U utorak veče američki predsjednik Barack Obama održaće govor o stanju nacije. Najvažnije obraćanje narodu u godini, ovoga puta prati zanimljivija medijska kampanja, nego je to bio slučaj predhodnih godina.
Govor američkog predsjednika već je nazvan kontroverznim. Bijela kuća je objavila kako sadržaj zapravo tretira dva važna pitanja, a ugledni mediji, poput ABC-a ili Washington posta govore o ekonomiji kao glavom zadatku kojim će se Obama baviti.
Ponekad je spinovanje javnosti uoči nekog dogadjaja čak interesantnije i od dogadjaja samog. Pogotovu kad se iznalizira Obamin inauguralni govor u kojem su se sudarale najmanje dvije stvari.
Prvo, predsjednik je pokušao umiriti strahove onih koji nisu za njega glasali. Bio je to iskreno, čak pomalo agresivno, promicanje liberalnog dnevnog reda u njegovom drugom mandatu.
Obama je tvrdio da su progresivne ideje osnovni izraz najdubljih američkih vrijednosti i da se one protežu kroz cijelu američku istoriju. A republikanci mrze taj stav.
Drugo, glavna briga mnogih Amerikanaca - ekonomija - jedva da se spominje u predsjednikovom nastupnom obraćanju javnosti. Svu je svoju strast Barack Obama uložio u priču o kontroli oružja, klimatskim promjenama, pravima gay populacije i imigracije.
Nova je radna mjesta pomenuo dva puta, jedanput u kontekstu zelene energije i jednom kada je govorio o rekonstrukciji američke infrastrukture.
Primjedbe liberala: Gori konzervativac od republikanaca
Republikanci su se na više mjesta „poigrali“ ovim predsjednikovim pristupom, sugerirajući da predsjednik ignorira osnovni problem države. Bijela je kuća mogla priznati da je inauguralni govor bio pomalo nespretan.
A možda je Obama jednostavno htio neke stvari reći nešto drugačije. On je, uostalom i mnogo puta ranije predstavljao svoju viziju ekonomskog puta. To je bila središnja tema njegovih izbora, pa čak i prošlogodišnjeg "State of the union".
Tada se zalagao za obnovu "ekonomije, gdje svako dobiva poštenu šansu, gdje svako radi svoj posao i po istim pravilima za sve. Sada, uoči obraćanja naciji, Bijela kuća „spinuje novinare“ usmjeravajući ih prema ekonomskim temama, a odvraćajući im pažnju od društvenih problema koji bi zapravo mogli dominirati u radu Kongresa.
Ni liberalni krugovi u SAD nisu bez primjedbi na Obaminu politiku. Konkretnije na ono za šta se zalaže i što konkretno čini. Navode tako da se predsjednik na domaćoj sceni ponaša kao liberal kada zastupa prav istospolnih brakova, plaćene kontracepcije ili zdravbstvene reforme. Ali da se u pitanjima nacionalne sigurnosti nije pomakao od politike George Busha mladjeg.
Ekstremna anti-teroristička taktika koja je dominirala i vanjskom i politikom nacionalne sigurnosti udaljila je Obamu od obrasca liberalne politke. Na primjer: on je za četiri godine produžio važenje Bushovog Patriotskog zakona kojim je na snazi ostala uredba o dozvoljenom prisluškivanju civila, praćenju pošte i mailo-ova onih za koje se sumnja da su u vezi s teroristima.
Obama je, uz sve svoje slatke riječi prema imigrantima, zapravo bio stroži prema useljenicima u SAD od predhodnika. Brojke kažu da je njegova administracija u prvih 42 mjeseca vladavine odbijala mjesečno skoro 33 000 imigranata. Bush mladji je stigao do jedva 21 000, dok je Bill Clinton mjesečno „vraćao“ svega 9 000 useljenika.
Nije zato čudno, kažu liberalni američki krugovi, da su ga u grupi koja sebe zove „Američki principi u akciji“, prozvali „Deporter-in Chief“ (aludirajući na njegovu funkciju Commander –in- Chief).
I na koncu, uspkos svim Obaminim obećanjima da će zatvoriti Guantanamo Bay, zatvor na Kubi još uvijek je otvoren, a administracija brižno čuva zatvorenim sve informacije u vezi s tim.
