Bill Clinton, bivši američki predsjednik, je 20. septembra 2003. godine i zvanično otvorio Memorijalni centar Potočari. Obilježavajući taj datum, u petak su članovi porodica žrtava i delegacije udruženja, Opštine Srebrenica i Američke ambasade u BiH položile cvijeće na spomen-obilježje i odali poštu žrtvama genocida.
Prilkom otvaranja Memorijalnog centra, na današnji dan prije deset godina, Clinton je kazao kako su tragična zbivanja bila vrhunac "genocidnog ludila i u Srebrenici treba označiti konačno uklanjanje tog ludila." Bivši američki predsjednik dodao je da svi odogovorni za srebrenički masakr moraju biti privedeni pravdi.
Nura Alispahić je 1995. godine izgubila skoro cijelu familiju. Njen muž je ubijen u Srebrenici, jedan sin u masakru na Tuzlanskoj kapiji 25. maja, a drugog sina su ubili pripadnici Škorpiona:
„Izgubila sam dva sina, muža, brata, bratića, svekra, 11 sestrića. Pogubila sam sve, samo jednu kćerku imam. Ostala sam, što no se kaže, kao drvo odsječeno“, priča Nura Alispahić.
Munira Subašić iz Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ ovog jula ukopala je tek nekoliko kostiju od svog sina:
„Za nas je Memorijalni centar druga Kaba. Svi oni koji su činili zločine i genocid trebaju doći ovdje, trebaju zamoliti našu djecu da vide da li im mogu oprostiti. Mi majke nemamo snage da oprostimo“, navodi Munira Subašić.
Majke koje su pronašle i ukopale svoje najmilije nalaze smiraj duši u Memorijalnom centru.
Zumra Šehomerović je na ovome mjestu 12. jula 1995. godine posljednji put vidjela svog muža Omera, i tu su se rastali, a ona redovno posjećuje njegov mezar:
„Odem tu na mezar da proučim fatihu i pored fatihe da mu ispričam šta mi se dešava i kakav problem imam, jer smatram da to samo sa njim mogu podijeliti“, ka
e Zumra Šehomerović.
I pored svega, majke Srebrenice su ostale dostojanstvene, naglašava Kada Hotić:
„Oni koji su ubili ovoliki broj ljudi, koji su činili da nas nestane s ovoga prostora nanijeli su nam ogromne gubitke, žalost, patnju, Ali, hvala Bogu, ostao nam je ponos, ostalo nam je ljudsko dostojanstvo. Možemo sa svima, ali onima koji su nam učinili ovo zlo ja halaliti neću nikad. Nemam pravo život mog sina halaliti – jer to je njegov život. A on nije u stanju da halali.“
Opomena svima
Majke ne daju da se njihovo dostojanstvo gazi negiranjem genocida.
„To nije da je zločin. To je zločin nad zločinom. Genocid nad genociodom. To pospješuje mlađe generacije, daje im da oni mogu raditi krvavije, opasnije zločine“, navodi Hatidža Mehmedović iz Udruženja „Srebreničke majke“.
Bilo je incijativa da se Memorijalni centar prvobitno gradi u Kladnju.
„Svaka porodica kojoj je neko ubijen uglavnom je reagovala da ne želi da to bude u Kladnju jer u Kladnju se nije desio genocid i tamo nije bilo ubijanja. Želja je porodica da na mjestu gdje su se gasili životi budu ukopani i posmrtni ostaci“, kaže Nura Begović.
„Prije 10 godina na ovaj dan je uspostavljen Memorijalni centar i mi želimo taj datum da gajimo u svojim srcima kao početak jednog olakšanja za sve porodice koje su našle mjesto gdje će ukopati svoje najmilije“, navodi Ćamil Duraković, načelnik Opštine Srebrenica.
Do sada je u Memorijalnom centru Potočari obavljeno 13 kolektivnih dženaza.
„Ovdje je do sada ukopano 6.066 posmrtnih ostataka“, navodi Sadik Ahmetović, predsjednik Upravnog odbora Fondacije Potočari – Srebrenica.
Ovo mjesto treba da bude opomena svima, napominje Hatidža Mehmedović:
„Ovo nije bilo samo bijelo kamenje. Ovo je sve čovjek, što ga je rodila majka sa imenom i prezimenom i matičnim brojem. I treba da se izvuče pouka i ponese poruka odakle dolazi - da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica, a i BiH.“
Obilježavajući deceniju postojanja Memorijalnog centra Potočari, cvijeće na spomen-obilježje, između ostalih, položili su Nikolas Hill, otpravnik poslova Američke ambasade u Bosni i Hercegovini i, po prvi put, Radomir Pavlović, predsjednik Skupštine opštine Srebrenica.
