U BiH ima 12 hiljada nevladinih organizacija, pa ipak njihova brojnost nije doprinijela da se u proteklih 15 godina izgradi jako civilno društvo koje se može izboriti za građansku BiH.
Srbija i Hrvatska su korak ispred kada je u pitanju jačanje civilnog društva, no i oni se suočavaju s nizom problema poput onih da su uvaženi samo u oblasti ljudskih prava, ili da se veliki broj nevladinih organizacija na kraju stavi u funkciju političkih stranaka na vlasti.
Osnovni razlog leži u činjenici da političari etničkim podjelama održavaju i društvo razjedinjenim zbog vlastitih interesa. S druge strane, ni sami građani nisu dovoljno edukovani kako se mogu izboriti za svoja prava. No, civilno društvo ipak postoji, kaže Srđan Dizdarević, donedavni predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava.
Srđan Dizdarević
„Sigurno je da je ono krenulo sa nule u najtežim vremenima za ovu zemlju, početkom devedesetih, ali sigurno je da je ono postalo već jedan ozbiljan činilac u procesu promjena, u vršenju pritiska da se učine toliko potrebne reforme. Činjenica je da već govorimo o jednom zrelijem, sposobnijem civilnom društvu, o civilnom društvu koje još uvijek, nažalost, nije toliko snažno da bi moglo da napravi kvalitativnu promjenu, odnosno da samo izmijeni stanje stvari, ali sigurno je ono na dobrom putu. Sigurno je i da je ova godina, godina izbora u BiH, na neki način ispit i za civilno društvo, da se vidi u kojoj je mjeri sposobno da mobiliše građane, da mobiliše birače, da se razgovara o pravim temama i da se po strani ostave one teme na kojima su se do sada dobijali izbori u BiH“, objašnjava Dizdarević.
Kako ojačati civilno društvo u BiH i podstaći građane da se uključe u kreiranje svoje budućnosti, umjesto da prihvataju zdravo za gotovo ocjenu kako je svaki pokušaj promjene u BiH u startu osujećen, pitanje je na koje predstavnici nevladinih organizacija pokušavaju pronaći odgovor.
„Ovo jeste jedan od naših pokušaja da ujedinimo, da napravimo neki zajednički cilj, da kroz sve naše aktivnosti, bez obzira koliko one bile različite, da pokažu civilno društvo kao ravnopravnog i pouzdanog partnera u izgradnji buduće BiH“, kaže Alma Mašić iz Inicijative mladih za ljudska prava BiH.
Ovo je možda pravi trenutak za buđenje civilnog društva - nekoliko mjeseci pred izbore, kaže visoki predstavnik međunarodne zajednce u BiH Valentin Incko i dodaje:
„Zastojem u ekonomiji došlo je do ogromnog povećanja stope siromaštva i nezaposlenosti. Izborna kampanja koja će se voditi do oktobarskih izbora bi se trebala fokusirati na ta pitanja. Ne pitanja kakvu neko ima krvu grupu, kome pripada ili ne pripada, nego kako će politika poboljšati životni standard građana.“
Mlađi sa jačom svesti o civilnom društvu
Iskustva susjeda koji su korak ispred BiH, iako i sami trebaju još mnogo raditi kako bi ojačali civilni sektor, mogu pomoći BiH. Nikola Pandurić, Mreža mladih iz Hrvatske, kaže kako je u posljednje vrijeme trenutna vlast u toj zemlji prepoznala u njima ravnopravne partnere. Istina, samo u nekim segmentima.
