Prvi put nakon 20 godina obilježeno je stradanje Bošnjaka u Rogatici. Nekoliko bivših logoraša usudilo se posjetiti mjesta gdje su više mjeseci, čak i godina, bili zatvoreni, fizički i psihički zlostavljani. Srednja škola „Veljko Vlahović“ i Rasadnik početkom rata pretvoreni su logore u kojima su mučeni i žene i muškarci. Oni koji su preživjeli zlostavljanja i maltretiranja u tim logorima i danas nose traume, a sjećanje na te dane ne blijedi.
Sredinom avgusta 1992. godine Rogatičanin Šefik Hurko, sa ocem i majkom, pritvoren je najprije u Srednjoj školi „Veljko Vlahović“, a nakon toga doveden je u logor Rasadnik. Tu je tokom 20 mjeseci zatočeništva bio izložen raznim torturama i mučenjima. U logoru je vidio svirepa ubistva Bošnjaka iz Rogatice.
„Uhapšen sam 14. avgusta. Dva dana sam bio u srednjoškolskom centru u Rogatici. Bili smo na raznim mukama. Ja sam svog oca tukao palicom ovdje u zatvoru. Vidio sam više ubistava. Dok sam bio tu, 300 je prošlo kroz logor, a prije mene ih je prošlo još dosta“, sjeća se Šefik Hurko.
Šefik je o torturama svjedočio i pred Haškim tribunalom u slučaju Karadžić, a svjedočiće i u predmetu protiv Mladića. Posljedice su trajne.
„Liječim se na neuropsihijatriji, imam šećer, srce mi je oslabilo“, kaže Hurko.
Pred vratima logora Rasadnik sjećanja su navirala i Šefikovom ocu Fejzi. Hodajući kroz unutrašnjost nekadašnjeg logora, Fejzo je navodio zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima. Pravi pakao postao je kada je došao novi upravnik logora Vinko Bujić.
„Došao je novi upravnik, jedno sedam dana dobar, a nakon sedam dan počeo nam je zla ukazivati svakakva: premlaćivanje, ubijanje, silovanje žena, djevojčica, prislini rad, nužda se vrši u prostoriji gdje spavamo. Tukli su me previše. Po dva sata su me znali izvoditi pa me tući, pa sam pitao:’Što me bijete kad nisam ništa kriv?’ Kažu: ’Bijemo te što si musliman.’ To su sve Rogatičani bili“, priča Fejzo.
(FOTOGALERIJA: Obilježavanje 20. godišnjice stradanja Bošnjaka u Rogatici, fotografije: Aida Đugum)
Devetnaest mjeseci tu je bila i Fatima Kepeš, sa majkom, sinom i mužem. U logoru je doživjela razna poniženja:
„Kad su praznici njihovi, uđe vojska sva, nema od nas šta ne radi - da se krstimo, da nas pljuju, da nas skidaju, nema šta od nas nije rađeno. Sve sam to preživjela.“
Zbog četiri sina koji su bili u Armiji BiH Hadžira Sućeska svakodnevno je dobijala batine, silovali su je, a morala je čistiti krv nakon svirepih ubistava u logoru.
„Mi smo zadnji došli ovdje i rekli su nam da idemo u Sarajevo, da idemo svome Aliji. Kušić je došao i rekao ovdje da nas smjeste do sutra, sutra idemo u Sarajevo. Tu smo ostali dvije godine. Svi u jednoj sobi bili. Niko nije mogao ni izaći - 150 nas. Ako bi neko htio vršiti nuždu, evo za vratima kanta. Mene su i muža mi, Šahina Sućesku, dotjerali ovdje, a sinovi su bili svi na ratištu, u Armiji. Ja nisam znala da su oni poginuli. I mene svaku večer maltertirao da kažem gdje su. Gdje su? Ja ne znam. Uzme nož da me kolje: ’Zaklaću te.’ ’Zakolji, ja ne znam gdje su.’ I svaku veče me izvodio da kažem gdje su sinovi. I prestao je to - i bogami me udario šamarom i oborio me, i ne čujem više nikad na ovo uho. Dvije godine bili smo ovdje, razmijenili se. Kad sam razmijenjena, kažu mi da su mi djeca izginula - sva“, priča Hadžira.
Pred srednjoškolskim centrom u Rogatici suze nije mogla zadržati Višegrađanka Ramiza Hodžić. Njen sin Memsudin imao je 25 godina kada je tu ubijen:
„Uvijek sanjam, kad sanjam, oni mene gone, gone mi sina. On traži pomoć od mene, ali nemoćna sam. To je stvarno pakao bio s nama muslimanima. To se nikom živom ne može opisati.“
Za zločine nad Bošnjacima Rogatice nisu uhapšeni najodgovorniji, tvrde preživjeli logoraši. Po svireposti izdvajao se Rajko Kušić, tadašnji komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske. Za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica, kaže predsjednica Udruženja Žena - žrtva rata Bakira Hasečić:
„Nažalost, do danas su uhapšena samo tri ratna zločinca. Najveći ratni zločinac Rogatice Rajko Kušić se nalazi u poznatom gradu u Srbiji.“
Srednja škola „Veljko Vlahović“ danas je srednjoškolski centar u Rogatici, a Rasadnik je pilana u privatnom vlasništvu. Većina preživjelih logoraša nisu se vratili u svoje prijeratne domove. Gotovo svi imaju trajne posljedice nakon preživjele torture.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Sredinom avgusta 1992. godine Rogatičanin Šefik Hurko, sa ocem i majkom, pritvoren je najprije u Srednjoj školi „Veljko Vlahović“, a nakon toga doveden je u logor Rasadnik. Tu je tokom 20 mjeseci zatočeništva bio izložen raznim torturama i mučenjima. U logoru je vidio svirepa ubistva Bošnjaka iz Rogatice.