Prilkom otvaranja Memorijalnog centra, na današnji dan prije deset godina, Clinton je kazao kako su tragična zbivanja bila vrhunac "genocidnog ludila i u Srebrenici treba označiti konačno uklanjanje tog ludila." Bivši američki predsjednik dodao je da svi odogovorni za srebrenički masakr moraju biti privedeni pravdi.
Nura Alispahić je 1995. godine izgubila skoro cijelu familiju. Njen muž je ubijen u Srebrenici, jedan sin u masakru na Tuzlanskoj kapiji 25. maja, a drugog sina su ubili pripadnici Škorpiona:
„Izgubila sam dva sina, muža, brata, bratića, svekra, 11 sestrića. Pogubila sam sve, samo jednu kćerku imam. Ostala sam, što no se kaže, kao drvo odsječeno“, priča Nura Alispahić.
Munira Subašić iz Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ ovog jula ukopala je tek nekoliko kostiju od svog sina:
„Za nas je Memorijalni centar druga Kaba. Svi oni koji su činili zločine i genocid trebaju doći ovdje, trebaju zamoliti našu djecu da vide da li im mogu oprostiti. Mi majke nemamo snage da oprostimo“, navodi Munira Subašić.
Majke koje su pronašle i ukopale svoje najmilije nalaze smiraj duši u Memorijalnom centru.
Zumra Šehomerović je na ovome mjestu 12. jula 1995. godine posljednji put vidjela svog muža Omera, i tu su se rastali, a ona redovno posjećuje njegov mezar:
„Odem tu na mezar da proučim fatihu i pored fatihe da mu ispričam šta mi se dešava i kakav problem imam, jer smatram da to samo sa njim mogu podijeliti“, ka
e Zumra Šehomerović.
I pored svega, majke Srebrenice su ostale dostojanstvene, naglašava Kada Hotić:
„Oni koji su ubili ovoliki broj ljudi, koji su činili da nas nestane s ovoga prostora nanijeli su nam ogromne gubitke, žalost, patnju, Ali, hvala Bogu, ostao nam je ponos, ostalo nam je ljudsko dostojanstvo. Možemo sa svima, ali onima koji su nam učinili ovo zlo ja halaliti neću nikad. Nemam pravo život mog sina halaliti – jer to je njegov život. A on nije u stanju da halali.“
Opomena svima
Majke ne daju da se njihovo dostojanstvo gazi negiranjem genocida.
„To nije da je zločin. To je zločin nad zločinom. Genocid nad genociodom. To pospješuje mlađe generacije, daje im da oni mogu raditi krvavije, opasnije zločine“, navodi Hatidža Mehmedović iz Udruženja „Srebreničke majke“.
Bilo je incijativa da se Memorijalni centar prvobitno gradi u Kladnju.
„Svaka porodica kojoj je neko ubijen uglavnom je reagovala da ne želi da to bude u Kladnju jer u Kladnju se nije desio genocid i tamo nije bilo ubijanja. Želja je porodica da na mjestu gdje su se gasili životi budu ukopani i posmrtni ostaci“, kaže Nura Begović.
„Prije 10 godina na ovaj dan je uspostavljen Memorijalni centar i mi želimo taj datum da gajimo u svojim srcima kao početak jednog olakšanja za sve porodice koje su našle mjesto gdje će ukopati svoje najmilije“, navodi Ćamil Duraković, načelnik Opštine Srebrenica.
Do sada je u Memorijalnom centru Potočari obavljeno 13 kolektivnih dženaza.
„Ovdje je do sada ukopano 6.066 posmrtnih ostataka“, navodi Sadik Ahmetović, predsjednik Upravnog odbora Fondacije Potočari – Srebrenica.
Ovo mjesto treba da bude opomena svima, napominje Hatidža Mehmedović:
„Ovo nije bilo samo bijelo kamenje. Ovo je sve čovjek, što ga je rodila majka sa imenom i prezimenom i matičnim brojem. I treba da se izvuče pouka i ponese poruka odakle dolazi - da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica, a i BiH.“
Obilježavajući deceniju postojanja Memorijalnog centra Potočari, cvijeće na spomen-obilježje, između ostalih, položili su Nikolas Hill, otpravnik poslova Američke ambasade u Bosni i Hercegovini i, po prvi put, Radomir Pavlović, predsjednik Skupštine opštine Srebrenica.