„U zadnje vrijeme se to sve više poboljšava, sve više smo uključeni u procese donošenja odluka, donošenja strategija. Vlada i ministarstva su to prepoznala kao dodanu vrijednost njihovim strategijama i da se na taj način dobiva jedan bolji produkt. Da, uključuju nas sve više. Najčešće su to ljudska prava i pitanja mladih, jer su u biti organizacije koje se bave ljudskim pravima mnogo češće i puno jače od vladinih tijela što se toga tiče. A i u pitanju mladih je također velika suradnja. Mi smo, evo, uspjeli zagovarati, i dobili smo prije dvije-tri godine i zakon o savjetima mladih. Sad će ponovo biti izmjena tog zakona, gdje se prvi put pružio mladima na lokalnom i regionalnom nivou utjecaj, odnosno ulazak u gradove i županije i direktan utjecaj na procese donošenja odluka“, kaže Pandurić.
Dragan Popović, Inicijativa mladih za ljudska prava, iz Beograda, upozorava na pojavu koja se dogodila sa nevladinim sektorom u Srbiji.
Dragan Popović
„Najneprijateljskiji je odnos prema organizacijama koje se bore za zaštitu ljudskih prava, uključujući i manjinska. Tu je odnos još uvek prilično zategnut. Po snagama nije kao što je nekad bilo, sad postoji komunikacija, postoji dijalog, ali to još uvek nije na nivou koji mi priželjkujemo. I naravno, postoje delovi civilnog društva koji imaju dosta bolji odnos sa vlastima. Nažalost, u tom delu civilnog društva postoji jedna tendencija, dosta opasna, na koju treba ukazati pažnju, a to je sa skoro sve političke stranke u Srbiji imaju svoje nevladine organizacije, i to po nekoliko svojih nevladinih organizacija. To rastura, na neki način, i civilni sektor, daje pogrešnu sliku o tome šta civilni sektor uopšte treba da radi, a na kraju krajeva služi za mnogobrojne malverzacije, od finansijskih do političkih“, objašnjava Popović.
Ipak, kaže on, mlađe generacije imaju drugačije poimanje kako bi trebalo izgledati građansko društvo od onih koji danas kreiraju politiku u zemljama Zapadnog Balkana.
Civilno društvo će dobiti zamah onda kad građani shvate da su sami kreatori svoje budućnosti i odbiju prihvatiti da im grupa ljudi odlučuje o sudbini, dok im kvalitet života bude iz dana u dan opadao.
Srbija i Hrvatska su korak ispred kada je u pitanju jačanje civilnog društva, no i oni se suočavaju s nizom problema poput onih da su uvaženi samo u oblasti ljudskih prava, ili da se veliki broj nevladinih organizacija na kraju stavi u funkciju političkih stranaka na vlasti.
Osnovni razlog leži u činjenici da političari etničkim podjelama održavaju i društvo razjedinjenim zbog vlastitih interesa. S druge strane, ni sami građani nisu dovoljno edukovani kako se mogu izboriti za svoja prava. No, civilno društvo ipak postoji, kaže Srđan Dizdarević, donedavni predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava.
„Sigurno je da je ono krenulo sa nule u najtežim vremenima za ovu zemlju, početkom devedesetih, ali sigurno je da je ono postalo već jedan ozbiljan činilac u procesu promjena, u vršenju pritiska da se učine toliko potrebne reforme. Činjenica je da već govorimo o jednom zrelijem, sposobnijem civilnom društvu, o civilnom društvu koje još uvijek, nažalost, nije toliko snažno da bi moglo da napravi kvalitativnu promjenu, odnosno da samo izmijeni stanje stvari, ali sigurno je ono na dobrom putu. Sigurno je i da je ova godina, godina izbora u BiH, na neki način ispit i za civilno društvo, da se vidi u kojoj je mjeri sposobno da mobiliše građane, da mobiliše birače, da se razgovara o pravim temama i da se po strani ostave one teme na kojima su se do sada dobijali izbori u BiH“, objašnjava Dizdarević.
Kako ojačati civilno društvo u BiH i podstaći građane da se uključe u kreiranje svoje budućnosti, umjesto da prihvataju zdravo za gotovo ocjenu kako je svaki pokušaj promjene u BiH u startu osujećen, pitanje je na koje predstavnici nevladinih organizacija pokušavaju pronaći odgovor.
