Ruska En+ grupa ruskog oligarha Olega Deripaske koja je donedavno upravljala podgoričkim Kombinatom aluminijuma, najavila je da će na međunarodnoj arbitraži tužiti Crnu Goru uz odštetni zahtjev od milijardu eura. Iako u Vladi kažu da je od početka privatizacionog procesa sve rađeno po zakonu, a naknadno i u skladu sa potpisanim ugovorima, ruski investitor tvrdi da je, tokom privatizacije Vlada falsifikovala KAP-ove finansijske izvještaje i da nije poštovala ugovorne obaveze.
Koliko traju i koliko koštaju međunarodne arbitraže ovog tipa i da li su ove presude konačne ili se mogu osporavati - pitanja su o kojima smo razgovarali sa beogradskim konsultantom za strana ulaganja i ekspertom u brojnim arbitražama, Milanom Kovačevićem.
Kovačević: Obično traju malo duže. Ja bih rekao da su u prosjeku bar dvije godine potrebne da se ta stvar rješi na međunarodnoj arbitraži. Istina, to malo ovisi i od toga koliko će strane biti spremne da brzo to riješe jer često se dogodi da jedna strana nema interesa da se to rješi prebrzo jer očekuje da će izgubiti i onda se tu potroši dosta vremena u imenovanju arbitra i sa jedne i sa druge strane, pa se onda traži saglasnost o tome ko će biti treći arbitar pa onda možda o tome možda da odluči Međunarodna trgovinska komora ili neko treći. Tako da se može potrošiti i više od toga ali bih rekao da se rjetko dogodi da se to rješi ispod dvije godine. Treba ipak reći da se međunarodne ad hoc arbitraže ugovaraju u zemljama gdje nema dovoljno povjerenja u domaći pravni sistem i sudskog odlučivanja. Tako da u većini ex-jugoslavenskih republika kada se ugovaraju neki značajniji poslovi preko granice ugovara se ovakva arbitraža. Drugo što je dosta važno za takvu arbitražu jeste to što nije samo lako u zemlji naći ljude koji dovoljno poznaju arbitražu nego obično se loše procijeni kako će se završiti arbitraža, jer arbitraža se uvijek može završiti i brže ako se dogovore strane o nekom namirenju. Međutim, u Srbiji se događalo, a vjerojatno će se često događati u Crnoj Gori, da su advokati vrlo radosni što se angažuju u toj arbitraži i što oni ostavljaju više optimizma nego što treba da ga bude pa se vrlo često dogodi da njihove procjene ne valjaju i da umjesto da se dobije, izgubi se arbitraža i da to bude mnogo skuplje nego što se sporazumno moglo platiti.
Kovačević: Pretpostavljam da se radi o ad hoc arbitraži koja će se odvijati u Frankfurtu. Kada jednom arbitraža donese odluku ta je odluka konačna što se tiče ugovora između stranaka koje su predvidjele da se ta konačna odluka donosi međunarodnom arbitražom. Ali ona može biti osporavana za primjenu, za izvršenje u Crnoj Gori. Može se kada krene izvršenje još u nekoj drugoj državi pokrenuti postupak protiv te odluke. Ja ne znam kako je Crna Gora regulisala prihvatanje međunarodnih arbitraža. Obično se može osporavati ako je procedura kršena, teže se osporavaju činjenice do kojih je arbitraža došla ako je ona ugovorena kao konačno rješenje za spor.
Kovačević: To je vrlo komplikovan i skup trošak koji se mora podnijeti. Teško se ona može završiti ispod nekih pola miliona eura, a nekada to ide i na znatno veće cifre. Sve ovisi od toga šta će biti potrebno sve, možda neka dodatna ekspertska mišljenja, nekakve dodatne analize, a sve to košta. Drugo je i to što se obično moraju angažovati advokati koji imaju značajno iskustvo u ovoj oblasti, obično strani advokati pa treba prevoditi neke stvari. Ima tu još dosta stvari ali sve u svemu to je veoma skup posao.
Koliko traju i koliko koštaju međunarodne arbitraže ovog tipa i da li su ove presude konačne ili se mogu osporavati - pitanja su o kojima smo razgovarali sa beogradskim konsultantom za strana ulaganja i ekspertom u brojnim arbitražama, Milanom Kovačevićem.
RSE: Gospodine Kovačeviću, koliko obično traju procesi koji se nađu na međunarodnoj arbitraži.
Kovačević: Obično traju malo duže. Ja bih rekao da su u prosjeku bar dvije godine potrebne da se ta stvar rješi na međunarodnoj arbitraži. Istina, to malo ovisi i od toga koliko će strane biti spremne da brzo to riješe jer često se dogodi da jedna strana nema interesa da se to rješi prebrzo jer očekuje da će izgubiti i onda se tu potroši dosta vremena u imenovanju arbitra i sa jedne i sa druge strane, pa se onda traži saglasnost o tome ko će biti treći arbitar pa onda možda o tome možda da odluči Međunarodna trgovinska komora ili neko treći. Tako da se može potrošiti i više od toga ali bih rekao da se rjetko dogodi da se to rješi ispod dvije godine. Treba ipak reći da se međunarodne ad hoc arbitraže ugovaraju u zemljama gdje nema dovoljno povjerenja u domaći pravni sistem i sudskog odlučivanja. Tako da u većini ex-jugoslavenskih republika kada se ugovaraju neki značajniji poslovi preko granice ugovara se ovakva arbitraža. Drugo što je dosta važno za takvu arbitražu jeste to što nije samo lako u zemlji naći ljude koji dovoljno poznaju arbitražu nego obično se loše procijeni kako će se završiti arbitraža, jer arbitraža se uvijek može završiti i brže ako se dogovore strane o nekom namirenju. Međutim, u Srbiji se događalo, a vjerojatno će se često događati u Crnoj Gori, da su advokati vrlo radosni što se angažuju u toj arbitraži i što oni ostavljaju više optimizma nego što treba da ga bude pa se vrlo često dogodi da njihove procjene ne valjaju i da umjesto da se dobije, izgubi se arbitraža i da to bude mnogo skuplje nego što se sporazumno moglo platiti.
RSE: Koliko se po okončanju procesa čeka na presudu i da li nakon presude postoji pravo žalbe ili je presuda konačna?
Kovačević: Pretpostavljam da se radi o ad hoc arbitraži koja će se odvijati u Frankfurtu. Kada jednom arbitraža donese odluku ta je odluka konačna što se tiče ugovora između stranaka koje su predvidjele da se ta konačna odluka donosi međunarodnom arbitražom. Ali ona može biti osporavana za primjenu, za izvršenje u Crnoj Gori. Može se kada krene izvršenje još u nekoj drugoj državi pokrenuti postupak protiv te odluke. Ja ne znam kako je Crna Gora regulisala prihvatanje međunarodnih arbitraža. Obično se može osporavati ako je procedura kršena, teže se osporavaju činjenice do kojih je arbitraža došla ako je ona ugovorena kao konačno rješenje za spor.
RSE: Koliko košta jedna međunarodna arbitraža?
Kovačević: To je vrlo komplikovan i skup trošak koji se mora podnijeti. Teško se ona može završiti ispod nekih pola miliona eura, a nekada to ide i na znatno veće cifre. Sve ovisi od toga šta će biti potrebno sve, možda neka dodatna ekspertska mišljenja, nekakve dodatne analize, a sve to košta. Drugo je i to što se obično moraju angažovati advokati koji imaju značajno iskustvo u ovoj oblasti, obično strani advokati pa treba prevoditi neke stvari. Ima tu još dosta stvari ali sve u svemu to je veoma skup posao.