„Uhapšen sam 14. avgusta. Dva dana sam bio u srednjoškolskom centru u Rogatici. Bili smo na raznim mukama. Ja sam svog oca tukao palicom ovdje u zatvoru. Vidio sam više ubistava. Dok sam bio tu, 300 je prošlo kroz logor, a prije mene ih je prošlo još dosta“, sjeća se Šefik Hurko.
Šefik je o torturama svjedočio i pred Haškim tribunalom u slučaju Karadžić, a svjedočiće i u predmetu protiv Mladića. Posljedice su trajne.
„Liječim se na neuropsihijatriji, imam šećer, srce mi je oslabilo“, kaže Hurko.
Pred vratima logora Rasadnik sjećanja su navirala i Šefikovom ocu Fejzi. Hodajući kroz unutrašnjost nekadašnjeg logora, Fejzo je navodio zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima. Pravi pakao postao je kada je došao novi upravnik logora Vinko Bujić.
„Došao je novi upravnik, jedno sedam dana dobar, a nakon sedam dan počeo nam je zla ukazivati svakakva: premlaćivanje, ubijanje, silovanje žena, djevojčica, prislini rad, nužda se vrši u prostoriji gdje spavamo. Tukli su me previše. Po dva sata su me znali izvoditi pa me tući, pa sam pitao:’Što me bijete kad nisam ništa kriv?’ Kažu: ’Bijemo te što si musliman.’ To su sve Rogatičani bili“, priča Fejzo.
(FOTOGALERIJA: Obilježavanje 20. godišnjice stradanja Bošnjaka u Rogatici, fotografije: Aida Đugum)
Devetnaest mjeseci tu je bila i Fatima Kepeš, sa majkom, sinom i mužem. U logoru je doživjela razna poniženja:
„Kad su praznici njihovi, uđe vojska sva, nema od nas šta ne radi - da se krstimo, da nas pljuju, da nas skidaju, nema šta od nas nije rađeno. Sve sam to preživjela.“
Zbog četiri sina koji su bili u Armiji BiH Hadžira Sućeska svakodnevno je dobijala batine, silovali su je, a morala je čistiti krv nakon svirepih ubistava u logoru.
„Mi smo zadnji došli ovdje i rekli su nam da idemo u Sarajevo, da idemo svome Aliji. Kušić je došao i rekao ovdje da nas smjeste do sutra, sutra idemo u Sarajevo. Tu smo ostali dvije godine. Svi u jednoj sobi bili. Niko nije mogao ni izaći - 150 nas. Ako bi neko htio vršiti nuždu, evo za vratima kanta. Mene su i muža mi, Šahina Sućesku, dotjerali ovdje, a sinovi su bili svi na ratištu, u Armiji. Ja nisam znala da su oni poginuli. I mene svaku večer maltertirao da kažem gdje su. Gdje su? Ja ne znam. Uzme nož da me kolje: ’Zaklaću te.’ ’Zakolji, ja ne znam gdje su.’ I svaku veče me izvodio da kažem gdje su sinovi. I prestao je to - i bogami me udario šamarom i oborio me, i ne čujem više nikad na ovo uho. Dvije godine bili smo ovdje, razmijenili se. Kad sam razmijenjena, kažu mi da su mi djeca izginula - sva“, priča Hadžira.
Pred srednjoškolskim centrom u Rogatici suze nije mogla zadržati Višegrađanka Ramiza Hodžić. Njen sin Memsudin imao je 25 godina kada je tu ubijen:
„Uvijek sanjam, kad sanjam, oni mene gone, gone mi sina. On traži pomoć od mene, ali nemoćna sam. To je stvarno pakao bio s nama muslimanima. To se nikom živom ne može opisati.“
Za zločine nad Bošnjacima Rogatice nisu uhapšeni najodgovorniji, tvrde preživjeli logoraši. Po svireposti izdvajao se Rajko Kušić, tadašnji komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske. Za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica, kaže predsjednica Udruženja Žena - žrtva rata Bakira Hasečić:
„Nažalost, do danas su uhapšena samo tri ratna zločinca. Najveći ratni zločinac Rogatice Rajko Kušić se nalazi u poznatom gradu u Srbiji.“
Srednja škola „Veljko Vlahović“ danas je srednjoškolski centar u Rogatici, a Rasadnik je pilana u privatnom vlasništvu. Većina preživjelih logoraša nisu se vratili u svoje prijeratne domove. Gotovo svi imaju trajne posljedice nakon preživjele torture.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.