Liberali tvrde da će Barack Obama na kraju, kad se bude svodila bilanca, biti veći neo konzervativac, od dobrog dijela republikanaca.
Govor američkog predsjednika već je nazvan kontroverznim. Bijela kuća je objavila kako sadržaj zapravo tretira dva važna pitanja, a ugledni mediji, poput ABC-a ili Washington posta govore o ekonomiji kao glavom zadatku kojim će se Obama baviti.
Ponekad je spinovanje javnosti uoči nekog dogadjaja čak interesantnije i od dogadjaja samog. Pogotovu kad se iznalizira Obamin inauguralni govor u kojem su se sudarale najmanje dvije stvari.
Prvo, predsjednik je pokušao umiriti strahove onih koji nisu za njega glasali. Bio je to iskreno, čak pomalo agresivno, promicanje liberalnog dnevnog reda u njegovom drugom mandatu.
Obama je tvrdio da su progresivne ideje osnovni izraz najdubljih američkih vrijednosti i da se one protežu kroz cijelu američku istoriju. A republikanci mrze taj stav.
Drugo, glavna briga mnogih Amerikanaca - ekonomija - jedva da se spominje u predsjednikovom nastupnom obraćanju javnosti. Svu je svoju strast Barack Obama uložio u priču o kontroli oružja, klimatskim promjenama, pravima gay populacije i imigracije.
Nova je radna mjesta pomenuo dva puta, jedanput u kontekstu zelene energije i jednom kada je govorio o rekonstrukciji američke infrastrukture.
Primjedbe liberala: Gori konzervativac od republikanaca
Republikanci su se na više mjesta „poigrali“ ovim predsjednikovim pristupom, sugerirajući da predsjednik ignorira osnovni problem države. Bijela je kuća mogla priznati da je inauguralni govor bio pomalo nespretan.
A možda je Obama jednostavno htio neke stvari reći nešto drugačije. On je, uostalom i mnogo puta ranije predstavljao svoju viziju ekonomskog puta. To je bila središnja tema njegovih izbora, pa čak i prošlogodišnjeg "State of the union".
Tada se zalagao za obnovu "ekonomije, gdje svako dobiva poštenu šansu, gdje svako radi svoj posao i po istim pravilima za sve. Sada, uoči obraćanja naciji, Bijela kuća „spinuje novinare“ usmjeravajući ih prema ekonomskim temama, a odvraćajući im pažnju od društvenih problema koji bi zapravo mogli dominirati u radu Kongresa.
Ni liberalni krugovi u SAD nisu bez primjedbi na Obaminu politiku. Konkretnije na ono za šta se zalaže i što konkretno čini. Navode tako da se predsjednik na domaćoj sceni ponaša kao liberal kada zastupa prav istospolnih brakova, plaćene kontracepcije ili zdravbstvene reforme. Ali da se u pitanjima nacionalne sigurnosti nije pomakao od politike George Busha mladjeg.
Ekstremna anti-teroristička taktika koja je dominirala i vanjskom i politikom nacionalne sigurnosti udaljila je Obamu od obrasca liberalne politke. Na primjer: on je za četiri godine produžio važenje Bushovog Patriotskog zakona kojim je na snazi ostala uredba o dozvoljenom prisluškivanju civila, praćenju pošte i mailo-ova onih za koje se sumnja da su u vezi s teroristima.
Obama je, uz sve svoje slatke riječi prema imigrantima, zapravo bio stroži prema useljenicima u SAD od predhodnika. Brojke kažu da je njegova administracija u prvih 42 mjeseca vladavine odbijala mjesečno skoro 33 000 imigranata. Bush mladji je stigao do jedva 21 000, dok je Bill Clinton mjesečno „vraćao“ svega 9 000 useljenika.
Nije zato čudno, kažu liberalni američki krugovi, da su ga u grupi koja sebe zove „Američki principi u akciji“, prozvali „Deporter-in Chief“ (aludirajući na njegovu funkciju Commander –in- Chief).
I na koncu, uspkos svim Obaminim obećanjima da će zatvoriti Guantanamo Bay, zatvor na Kubi još uvijek je otvoren, a administracija brižno čuva zatvorenim sve informacije u vezi s tim.
Liberali tvrde da će Barack Obama na kraju, kad se bude svodila bilanca, biti veći neo konzervativac, od dobrog dijela republikanaca.
