slobodnih sindikata neće se deklarisati, niti će podržati program bilo koje partije. Članovi Unije slobodnih sindikata su ti koji će na svom građanskom principu moći da se izjasne na izborima. Podržati ni jednu partiju nećemo jer je to u našem Statutu vezano. Mi smo nezavisni od političkih, vjerskih i bilo kojih drugih organizacija.
RSE: Da li kao građanka i sindikalka smatrate da je došlo vrijeme za političke promjene u Crnoj Gori? Da li očekujete da će do toga doći?
Obradović: Mislim da ovaj narod još nije spreman na promjene. Svi su nezadovoljni, ali ista situacija se desila na prethodnim izborima. Kada pričamo, svi smo nezadovoljni, ali kada dođemo na izbore, pobjeđuju jedni te isti. Mislim da nije zrelo vrijeme za promjene, mada bi lično svi mi voljeli da se nešto promjeni.
U Evropi, Vlade padaju u kratkom periodu ukoliko ne ispune ono što građani, koji su ih birali, ne dobiju od njih. U Crnoj Gori imamo drugi sistem, sistem podmićivanja. Mislim na kupovinu predizbornih obećanja, radnih mjesta, kratkoročnog poboljšanja standarda. Onda građani ne prepoznaju neki dugoročni cilj, nego to ide linijom kratkoga daha. Mislim da se ni ovoga puta, iako je većina ljudi nezadovoljna, neće desiti da dođe do promjene vlasti.