„Ovo jeste jedan od naših pokušaja da ujedinimo, da napravimo neki zajednički cilj, da kroz sve naše aktivnosti, bez obzira koliko one bile različite, da pokažu civilno društvo kao ravnopravnog i pouzdanog partnera u izgradnji buduće BiH“, kaže Alma Mašić iz Inicijative mladih za ljudska prava BiH.
Ovo je možda pravi trenutak za buđenje civilnog društva - nekoliko mjeseci pred izbore, kaže visoki predstavnik međunarodne zajednce u BiH Valentin Incko i dodaje:
„Zastojem u ekonomiji došlo je do ogromnog povećanja stope siromaštva i nezaposlenosti. Izborna kampanja koja će se voditi do oktobarskih izbora bi se trebala fokusirati na ta pitanja. Ne pitanja kakvu neko ima krvu grupu, kome pripada ili ne pripada, nego kako će politika poboljšati životni standard građana.“
Mlađi sa jačom svesti o civilnom društvu
Iskustva susjeda koji su korak ispred BiH, iako i sami trebaju još mnogo raditi kako bi ojačali civilni sektor, mogu pomoći BiH. Nikola Pandurić, Mreža mladih iz Hrvatske, kaže kako je u posljednje vrijeme trenutna vlast u toj zemlji prepoznala u njima ravnopravne partnere. Istina, samo u nekim segmentima.
„U zadnje vrijeme se to sve više poboljšava, sve više smo uključeni u procese donošenja odluka, donošenja strategija. Vlada i ministarstva su to prepoznala kao dodanu vrijednost njihovim strategijama i da se na taj način dobiva jedan bolji produkt. Da, uključuju nas sve više. Najčešće su to ljudska prava i pitanja mladih, jer su u biti organizacije koje se bave ljudskim pravima mnogo češće i puno jače od vladinih tijela što se toga tiče. A i u pitanju mladih je također velika suradnja. Mi smo, evo, uspjeli zagovarati, i dobili smo prije dvije-tri godine i zakon o savjetima mladih. Sad će ponovo biti izmjena tog zakona, gdje se prvi put pružio mladima na lokalnom i regionalnom nivou utjecaj, odnosno ulazak u gradove i županije i direktan utjecaj na procese donošenja odluka“, kaže Pandurić.
Dragan Popović, Inicijativa mladih za ljudska prava, iz Beograda, upozorava na pojavu koja se dogodila sa nevladinim sektorom u Srbiji.
„Najneprijateljskiji je odnos prema organizacijama koje se bore za zaštitu ljudskih prava, uključujući i manjinska. Tu je odnos još uvek prilično zategnut. Po snagama nije kao što je nekad bilo, sad postoji komunikacija, postoji dijalog, ali to još uvek nije na nivou koji mi priželjkujemo. I naravno, postoje delovi civilnog društva koji imaju dosta bolji odnos sa vlastima. Nažalost, u tom delu civilnog društva postoji jedna tendencija, dosta opasna, na koju treba ukazati pažnju, a to je sa skoro sve političke stranke u Srbiji imaju svoje nevladine organizacije, i to po nekoliko svojih nevladinih organizacija. To rastura, na neki način, i civilni sektor, daje pogrešnu sliku o tome šta civilni sektor uopšte treba da radi, a na kraju krajeva služi za mnogobrojne malverzacije, od finansijskih do političkih“, objašnjava Popović.
Ipak, kaže on, mlađe generacije imaju drugačije poimanje kako bi trebalo izgledati građansko društvo od onih koji danas kreiraju politiku u zemljama Zapadnog Balkana.
Civilno društvo će dobiti zamah onda kad građani shvate da su sami kreatori svoje budućnosti i odbiju prihvatiti da im grupa ljudi odlučuje o sudbini, dok im kvalitet života bude iz dana u dan opadao.
