Prošao je i taj 28. juni, dan na koji je prije tačno 100 godina Gavrilo Princip ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Gdje je Sarajevo stotinu godina nakon atentata, šta smo naučili iz prošlosti i kakva nam se budućnost smiješi, neka su od pitanja o kojima se govorilo na konferencijama, izložbama i drugim sadržajima kojim je obilježena ova stogodišnjica. Jedni su u tome vidjeli šansu da svijetu pošalju poruke mira i pomirenja, a drugi da još jednom istaknu različitosti među bh. narodima.
Sarajevo je ovih dana živjelo u dekoru austrougarskog i modernog vremena. Zahvaljujući obilježavanju stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata, u grad se slilo na hiljade turista, umjetnika, naučnika.
Desetine manifestacija, izložbi, ali i naučnih konferencija organizovane su u glavnom gradu BiH.
S nestrpljenjem se i čekao i pripremao koncert Bečke filharmonije. Nastup u obnovljenoj sarajevskoj Vijećnici, izgledao je impresivno:
Koncertom su oduševljeni bili i novinari koji su izvještavali iz Vijećnice. Među njima je bio i dopisnik Hine iz Sarajeva Ranko Mavrak. On kaže kako je koncert pratilo i niz propusta organizatora:
„Dovoljno je kazati da su novinari sjedili izolirani u jednoj prostoriji gledajući samo sliku, a nemajući uopće ton iz centralnoga hola u kojemu se sve to zbivalo.“
Bečka filharmonija u Sarajevu
Nakon koncerta uslijedila je centralna manifestacija, simbolično nazvana “Stoljeće mira nakon stoljeća ratova”. Pored više od 300 umjetnika iz svijeta, učestvovali su Dino Merlin i Šaban Šaulić:
„Eto ta pesma koja je dosta vezujuća - da se veruje u ljubav, a ne u ratove“, izjavio je Šaulić.
Sarajevo: 28. juni 2014.
Poznati kao ljudi istančanog osjećaja za humor, Sarajlije su se našalile kako se samo u BiH može desiti da je Bečka filharmonija predgupa Šabanu Šauliću.
Šalu nastranu - obilježavanje stogodišnjice Sarajevskog atentata pratio je i protest. Na manifestaciju, koju je režirao Haris Pašović, potrošeno je oko 2 miliona eura. Nekolicina građana usportivila se, kako kažu, rasipanju novca na manifestacije.
„U ovom trenutku potrošiti dva miliona eura, u zemlji koja je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, koja je pogođena najgorim poplavama u zadnjih sto godina, na obilježavanje nečega je sramotno u najmanju ruku", navodi jedna od aktivistkinja Ines Tanović.
Manifestacija “Stoljeće mira nakon stoljeća ratova” nije ispunila očekivanja građana.
„Trebalo je nešto jednostavno napraviti. Šta bi nedostajalo da su napravili jednu kostimiranu predstavu događaja kako se desio, znači sam atentat, a ne sad praviti skupocjene događaje, pola ljudi nije shvatilo o čemu se radi, nije se dobro vidjelo, ozvučenje je bilo loše. Nevjerovatno kako je to, pretpostavljam, sve skupo plaćeno, a zaista ništa onako konkretno“, smatra Sarajka Valida Vilić.
Većina manifestacija iskorištena je da se svijetu iz glavnog grada BiH pošalju poruke mira i pomirenja. U tom tonu govorili su i zvaničnici BiH, ali i država regiona i Evrope koji su ovih dana boravili u Sarajevu.
„Ako se nešto dobro može izvući iz tog ponavljanog zla, onda je to više mudrosti i spremnosti da gradimo mir, da nakon stoljeća ratova pokušamo ostvariti stoljeće mira“, poručio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Lažna istorijska naracija
I dok su u Sarajevu centralnoj manifestaciji prisustvovali predsjednik Austrije, predsjednici Hrvatske, Makedonije i Crne Gore, te gradonačelnici 30-ak evropskih gradova, ovoj se plejadi nisu pridružili čelnici Srbije, ali ni Republike Srpske.
Oni su centralnu manifestaciju obilježili nekoliko stotina kilometara dalje od Sarajeva, u otvorenom Andrićgradu u Višegradu.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik iskoristio je to kako bi pojačao međunacionalne tenzije:
„Učinili su sve da unište zajedničku zemlju, a nama nije bilo odmah na početku jasno u kom smo procesu i šta treba da uradimo. A danas je sasvim veoma jasno da postoji nešto što ima ime i prezime, što se zove srpski narod, čije ime je Srbija, a prezime Republika Srpska“, poručio je Dodik.
Na otvorenoj sceni Andrićgrada izvedena je predstava režisera Emira Kusturice pod imenom “Pobunjeni anđeli”.
Zamišljena je kao rekonstrukcija Sarajevskog atentata. Predstava počinje tako što čovjek hoda na štulama, obučen u boje američke zastave i navodi Franza Ferdinanda na tačku gdje će biti ubijen. Istovremeno, sa krovova se spuštaju pobunjeni anđeli, pripadnici Mlade Bosne, među kojima je prvi Gavrilo Princip. Isti čovjek na štulama obraća mu se sa: „Šta čekaš?“
Cjelokupnu manifestaciju, brojni književnici i publicisti, od Borisa Dežulovića do Andreja Nikolaidisa, ocijenili su kao nacionalističku. Vuk Bačanović doživio ju je kao bizarnu:
„Bizarno je bilo vidjeti mlade socijaledmokrate sa likom Gavrila Principa, na majicama na kojima piše ’Pricipom za Srpsku’, kako se klanjaju pravoslavnom kleru kad znamo da je Gavrilo Princip prezirao pravoslavni kler i kler generalno. Jednostavno stvaraju jednu lažnu istorijsku naraciju u službi politike“, ocjenjuje Bačanović.
